Vasilije Josip Jordan 2005

VASILIJE JOSIP JORDAN

Grafike -  8. 11. – 27. 11. 2005.


                                                                                        Laguna, sitotisak, 64×64 cm, 1955.

JORDANOVA GRAFIKA

          U iznimno plodnom i bogatom opusu Vasilija Josipa Jordana, slikarska tehnika imat će golemu prevagu nad ostalim likovnim tehnikama s kojima se, stvarajući, služi ovaj intrigantni umjetnik.
         Slikar, kažimo i ovom prigodom, po habitusu, umjetnik je koji se cijelim svojim bićem tijekom proteklih desetljeća potvrđivao upravo onim majstorstvom po kojemu se i iščitavaju najviše vrijednosti toga medija. Itekako je znano da recepcija njegova slikarstva u našoj suvremenoj likovnoj umjetnosti iznimno velika. Trebamo li podsjetiti da je evidentna i u širem, europskom kontekstu?! Naime, od razdoblja slikareva formiranja, a riječ je o pedesetim godinama prošloga stoljeća, kada je s prvim slikama inagurirao svoju autorsku koncepciju utemeljenu na slikarskoj tradiciji, osebujnoj poetici i velikoj kulturi, sve do ovogodišnjih radova, njegov opus nije prestao rasti. Štoviše, u sada već polustoljetnom razdoblju i uz već isticanu stvaralačku plodnost, pratimo to tematsko širenje i grananje ciklusa u snažno stablo Jordanova djela. 
         Kad spominjemo da je recepcija njegova slikarstva značajna, tad ga tek nastojimo akceptirati i kroz tu činjenicu, tako čvrsto pozicioniranu u hrvatskom, ali i u europskom kontekstu. Različiti diskursi kritičkih teorijskih interpretacija, koje potpisuju ugledna pera na hrvatskom, talijanskom, slovenskom, francuskom, njemačkom, engleskom… jeziku, svjedoče ne samo o brojnosti autora, već i o intezitetu zanimanja za ovo slikarstvo. 
         Tako je, primjerice, često naglašavana njegova snažna ukorijenjenost u slikarskoj estetici u kojoj se i prepoznaje povijesno naslijeđe tako živo u mnogih suvremenih umjetnika, a na osobit način i u Jordanovu slikarstvu. Naročito na poetici zacrtanoj na premisama tonskog slikarstva. Također, vrlo je decidirano i njegovo stilsko obilježje, dok je jasnoća kojom su markirana tematska polja još jače osvijetlila slikarev intelektualni interes prožet specifičnim duhovnim ozračjem. 
         Ono pak što privlači posebnu pozornost oi interpretaciji Jordanove poetike, svakako valja tražiti u činjenici po kojoj se to djelo, ako je to moguće reći, rastvara u svojim likovnim disciplinama odnosno tehnikama kao sredstvima izražavanja.
         Već smo u prvoj rečenici nastojali naglasiti da je pred nama djelo u kojemu dominira jedna tehnika slikarska. 
         Dakako, u toj tvrdnji iščitavamo i njegovu temeljnu odrednicu, ali ne i cjelinu umjetnikovih izražajnih mogućnosti. Naime, upravo će se u likovnim tehnikama otkrivati višeslojna struktura umjetnikova izraza. Ako je već rečeno da je glavnina slikareva opusa rađena u tehnici ulja na platnu, istodobno ćemo primijetiti da često stvara i u tehnici crteža, ali i grafici. Privlačnost pojedine tehnike nedvojbeno je umjetniku izazov kojega preda nj postavlja narav posla, ali i promišljanje poetike u drugom likovnom mediju. Iščitavati svoje djelo u različitim tehnikama, znači otkrivati ga u novim inačicama, kojima se produbljuje vlastiti likovni izraz. Nije li isti motiv u oštrom dijalogu crnog tuša ili ugljena na bijelom papiru drugačije konotiran od tonske modelacije bojom na platnu?!
         Isto tako, neće jednakim estetskim nabojima taj isti motiv emanirati u različitim grafičkim tehnikama, primjerice bakropisa ili sitotiska, u kojima je Jordan i realizirao svoj grafički opus. U ovom recentnom izboru u razdoblju od 1991. do 2005. godine, autor je koristio tehniku sitotiska, surađujući s vrsnim znalcima te grafičke tehnike: Stražom, Kovačićem, Mateličem, Sveušekom, Rajčevićem i ostalima. Upravo će tijekom te suradnje, u sitotiskarskim ateljeima, postupkom interpretacije originalnog motiva, tom složenom grafičkom tehnikom, otvoriti stvaralački proces koji traži zajedništvo umjetnika i grafičkog umijeća. 
         Ondje svakako valja naglasiti da je grafičko umijeće pretpostavka koja, uz visokokvalitetan papir i boju, uvjetuje i određuje mjeru „prenošenja“ odnosno kakvoću otiska izvornog djela u drugi medij, stvarajući u tom procesu i novo i drugo djelo originalan grafički list, čiju autentičnost potvrđuje umjetnik – svojim potpisom.
                                                                                                              Milan Bešlić

                                                                                 Obitavalište, sitotisak, 55×65 cm, 1998

Vasilije Josip Jordan rođen je u Zagrebu godine 1934. Pohađao je i završio školu primijenjenih umjetnosti (premda je prije toga učio svirati violinu). Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti 1958. godine u klasi prof. Ljube Babića. Profesori su mu bili Krsto Hegedušić, Vjekoslav Parać, Vid Mihičić, Matko Peić i drugi. Od 1960. započinje njegova profesionalna karijera. Godine 1970. do 1971. obnašao je dužnost predsjednika HDLU-a. Krajem 70-tih prihvaća mjesto docenta na katedri crtanje i slikanje na ALU u Zagrebu, a od 1991. do 1994. biran je za dekana. Sredinom 90-tih godina, zajedno sa kolegama Sikiricom i Šutejom, suosnivač je Akademije likovnih umjetnosti u u Širokom Brijegu gdje je pročelnik studija za slikarstvo i voditelj postdiplomskog studija „Ars sacra“ i obnaša službu dekana. Godine 1999. u suradnji s kolegom R. Labašem radio je na izradi svečanog zastora u HNK koji je posvećen zagrebačkom motivu „Harmica“. Izlagao je na mnogim kolektivnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Do današnjeg dana imao je 112 samostalnih izložbi u svim značajnim gradovima Europe, kao što su Pariz, Beč, Bruxelles, Antwerpen, Split, Stuttgart, Dubrovnik, Varaždin… Sa svojom suprugom Dragicom Cvek, također slikaricom, živi i radi u najstarijoj umjetničkoj koloniji na Vočarskoj.

                                                                                                                                   (iz knjige dojmova)