BRANIMIR BARTULOVIĆ
Zavičaj - 23. 10. – 18. 11. 2006.
Rabske vizure, kombinirana tehnika na platnu, 80X60cm, 2006.
U čitavom svom slikarskom opusu Branimir Bartulović zaokupljen je uprizorenjem tradicije i stanja prostora djetinjstva i mladosti. Slikovito Blato na Cetini, odnosno kraj sličnih zemljopisnih i običajnih karakteristika, njegova je stalna inspiracija, ishodište slikarske preobrazbe. U njegovanju ambijetalnog Bartulović je dosegao osobnost likovnog izraza, primijenjenog i u razložnim izletima drugim temamam, s postojanjem niti sadržajnih dodira, uz dosljednost oblikovnog repertoara, srodnost ikonografije, prepoznatljivost izgrađenog rukopisa. Izbjegavajući opisnost prizora Bartulović se koncetrirao na karakterističnu predmetnost, gotovo simbole kontinuiteta vremena, stvari svakodnevnog življenja mnogih generacija, tako običnih no uzdignutih na razinu relikvijarnog. Elementi pejzažnog također ulaze u scenarij slike, stvarajući cjelovitost zbivanja u jedinstvo prirode i čovjeka. Odricanjem od sugeriranja realističnog prostora Bartulović je u znakovima kumuliroa bogatstvo značenja, s nadilaženjem prvog sloja promatranja. čempres, bunar, mlinski kamen, neke su od formi orijentira u razumijevanju slike, govoreći i o krajoliku i o vjekovnom načinu življenja, koji bez literarnosti prenose atmosferu i autentičnost kraja, sabirući ljepotu u sintezi malih i veličajnih stvari reduciranih u izgledu s deskriptivne i kolorističke strane. U svedenosti na plohu i čistu silhuetu ističe se njegov karakter univerzalnog, povezan s vrijednostima određene sredine. Snaga iskonskog prepoznaje se u likovnoj pročišćenosti. Bartulović na intrigantan način uravnotežuje opće i lokalno, ugođajno i misaono, obogaćeno prisustvom figure, pretežno žene. U spoju senzualnog u tjelesnosti i stavu, s oporošću u dojmu predmetnog, osjeća se pulsiranje života u opredmećenju djela organiziranih u zanimljivom dijalogu planova, s podijeljenošću naznačene dubine slike na segmente. Bartulović prividno neutralni fond dijeli na geometrizirane plohe akromatskog sivila, suprotstavljajući ih u dodiru čitkih granica pomacima u tonu. Slikarska polja sjajno su ritmizirana u napetosti i redu formata, u logici rasporeda planova, a razlogom su laganog treptaja fonda, prihvaćanja oblika koji su utkani u prostor i vrijeme, u površinu tona sa silnicama svjetla – ne tek likovne činjenice, već znaka postojanja i vitaliteta, s prisutnošću i nostalgičnog prizvuka u doživljaju motiva, pa i slutnje metafizičkog u datosti svih tematskih raspona, vidljive i kada Bartulović upija svjetlo u blistavosti Mediterana. Razumljivo, motivika se donekle mijenja: barke, sidra, obrisi otoka ulaze u vidokrug, a meditativna plavetnila koloristička su zvučnost slike. Događanje slike u kordinatama je iste stilistike i bliske emotivnosti. Fragmenti i krhotine stvarnosti uporišne su točke sadržaja, vodilje u paradoksalnom srazu sjećanja i iščekivanja. U svom slikarstvu suvremenog senzibiliteta Bartulović ostavlja mogućnost različitog iščitavanja, jer vlastitim nataloženim iskustvom i ljubavlju duboko razumijeva povijesnost sredine otvorene nadi.
Stanko Špoljarić
Rabske vizure III, kombinirana tehnika na platnu, 50×50 cm, 2006.
Branimir Bartulović rođen je 1955. godine u Blatu na Cetini (Dalmatinska Zagora). Na Akademiji likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu diplomirao je na Odsjeku slikarstava, u klasi prof. Ante Kajinića. Od 2001. godine radi kao asistent na Odsjeku slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Mostaru. Izlagao je na više skupnih izložbi u zrmlji i inozemstvu. Piše poeziju. Tiskane su mu tri zbirke pjesama: 1996. Kristali duše, 1997. Suze kiša i 2003. Kuća na poli.
(iz knjige dojmova)
