Petra Ružić 2005

PETRA RUŽIĆ

Osvit željeza -  11. 10. – 2. 11. 2005.


BIK (JE SNAGA ZEMLJE)

OSVIT ŽELJEZA

Petra Ružić umjetnica je velike senzibilnosti, ali i još veće unutrašnje discipline. Svojstvena joj je tendencija minimalističkog pojednostavljenja, odnosno oplošnjavanja oblika. Zato već u začetku svojeg umjetničkog djelovanja dobro prepoznaje reljefnu skulpturu kao najbolje sredstvo svog umjetničkog izričaja. Pritom uspijeva kroz gotovo asketski discipliniran, minimalistički jednostavan oblik dati poruku velike unutrašnje snage. Uspješno sintetizira elementarnu jednostavnost oblika s transcedentalno ekspresivnim sadržajem. Oskudnim sredstvima izriče mnogo. Skulpture-reljefe sastavlja od ploča koje su ponekad prošupljene pravilnim otvorima ili na koje se pridodaju pravilni plošni oblici. Zamjetna je tendencija geometrijskoj pravilnosti u konstrukciji Petrinih skulptura: ploče nastoje biti pravilnih oblika i rubova, otvori su jednostavne kružnice ili kvadrati, pridodani oblici-elementi su krajnje pojednostavljeni – geometrizirani. Za Petru skulptura je svojevrsna intervencija kojom se geometrizira, pojednostavljuje, u djelu kao simbolu kanonizira prirodni oblik, pojam ili ideja.

Reljefnim skulpturama, izloženim na ovoj izložbi, svojstvena je dvoplošnost. Temeljnoj kvadratičnoj plohi pridodavaju se, nadograđuju na nju, manji plošni oblici. Petra, i u svojim ranijim radovima, zaustavlja fluidnost organičkih apstraktnih oblih formi u statičnost plošne reljefnosti te originalno koristeći kvadrat kao podlogu uobrubljava i time zaustavlja fluidnost jednostavnih formi. Poslije, na izloženim radovima, kvadratičnost u Pertrinim djelima postaje još naglašenija te tako postaje svojevrsna pozornica, ekran stvarnosti, a oblici na pozadinskom kvadratu postaju simboli. Petrina djela u stvarnosti opstoje u tri dimenzije, imaju dubinu poput skulpture, ali su po svom izričaju, poruci, shvatimo li temeljnu kvadratičnu plohu kao podlogu a pridodani oblik kao nanos, dvodimenzionalna poput slike. Takva svojevrsna dvodimenzionalnost trodimenzionalnosti, prožimanje dimenzija, sugerira poseban odnos prostora i vremena. Odnos koji je podloga za spajanje, u prostor-vremenskom kontinuumu razdvojenog; sadašnjosti i drevne prošlosti.

Još jednom valja naglasiti da je temeljna značajka Petrinih skulptura kvadrat kao osnova, podloga, pozadina. To nije slučajno. Kvadrat – kocka temelj je na kojem gradi i prenosi svoju umjetničku poruku. Kvadrat kao simbol postojanosti, ali i ograničenja svijeta oko nas. Kvadratičnost, četvorstvo kao odrednica postojećeg. četiri su strane svijeta i četiri su osnovna elementa od kojih je svijet stvoren. Vatra, voda, zrak, zemlja. Prostor, vrijeme, energija, materija. četiri su temeljne sile u modernoj fizici. četiri su godišnja doba i četiri su kraka križa koja nas upozoravaju na ograničenja konačnog svijeta. Stabilnost i ograničenje prostor-vremenskog kontinuuma uvijek se iskazivalo u broju četiri. Uz kvadrat kao simbol postojećeg, materijalnog, stvarnog vezan je krug kao simbol duhovnog, fluidnog, nestvarnog. Pojam kvadrature kruga oduvijek je bio simbol materijalizacije duhovnog, konkretizacije neuhvatljivog, ozemljavanja božanskog.

Petrina djela svojevrsne su kvadrature kruga. Arhetipsko simbolički doživljaj primordijalnih sila uhvaćen u formu kvadrata. Kvadrat u Petrinom reljefima ekran je stvarnosti, pozornica na kojoj izlaže svoja unutarnja iskustva, a položaj koji na kvadratu zauzimaju pridodani oblici odrednice su temeljne poruke, odrednica značenja sveukupnog sintetičkog simbola. Bit Petrina ostvarenja nije samo umjetnički iskaz osobnog doživljaja najdrevnijih, u arhetipima pojmovno uobličenih, iskonskih sila i svojstava svijeta oko nas – nego i njihova svojevrsna petrifikacija u niz novih simbola. Simbola koji opstoje i trajnije od materijala od kojih su izraženi. U vrijeme koje favorizira medije površnog, potrošnog i prolaznog karaktera poput papira ili elektroničkih zapisa Petra se okreće trajnom, arhaičnom, vječnom.

Petra kao materijal svojih skulptura namjerno koristi željezo. Dobro je prepoznala kako je sirova snaga željeza vrlo dobro sredstvo iskaza sirove snage elementarnih sila svijeta oko nas. Vješto korištena jednostavnost, čvrstoća i grubost željeza te jednostavnost i plošnost oblikovanja – reljefnost oblika daju arhaičnost izraza ovim djelima. Djela, koja u stvarnosti nisu veća niti od metra, svojom jednostavnošću na nas ostavljaju snažan dojam megalitske monumentalnosti, veličajnosti i drevnosti.

“OSVIT ŽELJEZA” dobar je naziv izloženog ciklusa skulptura. Sugerira drevnost, arhaičnost. Svitanje čovječanstva kakvog znamo danas vezano je uz otkriće korištenja raznih metala prije više od četiri tisućljeća. S otkrićem željeza započinje kultura u kojoj živimo i danas. Željezno doba zamijenilo je kameno doba. Paleolit, neolit, metal. Paleolit je bio doba drevnih lovaca i sakupljača, Neolit – doba začetaka zemljoradnje i sjedilačkog života, željezo – doba ratnika i trgovaca, doba prvih gradova i tvrđava. Kulture kamenog doba prilagođavaju se zemlji. U metalnom dobu na zemlju se počinje djelovati, nju se počinje mijenjati. Kovač je pak sin, suradnik ili glasnik tog vrhovnog božanstva, osoba zadužena za nastavljanje i dovršenje njegovih djela.

S dolaskom doba željeza, doba vatre i munje kovačnica, organičnost oblika glinenih, koštanih i kamenih skulpturica paleolita i neolita zamjenjuje gruba tvrdoća i snaga svojstvena željezu. Snaga i jednostavnost izraza Petrinih djela kao da vuče korijene iz tih vremena. Tražimo li pak u današnjem vremenu paralele Petrina spoja apstraktne jednostavnosti minimalizma i ekspresivne silovitosti svojstvene snazi simbola, srodan izraz možda možemo naći u djelima Barbare Hepwort ili Bena Nicholsona koji su stvarali sredinom prošlog stoljeća i koji svoja djela grade u jednostavnim plohama elementarnih geometrijskih oblika. Dobro je znano da su na istraživanju, odnosno prepoznavanju duhovno-simbolične biti najjednostavnijih geometrijskih oblika u prošlom stoljeću radili i svoja djela gradili brojni veliki umjetnici od Kandinskog do Moora i Mondriana. I Petra nastoji slijediti taj put, otkriti tu bit, no istodobno joj pridodati značajke simbola goleme arhetipske snage. Zato se okreće drevnom. Okreće se osvitu današnje civilizacije, OSVITU ŽELJEZA. I uistinu, želimo li u umjetničkom iskazu naći minimalističku jednostavnost spojenu sa silovitom snagom pradavnih simbola ili temeljnih prirodnih sila, lakše ćemo je naći u umjetničkim iskazima nekih drevnih kultura, nego u djelima umjetnika današnjice.

Petra gradi u jednostavnim oblicima i pri tom je ponajprije zanimaju iskonske prirodne sile. I djela joj nose nazive prirodnih pojava, sila, datosti u prirodi, poput kiše i oblaka ili nebeskih tijela poput mjeseca i zvijezda odnosno životinja koje te pojave simboliziraju. poput bik i jarac. Međutim, njezina djela ne nastoje prikazati pojavnosti u prirodi nego objasniti bit njihova odnosa s transcendentalnim i arhetipskim u čovjeku. Njezina djela ne prikazuju postojeće u vidnom polju, nego postojeće u svijetu dinamike kolektivno nesvjesnog, svijetu simbola i arhetipa. Kad promatra svijet oko sebe, Petra kroz svoja djela ne želi pokazati svoje viđenje izgleda, odnosno pojavnosti predmeta tog svijeta. Kad promatra neku pojavnost vode (npr. kišu) nju ne zanima odgovor na pitanje koja su fizikalno-optička svojstva vode ili kapi kiše. Ona želi odgovor na pitanje trenscedentalnog značenja vode kao prirodne sile, odnosno vode kao simbola sila u kolektivno nesvjesnom. Kad gleda bika, za nju on nije samo bik, on je simbol prirodnih sila. I kad u željezu oblikuje djelo naziva « Bik», to nije prikaz bika nego prikaz simbola snage, postojanosti i plodnosti zemlje. A to čini iznimno uspješno; malo je snažnijih iskaza onoga što bikovska zemaljska snaga znači u svijetu simbola od Petrinog «Bika». Samo kockasta površina i pridodani par rogova. Postojanost, stabilnost kvadrata (zemlje) i silovita snaga moćnih lukova rogova. Jasna poruka. Tako čisto, jednostavno, minimalistički, a opet toliko snažno. Jasnoća i jednostavnost elementarnih simbola.

Sinteza osobnog umjetničkog doživljaja rudimentarnih oblika – temeljnih pojava, pojmova odnosno elemenata izvanjskog svijeta i kontemplacije čovječanstvu zajedničkih najstarijih elementarnih simbola ukorijenjenih u najdrevnijim arhetipima podsvijesti čovječanstva način je autoričina umjetničkog promišljanja. Za Petru umjetnost nije samo osobni iskaz susreta s poznatim nego i s onim nepoznatim, ali ipak postojećim u dubinama naše podsvijesti, arhetipskim. Ova djela nisu tek skulpture simbola koji žive u nesvjesnom. Ova djela nisu tek skulpture simbola koji žive u nesvejsnom. Ove skulpture same su simboli. Ovo nisu tek precrtani odnosno “preskulpturirani” drevni simboli nego oni viđeni na prastarim arheološkim artefaktima, ovo su prijedlozi novih simbola najdrevnijih spoznaja imanentnih osvitu civilizacije. OSVITU ŽELJEZA.

mr. Predrag Haramija

Popis radova:
1. BIK (JE SNAGA ZEMLJE), 2005., željezo, 75x75x7,5 cm
2. JARAC (JE JAROSNA SILA), 2005., željezo, 100x100x10 cm
3. KAP (JE DAR ŽIVOTA), 2005., željezo, 50x50x5 cm
4. PROZOR (JE OKVIR NOVE STVARNOSTI), 2005., željezo, 75x75x7,5 cm
5. MJESEC (JE VLADARICA SNOVA), 2005., željezo, 50x50x5 cm
6. OBLAK (HE POGLED U MISLI), 2005., željezo, 75x75x7,5 cm
7. ZVIJEZDA (JE HORIZONT U SVIJESTI), 2005., željezo, 100x100x10 cm
8. TOČKA (JE POČETAK PUTA), 2005., željezo, 50x50x5 cm


KAP (JE DAR ŽIVOTA)

Petra Ružić rođena je 1980. godine u Zagrebu. Gofine 1997. maturirala je na Školi za primijenjenu umjetnosti i dizajn, a 2000. upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, Nastavnički odsjek, u klasi profesora Peruška Bogdanića. Izlagala je na nekoliko skupnih izložbi u zemlji i inozmestvu. Godine 2003. u sklopu međunarodne škole Montraker u Vrsaru postavljena joj je javna skulptura.

Samostalne izložbe:
2005. Osvit željeza, Galerija VLadimir Filakovac

Skupne izložbe:
2003. Smotra sveučilišta, Galerija SC, Zagreb
2004. Pasionska baština, Galerija Kristofor Stanković, Zagreb
2004. Queer festival, Klub Fleda, Brno, Češka
2004. Likovna kolonija Otok, Šolta
2005. Likovna kolonija KreARt, Loka pri Zidanem Mostu, Slovenija

Skulpture u javnom prostoru:
2003. Međunarodna kiparska škola Montraker na Visu


(iz knjige dojmova)