Mirjana Marušić Gorska 2005

E40  –  19. 5. – 7. 6. 2005.

                                                             Noć na gradilištu, 140×190 cm, 2001.

Riječki škver Mirjane Marušić Gorske

Pomalo čudnim postaje već, da se slikarstvo, mediteranski temperamentno i koloristički rasno, Riječanke, Mirjane Marušić Gorske gubi iz vida u slikarskim pogledima devedesetih, zaboravlja pri nabrajanju tog nadasve osebujnog, plodnog, ali i rijetkog slikarskog žanra.

Jednostavnih kompozicija, no dovoljno širokih da u njih stanu brod i čamac, dizalice i vijadukti, škver, luka, palube i trajekti, teme muškog roda i ponosa, brojnih asocijacija, priča i pogleda, teme svakidašnje i morske, žuljevite i prljave, teme ponosa i herojstva. Sav taj ugođaj nagoviještenih i znanih događaja, radnih dana i uzbudljivih no savladivih prepreka, slika umjetnica Gorska, krhkog zdravlja i snažne geste, moćnog osjećaja za paletu, kontraste, velike dimenzije platna, čvrste obrise, pojednostavljeni crtež. Boje su tu samosvjesne kao i tematika, plohe čiste i dvodimenzionalne, dok se ne uskovitla svijetlo i namazi, dok se ne dogodi neka unutrašnja duhovna svečanost posvećena radu, tehnici i životu; dok se ne uskovitla sam usklik slikaričin; to je to, to je moja Rijeka i moj pogled kroz prozor ateliera, doživljaj luke, starih i novih brodova, to je moj susjedni škver, radost koju želim podijeliti s vama. I tko bi prepoznao danas slikaricu Gorsku koja je crtala nježne i zamućene od suza gotovo monokromne crkvice u doba Domovinskog rata s kojima je zajedno plakala dok su ih rušile granate i molila za pravednu pobjedu, za obranu domovine od okupatora. Već od 1997. Mirjana Marušić Gorska krenula je u svoj novi ciklus Mediteranee, ciklus u kojem je boja oblikovno sredstvo, ali sada ne ona tiha i suzdržana, pastelna, već čvrsta kompaktna, dominantna, akrilna; divlja poput klime rodnog Gorskog Kotara iz kojeg je umjetnica došla u Rijeku (otuda i nadimak Gorska). Sav taj koloristički moćan, a kompozicijski jednostavan svijet ovog najnovijeg ciklusa, svijet metafora i simbola govori o snazi i ustrajnosti, izdržljivosti i upornosti u odnosu na more, u odnosu na život. I premda boje održavaju određenu tematsku i kolorističku silovitost, svaka se slika rađa kao otkriće i čuđenje, kao zanos i uzbuđenje. Svaki je motiv proizašao iz stvarnosti; ni sama nije znala koliko će je povući, koliko otvoriti i koliko raspjevati baš dizalica i škver, trajekt i brodogradilište, baš neposredan vidokrug obasjan jarkim suncem, mjesečinom, smiren u suton, budan u zoru. Velike su to igračke, silhuete, koje dominiraju titravim prostorima, strše nad sićušnim i dinamičnim svijetom pod sobom kao žirafe-dizalice, i ptičurine-kranovi, vitke mehaničke životinje čovjeku u službi.

Ponekad dotakne slikarica temu milosti i proviđenja, kojem zahvaljuje svoju snagu snagu. I u tim slikama sve puca od dodira.

Vjerujem da je došao trenutak da se Mirjani Marušić Gorskoj otvore sva vrata u predstavljanju suvremenog hrvatskog slikarstva, te da ju ova izložba uvrsti na mjesto koje joj pripada među rijetkim umjetnicima izražajno mediteranskog kruga snažnog kolorita.

                                                                                                          Branka Hlevnjak

                                                    Skakavac koji jede kamen, 140×190 cm, 2000.

Mirjana Marušić Gorska rođena je 7. lipnja 1949, godine u obitelji Ružić u gorskokotarskoj Ravnoj Gori (otud pridjev Gorska). Nakon završene Pedagoške gimnazije svoje likovne sklonosti razvijala je na odsjeku likovnih umjetnosti Pedagoške akademije u Rijeci. Nakon što je 1970. godine diplomirala kod profesora A. Hallera, neko je vrijeme radila kao nastavnik likovne kulture i aranžer dekorater, a od 1990. profesionalno se predla slikarstvu. Od 1985. godine do sada realizirala je trideset i devet samostalnih izložbi i sudjelovala u brojnim grupnim u zemlji i inozemstvu. član je HDLU Rijeka i HDLU Zagreb.

Adresa: Ciottina 20, 51000 Rijeka

                                                                                                    Skok, 2003., 190×140 cm

                                                                                           Na remontu, 2003., 190×140 cm

                                                                                                                                   (iz knjige dojmova)