Vladimir Meglić 2004

VLADIMIR MEGLIĆ

8. 11. – 25. 11. 2004.


Sv. Jeronim, ulje na platnu, 130×130 cm, 2002.

INVENTIVNO U MEGLIĆEVU IZRAZU

Za umjetnika tako prepoznatljiva i jasno profilirana izraza kao što je Vladimir Meglić, kritika je već utvrdila gotovo sve relevantne sastavnice na kojima je koncipirano njegovo stvaralaštvo. U prilog ovomu rječito govori i njegovo tematsko ishodište koje je u minulim godinama tako dosljedno realizirao. Jedan stav osobina je ovog autora koja se manifestirala i u brojnim tehnikama kojima se izražavao ( i izražava! ) ovaj umjetnik srednje generacije. Tako se danas njegovo djelo prepoznaje i po tehnikama kojima se koristio: klasičnom slikarskom postupku ulja na platnu, mozaiku, za kojim je posegnuo stvarajući velike kompozicije, najčešće sa sakralnom tematikom, a iste ili slične motive ostvario je u grafici te gvaševima i crtežima.

U proteklom razdoblju Meglić je gotovo opsesivno tematizirao interijer, u kojemu je stol glavni protagonist. Njega će u brojnim, čini se i neiscrpnim varijacijama kontekstuirati u interijere specifične simboličke gustoće. Boja će, međutim, biti onaj čimbenik koji će presudno utjecati na konačni ishod ovog stvaralaštva. Naime, njome gradi strukture slike odnosno i svake slikarske tehnike koju koristi. Snažnom ekspresionističkom gestom najčešće „ispisuje“ prostor slike. Gdjekad će silovita gestualnost biti bliska onoj estetici u apstraktnom slikarstvu koja je upravo na gestualnom i izgrađena. Drugi će put odmjerenim i vještim potezima kista unositi boju u kompoziciju. Ove će se njegove osobine manifestirati i u radovima datiranim u nekoliko posljednjih godina u kojima i primjećujemo značajne promijene i nastojimo ih apostrofirati. Njih ne vidimo samo u rafiniranim pomacima u kontekstu slikarskih tehnika, već u novoj tematici koju Meglić otvara. Naime, i prije se sakralno pojavljivalo kao izazov, ali u ovomu ciklusu njegova se intenzivna nazočnost potvrđuje dominantom. Petrovo odricanje nedvojbeno rječito govori u prilog slikareva kontinuiteta u izrazu koji će se i u ovoj kompoziciji još jače učvrstiti na poznatim pozicijama.

I Jakovljev san također ustraje istim smjerom kao i ostale slike nastale u posljednje tri godine. Prodor sakralnog ovdje će se pokazati spasonosnim i dobrodošlim. Ono pak što držimo iznimno značajnim iskorakom u Meglićevu stvaralaštvu, svakako je otvaranje trodimenzionalnom. Uz njegov već spomenuti amblematični stol, variran u brojnim inačicama u proteklom razdoblju, često je u neposrednoj blizini i stolica. Sada je i ona, kao i stol „ušla“ u prostor. Radeći stolice kao i stolove u različitim materijalima, Vladimir Meglić ih inaugurira u skulpturu, unoseći, očito, i kroz ovu formu imaginativno i simboličko kao svoju stalnu poputbinu i nepresušan izvor inspirativnoga.

U slikama ili skulpturama potvrđuje se ista snažna inventivnost koja pokreće duhovni prostor stvaralaštva istraživačkom i kreativnom motivacijom u otvoreni proces kao njegovu temeljnu vrijednost.

Milan Bešlić


Jeka, ulje na platnu, 80×100 cm, 2001.

Izložena djela:

Slike:
1. Petrovo odricanje, 2004., ulje na platnu, 120×150 cm
2. Jakovljev san, 2004., ulje na platnu, 185×150 cm
3. Adam, Eva, Zmija, 2004., ulje na platnu, 120×80 cm
4. Sv. Jeronim, 2002., ulje na platnu, 130×130 cm
5. Svijetlo badnje noći, 2001., ulje na platnu, 120×100 cm
6. Gnijezdo, 2002., ulje na platnu, 116×90 cm
7. Jeka, 2001., ulje na platnu, 81×100 cm

Skulpture (izvedene u suradnji sa Željkom Palčićem):
1. Krevetić – pijetlić, 2002., drvo, polikromija, 43x26x30 cm
2. Krevetić – ptica trubač, 2002., drvo, polikromija, 46x40x30 cm
3. Fresko stolić, 2002., drvo, polikromija, 24x27x23 cm
4. Mozaik stolac – zlatonogi, 2002., drvo, polikromija, 35x34x63 cm
5. Šareni stol i kocke, 2002., drvo, polikromija, 41x30x30 cm


Gnijezdo, 2002., ulje na platnu, 116×90 cm

Vladimir Meglić rođen je 1955. godine u Donjem Pustakovcu ( Međimurje ). Godine 1975. maturirao je na Školi primijenjenih umjetnosti u Zagrebu. Nakon završene škole radio je u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu na mnogobrojnim opernim, dramskim i baletnim scenografijama. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu upisao se 1981. godine i diplomirao na slikarskom odjelu 1986. godine u klasi prof. Josipa Biffela. Od tada djeluje kao samostalni slikar izlažući na mnogim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Uz izložbenu djelatnost izveo je i radove na nekoliko sakralnih objekata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini u tehnikama freske, mozaika i ulja. Živi i radi u Zagrebu.

Samostalne izložbe:
1995. Basis Galerie, Konstanz – Njemačka
1995, Galerija „Sveti Ivan Zelina“, Sveti Ivan Zelina
1996. Galerija Studio D, Zagreb
1997. Galerija „Višeslav“, Nin
1998. Galerija „Cekao“, Zagreb
1999. Galerija „Međimurski dom“, Zagreb
1999. Galerija „ZB ART“, Ludbreg
1999. Likovni salon „Vernissage“, Osijek
2000. Centar za kulturu, Čakovec
2000. Izložbeni prostor Ministarstva financija, Zagreb
2000. Muzej Moslavine (Lončar, Meglić, Lešić), Kutina
2001. Galerija „Kordić“, V. Gorica
2001. Galerija Gradskog muzeja, Sisak
2002. Galerija „Apedemak“, Zagreb
2002. Galerija „Leada“, Zadar
2002. Galerija „Kula“, Split
2002. Galerija „Garestin“, Varaždin
2002. Izložbeni prostor dvorane Lisinski (Blažanović, Rački, Meglić), Zagreb
2003. Galerija „Idealni grad“, Zagreb


Mozaik stolac – zlatonogi, 2002., drvo, polikromija, 35x34x63 cm


Krevetić – ptica trubač, 2002., drvo, polikromija, 46x40x30 cm

 


(iz knjige dojmova)