Miroslav Šutej 2004

MIROSLAV ŠUTEJ

BLOW UP
–  3. 2. – 28. 2. 2004.


Marcel Proust, crtež ugljenom, 1957.

Šutejev Blow up

Budući da crtež kao namjera ne pozna kraj, a kao tvar mora ostati blizak zbilji, on svoja izražajna sredstva improvizira prema potrebi, zaključuje Jean Clair. Ovom će iznimno zanimljivom opservacijom o klasičnoj likovnoj tehnici, zagovarajući i pomičući ju, ujedno i precizirati njene osobine i funkcionalnost, te ukazati na prirodu i razine značenjskih polja crteža.

Francuski teoretičar posebno će naglasiti i vrste govora kojima se crtež služi, napose onaj o napipavanju kao jednom od karakterističnijih, koji „…uvijek dodiruje neobrađeno tlo“. Taj neposredni dodir sa zbiljom, s vidljivim (ali i s doživljajnim!) svijetom što ga okružuje – zapravo sve što vidi! – upravo će u crtežu umjetnik ostvariti kao najneposredniji dodir.

Pred crtežima Miroslava Šuteja ove se napomene nameću kao nužne i poticajne u interpretaciji njegova golema opusa, u kojemu pojedini mu crteži imaju antologijsku vrijednost u suvremenoj hrvatskoj umjetnosti. Spomenuti tek jedan ili dva, kao u ovoj prigodi, znači otvoriti veliku temu o Šutejevu plodnom stvaralačkom djelu.

No, pred nama su dva rada napravljena prema crtežima iz Šutejevih studentskih dana. Naime, tehnikom povećavanja prenio je u drugi medij crteže datirane u 1957. godinu.

Crtežima, međutim nije zajednička samo godina i crtačeva ruka koja već tada fascinira iznimnim umijećem i vještinom, već ih povezuje i motiv. Na jednom je crtežu glava dječaka, a na drugom ženska glava, oba rađena istim materijalom – prešanim ugljenom. Iz tih crteža rađenih mladom rukom studenata na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu emanira snažna kompozicija koncipirana na čvrstom i klasičnom rimovanju svijetla i sjene. U tom dijalogu crnoga i bijeloga ovi crteži govore onom iskonskom snagom duha koja im i daje neposrednost, prirodnost i elementarnost izraza o kojoj je govorio citirani teoretičar. Iz crne plohe, čvrsto i sigurno, svjetlom modelira glave dječaka i žene u snažne forme. Zašto Šutej, pitamo se, nakon toliko desetljeća uzima ta dva crteža i hoće ih prenijeti u drugi medij povećavajući ih? Nedvojbeno je riječ o decidiranom autorovu izboru koji, rabeći postupak poznat u fotografiji, sada ih nastoji promijeniti uvećavanjem. Koristeći proces povećavanja, autor je htio vidjeti isti crtež u drugom mediju ne mijenjajući ga i ne intervenirajući u njemu drukčije osim dimenzijama.

Je li procesom povećanja prenio isti crtež ili je drugim, dakako većim mjerama, isto postalo drugačije i novo? Prenoseći crteže iz 1957. godine u drugi medij 2004. godine postupkom i tehnikom posve drugačijom nastoji promisliti njihovu vrijednost. Dok je u ranim crtežima izravni i neposredni dodir s materijalima i crtačevom rukom, sada se, upravo ta izvornost i autentičnost crteža ne dira, već se autentičnost ostavlja i provjerava u drugom mediju., koji nema dodirnih točaka s onim prvotnim i izvornim. Uvečavajući crteže u drugom mediju autor je htio i sugerirati drugačiji pristup svojim starim crtežima. Komentirajući ih u procesu povećavanja izdvojio je i apostrofirao među tolikim crtežima. Njegov izbor nije slučajan, a namjera mu je promišljena i cilja najviše na drugačije sagledavanje i novi pristup starim crtežima. I, dakako, stara, a evo, uvijek nova, uvijek iz početka, studentska radoznalost Šutejeva duha koja je njegovo stvaralaštvo tako snažno odredila i određuje.

I ovim, novim postupkom povećavanja starih crteža u novom i drugačijem mediju, izazov je kojega je Šutej morao istraživati. Uvećavanje crteža ponukalo nas je na pitanje: što se promijenilo? Uvećan je i promijenjen crtež ili medij!? Postavljajući nam ova pitanja, Šutej je ponudio i odgovore.

Milan Bešlić


Glava, crtež ugljenom, 1957.

Miroslav Šutej je rođen 29. travnja 1936. u Dugoj Resi. Školovanje je započeo na zagrebačkoj Školi primijenjene umjetnosti u Zagrebu, nastavivši ga potom na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje je diplomirao u grafičkoj klasi profesora Marijana Detonija 1961. godine. Bio je suradnik Majstorske radionice Krste Hegedušića (1961. – 1963.). a kao stipendist francuske vlade boravio je 1964./65. godine u Parizu. Priredio je oko 200 samostalnih izložbi. (Zagreb, Genova, Laussane, Venecija, Bremen, Krakow, Haarlem, Split. Bologna, Hanau, Trento, Dubrovnik, Soest, Ljubljana, Kö1n, Liege, Baden bei Wien, Frechen, Paris, Rijeka, Gelsenkirchen, Beograd, Helsinki, Madrid, Berlin, Nyon, Vincenza, Moskva, Sarajevo, Shangai, Rotterdam, Šibenik, Klagenfurt, Mestre, Kreuzlingen, Osijek, New York, Erlangen, Koper, Karlovac, Padova, Skopje, Bruxelles, Geneve, Den Haag, Bonn itd.) Miroslav Šutej profesor je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu i u Širokom Brijegu. Redoviti je član HAZU, akademik.

Skupne izložbe:
Na skupnim izložbama sudjeluje od 1960. a od 1963. i na međunarodnim grafičkim biennalima u Ljubljani, Tokyu, Krakowu, Bradfordu, Mulhousu, Frechenu, Grenchenu, Liegeu, Vancouveru, Jyvaskyla, Seulu, Yokohami, Zagrebu, te na biennalima crteža u Rijeci, Wroclavu, Beču, Zagrebu itd. Godine 1963. sudjelovao je na Biennalu mladih u Parizu, gdje je dobio 1. nagradu za slikarstvo; zatim na međunarodnim biennalima: Venecija, Sao Paolo, Nürnberg, Rijeka, Aleksandrija.
Sudjelovao je na više od 1000 skupnih izložbi, i to naše umjetnosti u Hrvatskoj i u svijetu, te na brojnim zajedničkim međunarodnim tematskim, reprezentativnim i selektivnim izložbama u svijetu, primjerice:
- “Responsive eye”, Museum of Modern art, New York, 1965.
- “Dallogue between East and West”, na otvaranju zgrade novog muzeja moderne umjetnosti u Tokyu. 1969.
- “Grar k der Welt”, Nürnberg, 1971.
- “Faits vos jeux”, Venecija, 1972.
- “Ambienten”, Trigon 67, Graz, 1967.
- “Kunst als Spiel, Spiel als Kunst”, Recklunghausen, 1969.
- “IV. Internationale Kunstmesse”, Basel, 1973.
- “Idnetitat”, Trigon 75, Graz, 1975.
- “Two centuries of printmaking” – The Pennel Legacy, Washington, 1983.
- “Arteconcreta”, Cesena, 1983.
- “The Political poster of East Europe”, Victoria and Albert Museum, London, 1990.
- “Eastern Europe – Japan”, Yokohama, 1991.
-  “Il segno e il sogno”, Udine, 1992.
- “Recickling trough Art”, – EXPO, Seoul, 1993.
- “Europa – Europa”- Das Jahrhundert der Avantgarde in Mittel – und Osteuropa, Bonn 1994.
- “Konstruktivizam, kinetička umjetnost” – Galerije grada Zagreba-HDLU, Zagreb, 1995.
- Retrospektivna izložba grafike u Domu Hrvatskog društva likovnih umjetnika i u Kabinetu grafike HAZU, Zagreb, 1996.
- “90 Anni della presenza dell” Accademia di Belle Arti di Zagabria”, XLVII., Biennale di Venezia, Venecija, 1997.
- “The Print of the World”, National culture festival in Kagawa ’97, Kagawa, 1997.
- “Concrete Art in 6 Countries of Central Europe from 1945 to Theese Days”, Gyor, 2000.
- “Novas Tendencies 1961 – 1973.”, Centro Cultural de Cascais, Lisabon, 2001.
- “Nuove Tendenze 1961 – 1973.” – Palazzo Pubblico, Siena, 2003.

Za svoj rad dobio je više od 60 nagrada i priznanja medu kojima su:
1. nagrada za slikarstvo na 3. biennalu mladih u Parizu 1963. godine
Nagrada Bridgestone Museum of art na 6. biennalu grafike 1968., Tokyo
I. nagrada na 8. međunarodnoj izložbi crteža 1970., Beč
Premio international do gravura na 11. međunarodnom biennalu 1971., Sao Paulo
“Richard Gainzborough Memorial Price” na 3. međunarodnom biennalu grafike, 1972., Bratford.
Grand Prix na 10. međunarodnom Biennalu grafike 1973., Ljubljana
Grand Prix na 10, međunarodnoj izložbi crteža Rijeka…

Djela mu se nalaze u brojnim privatnim zbirkama te u galerijama i muzejima u Europi, Americi i Aziji:
Museum of Modern Art, New York
Stedelijk Museum, Amsterdam
Library of Congress, Washington
Musse National, Varšava
Tate Gallery, London    Bridgestone
Museum of Art, Tokyo
Guggenheim Museum, New York
Ho-Am Art Museum, Seoul
Kunsthalle, Bremen
Musee d’art et d’historie, Ženeva
Victoria and Albert Museum, London
Moderna galerija, Zagreb
Musse de ville de Paris, Pariz
Muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Stastische Museum, Leverkusen
Moderna galerija, Ljubljana…


(iz knjige dojmova)