VLADIMIR MEGLIĆ
8. 11. – 25. 11. 2004.
Sv. Jeronim, ulje na platnu, 130×130 cm, 2002.
INVENTIVNO U MEGLIĆEVU IZRAZU
Za umjetnika tako prepoznatljiva i jasno profilirana izraza kao što je Vladimir Meglić, kritika je već utvrdila gotovo sve relevantne sastavnice na kojima je koncipirano njegovo stvaralaštvo. U prilog ovomu rječito govori i njegovo tematsko ishodište koje je u minulim godinama tako dosljedno realizirao. Jedan stav osobina je ovog autora koja se manifestirala i u brojnim tehnikama kojima se izražavao ( i izražava! ) ovaj umjetnik srednje generacije. Tako se danas njegovo djelo prepoznaje i po tehnikama kojima se koristio: klasičnom slikarskom postupku ulja na platnu, mozaiku, za kojim je posegnuo stvarajući velike kompozicije, najčešće sa sakralnom tematikom, a iste ili slične motive ostvario je u grafici te gvaševima i crtežima.
U proteklom razdoblju Meglić je gotovo opsesivno tematizirao interijer, u kojemu je stol glavni protagonist. Njega će u brojnim, čini se i neiscrpnim varijacijama kontekstuirati u interijere specifične simboličke gustoće. Boja će, međutim, biti onaj čimbenik koji će presudno utjecati na konačni ishod ovog stvaralaštva. Naime, njome gradi strukture slike odnosno i svake slikarske tehnike koju koristi. Snažnom ekspresionističkom gestom najčešće „ispisuje“ prostor slike. Gdjekad će silovita gestualnost biti bliska onoj estetici u apstraktnom slikarstvu koja je upravo na gestualnom i izgrađena. Drugi će put odmjerenim i vještim potezima kista unositi boju u kompoziciju. Ove će se njegove osobine manifestirati i u radovima datiranim u nekoliko posljednjih godina u kojima i primjećujemo značajne promijene i nastojimo ih apostrofirati. Njih ne vidimo samo u rafiniranim pomacima u kontekstu slikarskih tehnika, već u novoj tematici koju Meglić otvara. Naime, i prije se sakralno pojavljivalo kao izazov, ali u ovomu ciklusu njegova se intenzivna nazočnost potvrđuje dominantom. Petrovo odricanje nedvojbeno rječito govori u prilog slikareva kontinuiteta u izrazu koji će se i u ovoj kompoziciji još jače učvrstiti na poznatim pozicijama.
I Jakovljev san također ustraje istim smjerom kao i ostale slike nastale u posljednje tri godine. Prodor sakralnog ovdje će se pokazati spasonosnim i dobrodošlim. Ono pak što držimo iznimno značajnim iskorakom u Meglićevu stvaralaštvu, svakako je otvaranje trodimenzionalnom. Uz njegov već spomenuti amblematični stol, variran u brojnim inačicama u proteklom razdoblju, često je u neposrednoj blizini i stolica. Sada je i ona, kao i stol „ušla“ u prostor. Radeći stolice kao i stolove u različitim materijalima, Vladimir Meglić ih inaugurira u skulpturu, unoseći, očito, i kroz ovu formu imaginativno i simboličko kao svoju stalnu poputbinu i nepresušan izvor inspirativnoga.
U slikama ili skulpturama potvrđuje se ista snažna inventivnost koja pokreće duhovni prostor stvaralaštva istraživačkom i kreativnom motivacijom u otvoreni proces kao njegovu temeljnu vrijednost.
Milan Bešlić
Jeka, ulje na platnu, 80×100 cm, 2001.
Izložena djela:
Slike:
1. Petrovo odricanje, 2004., ulje na platnu, 120×150 cm
2. Jakovljev san, 2004., ulje na platnu, 185×150 cm
3. Adam, Eva, Zmija, 2004., ulje na platnu, 120×80 cm
4. Sv. Jeronim, 2002., ulje na platnu, 130×130 cm
5. Svijetlo badnje noći, 2001., ulje na platnu, 120×100 cm
6. Gnijezdo, 2002., ulje na platnu, 116×90 cm
7. Jeka, 2001., ulje na platnu, 81×100 cm
Skulpture (izvedene u suradnji sa Željkom Palčićem):
1. Krevetić – pijetlić, 2002., drvo, polikromija, 43x26x30 cm
2. Krevetić – ptica trubač, 2002., drvo, polikromija, 46x40x30 cm
3. Fresko stolić, 2002., drvo, polikromija, 24x27x23 cm
4. Mozaik stolac – zlatonogi, 2002., drvo, polikromija, 35x34x63 cm
5. Šareni stol i kocke, 2002., drvo, polikromija, 41x30x30 cm
Gnijezdo, 2002., ulje na platnu, 116×90 cm
Vladimir Meglić rođen je 1955. godine u Donjem Pustakovcu ( Međimurje ). Godine 1975. maturirao je na Školi primijenjenih umjetnosti u Zagrebu. Nakon završene škole radio je u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu na mnogobrojnim opernim, dramskim i baletnim scenografijama. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu upisao se 1981. godine i diplomirao na slikarskom odjelu 1986. godine u klasi prof. Josipa Biffela. Od tada djeluje kao samostalni slikar izlažući na mnogim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Uz izložbenu djelatnost izveo je i radove na nekoliko sakralnih objekata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini u tehnikama freske, mozaika i ulja. Živi i radi u Zagrebu.
Mozaik stolac – zlatonogi, 2002., drvo, polikromija, 35x34x63 cm
Krevetić – ptica trubač, 2002., drvo, polikromija, 46x40x30 cm
(iz knjige dojmova)
