Kristina Jeić 2004

KRISTINA JEIĆ

Čudesna igra – monotipije iz ciklusa Trave i Glazbala –  8. 3. – 31. 3. 2004.

ČUDESNA IGRA

U djelu Kristine Jeić, kao što je poznato, često susrećemo orijentiranost na crtež i monotipiju. Isti je slučaj i sada, s listovima iz autoričine recentne produkcije što su predstavljeni na izložbi u Galeriji Vladimir Filakovac. Ne znači da od vremena do vremena umjetnica ne poseže za drugačijim mogućnostima likovnog izražavanja, poput ulja i akrila, ili suhe igle i akvatinte. No, posve je razvidno da osnova tih radova sadrži prihvatljivu dostatnost zamišljena projekta – cjelovitost ideje iz koje, ovaj put u nizu isijava spektar silnica zagovarajući filozofiju prihvaćanja u okolišu otuđena čovjeka današnjice. Posrijedi je blok teza koji na osebujan način afirmira suvislo povezanu i konzistentnu poetiku inicijalne pomirbe, kako sa sobom, sa svojim ja, tako i svekolikim danostima egzistenicije u bolnu svijetu.

Početna pozicija ostvarene zamisli pripada glazbalima: violini, harfi, saksofonu te klaviru, instrumentima koji redom utjelovljuju širinu misli i osjećaja, anđeoske sfere, neobuzdanost naravi i na koncu ljudski i prirodni red, označen reproduktivnim potencijalom glasovira. Drugi nivo recepcije projekta pripada motivu livade, svojevrsnoj glazbi prirode koja, u biti, vodi završnoj ravni referiranja – razmišljanju, udubljivanju, duševnom razmatranju. Moja životna filozofija, reći će Kristina Jeić, može se sažeti u iskaz da glazba, kroz livade , vraća prirodi i cjelovitosti doživljavanja kao u djetinjstvu. Po tome, nezagađena, netaknuta priroda čisti, vodi biće prema meditaciji – prema doživljaju mora i oblaka čija je forma u umjetničinoj monotipiji rasplinuta na gotovo istovjetan način.

Posebnu značajku cijeloj stvari namiče odluka da sve monotipije budu otisnute u plavoj boji koja je među svim bojama najdublja. Pogled u nju tone ne susrećući zapreke i gubi se u beskraju, kao da boja neprestance izmiče, kako navodi Rječnik simbola. Ona je u apsolutnoj vrijednosti i najčišća pa predmetu olakšava oblike – otvara ih i zatvara. O tim ključnim svojstvima ovisi i simbolička primjena plave boje s kojom Kristina ciljano računa. Budući da je plava po sebi nematerijalna, da dematerijalizira sve što se u nju uhvati, to izlagačica nije mogla naći bolji ton za središnju misao svoga rada, istaknuto u temi na završetku niza u toj čudesnoj igri – u čistoj meditaciji na bazi rastvorene plaveti mora i nebeskih oblaka.

Josip Škunca

Kristina Jeić rođena je u Zagrebu 1965. godine. Završila je Školu primijenjene umjetnosti u Zagrebu. Diplomirala 1987. na Akademiji likovnih umjetnosti, Odjel za grafički dizajn u Zagrebu, u klasi profesora Miroslava Šuteja. Prvu samostalnu izložbu pod nazivom “Mala zla kuća” priredila je 1985. na Arhitekotonskom fakultetu u Zagrebu. Bavi se slikarstvom i grafikom, a na grafičkom području najviše je postigla u tehnici monotipije na podlozi grafičkog otiska. O njoj su pisali Josip Škunca, Danijel Žabčić, Vanja Brdar, Elena Cvetkova, Tonko Maroević, Đuro Vanđura i drugi. članica je HDLU-a i HZSU-a. Izlagala je na više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Sudionica je velikog broja likovnih kolonija. Živi i radi u Zagrebu.
Adresa: Aleja ruža 31, Zagreb

Samostalne izložbe:
1985. Zagreb, Arhitektonski fakultet, „Mala zla kuća“, grafički crteži
1987. Zagreb, MZ Otokar Keršovani, crteži
1988. Zagreb, KSET, „Crni kolaži“
1992. Pregrada, Dvorac Bežanec, „Slike koje nestaju“, monotipije
1993. Zagreb, Galerija DUH, „Krist, maslina, voda“, slike
1993. Zagreb, Galerija Miroslav Kraljević, „Umiljata čudovišta“
1993. Zagreb, Galerija DUH, „Žuljana“, slike
1994. Zagreb, Galerija Dubrava „Ženski interijeri“, crteži i kolaži
1994. Zagreb, Galerija DUH, „Svjetionici“, monotipije
1995. Dubrovnik, Kazalište Marina Držića, „Rapsodija u plavom“, grafike
1996. Sv. Ivan Zelina, Galerija Sv. Ivan Zelina, „Putnici“, grafike i monotipije
1996. Velika Gorica, Galerija Kordić, „Giselino vjenčanje“, slike i grafike
1997. Beč, Katolische Hochschul­gemeinde, „Die Reisenden“, grafike
1998. Ljubljana, Veleposlanstvo RH, „Violine“, grafike
2002. Zagreb, Galerija „U predvorju“, „Tragovi“, grafike
2003. Sutivan, Brač, Dom kulture grafike
2003. Orebić, Galerija Matice Hrvatske, Crkva Sv. Navještenja, „Luncijata“, grafike
2003. Supetar, Brač, Gradska vijećnica, grafike
2004. Zagreb, Galerija Vladimir Filakovac, „Trave“ i „Glazbala“, monotipije


(iz knjige dojmova)