Winton Afrić 2004

WINTON AFRIĆ

Bez oslonca – kompozicija s figurom –  26. 4. – 15. 5. 2004.

Winton Afrić pripada najmlađoj generaciji akademskih slikara koji se hrvatskoj javnosti predstavlja svojom prvom samostalnom izložbom radova „Bez oslonca – kompozicija s figurom“, neposredno nakon što je diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi profesora Eugena Kokota. Vjeran matieru slikanja akta, što ga je izvještio u tijekom studija, Afrić započinje svoj put likovnog istraživanja i traženja vlastite ekspresije na jedan izrazito smion i nekonvencionalan način, neuobičajen za prilike koje vladaju na recentnoj umjetničkoj sceni u nas, pogotovo među mladim umjetnicima. Njegova je slika likovna protuteža konvencionalnom eksperimentu, zanimljivoj igri, svijetu dosjetke i gadget proizvoda, jer u njoj sadržajno i formalno dobivaju jednaku vrijednost i težinu. Vizualnost u njegovoj umjetnosti čvrsto podupire idejnu nakanu oštro usmjerenu na buđenje i osvješćivanje čovjeka kao pojedinca. Treba posebno naglasiti odvažnost ovog mladog umjetnika koji odlučno slijedi svoj put figuralnosti negirajući sve dogmatizme o načelima suvremenosti. Uistinu, figuralnost je ovdje potpuno primjerena ozbiljnom razlogu ponovnog humaniziranja slikarskog izraza i vraćanja slikarskog u razmjere ljudskog, u službu ljudskog.

Afrićeva umjetnost predstavlja pokušaj približavanja tradicionalnih slikarskih sredstava suvremenom senzibilitetu i suvremenoj problematici, u konkretnom smislu uglavnom problemu otuđenja čovjeka. Kao takva ona se pojavljuje na izvjestan način kompletna umjetnost, ne samo zbog odabira tradicionalnog figuralnog likovnog izraza ili odabira tradicionalnih sredstava likovnog izražavanja, već i zbog duboke sadržajne ukorijenjenosti u suvremene ljudske probleme.

Tematika kojom je umjetnik zaokupljen vodi kroz navlastiti izraz u suptilno propitivanje arhetipske potištenosti, otuđenosti sve do pitanja opstanka čovjeka u suvremenom svijetu. U središtu razmatranja postavljenja je krhkost ljudskog shvaćanja čvrstih komponenti realnosti koji su tek imaginarni i proizvoljni oslonci što drže čovjeka u ravnoteži. Stoga, Afrić prepušta te oslonce imaginaciji promatrača, a svoje aktove ostavlja u nekoj vrsti levitacije, čineći ih tako neobično nestabilnima u očima gledatelja, koji svjedoči dramatičnom trenutku propadanja jedne iluzije. Istodobno uspostavlja i mnoge poveznice među gledateljem i aktom, koje dopuštaju intimnu vezu s problemom otuđenja. Naime, svi su aktovi okrenuti gledatelju leđima dopuštajući mu jednu iznimnu i nemonumentalnu vizuru, pri čemu naglašena mesnatost i korporalnost akta, ojačana težinom mračne sjene, što ju tijelo baca u krajnje reduciranom prostoru, pridonosi istom učinku. Sve to naglašava težinu života oslonjenog na nešto imaginarno, nepostojeće. Upravo ta metafizička kvaliteta zaogrnuta u mistično snoviti ambijent podsjeća na G. De Chirica u kojem mladi umjetnik nesumnjivo nalazi svojevrsnu inspiraciju. Poput De Chirica, Afrić crpi inspiraciju iz podsvjesnog, a obraća se svjesnome. To je razlog zbog kojeg primjenjuje „fizičke“ zakone podsvjesnoga, tako da, kod njega učestale, distorzije čine normalan dio pojavnosti.

Na kraju, treba još istaći minucioznost likovne izvedbe kojem se Afrić potvrđuje kao akademski obrazovan slikar. Njegov je akt ostvaren profinjenim osjećajem za ton inkarnata i rafiniranim kolorističkim harmonijama u spektru toplih boja.

Tin Turković

Winton Afrić rođen je u Zagrebu, 23. travnja 1980. godine. Završio je III. Gimaziju u Zagrebu. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, slikarski odjel, u klasi profesora Eugena Kokota. Živi i radi u Zagrebu.
Adesa: Križanićeva 5, Zagreb

Izložena ulja na platnu pripadaju ciklusu Bez oslona – Kompozicija s figurom iz 2003. i 2004. godine.


(iz knjige dojmova)