ANTUN KREŠIĆ
Slike/akrilici – 28. 10. – 19. 11. 2002.
Bez naziva, kombinirana tehnika na natron papiru, 163×163, 2001.
KREŠIĆEV KRIŽNI PUT
Kada je 1987.godine dragovoljno uzeo križ, Antun Krešić vjerojatno nije mogao pretpostaviti kakao će on postati i njegov veliki projekt kojemu će, evo, posvetiti punih petnaest godina intenzivnog stvaralačkog rada. Naime, autor je u tom razdoblju , u rijetkim prigodama, napravio iskorak iz svojega „polja interesa“, primjerice, u suradnji s ostalim umjetnicima, posebice pjesnicima. No, osnovnu svoju temu produbljivao je ciklusima, mijenjajući postupke i pristupe, sredstva i materijale, ali ne mijenjajući tematsko ishodište u križu koje se tijekom vremena promiče i u jednu uporišnu i poticajnu točku.
Svoju dosljednost Krešić je prometnuo u princip, blizak onomu kojega poznajemo kod Demura ili još prije kod Knifera, da spomenemo tek one najindikativnije. Naravno, njihova se bliskost ne može ničim drugim asocirati, a još manje tražiti u ostalim sastavnicama koje određuje djelo.
„Prva postaja“ Krešićeva „Križnog puta“ bila bi, dakle, ona koja ga kontekstuira stilski i precizira njegovo ishodište kako je svojedobno primijetio Boris Demur: „… u Maljevićevoj nepredmetnoj umjetnosti, zatim dalje u kubističkom slikarstvu te dvodimenzionalnom slikarstvu Cezanea kao izlazu iz iluzionističkog prostora renesanse i viktorijanske pozornice. To su najnoviji punktovi u povijesti likovne umjetnosti koji se mogu razmatrati kao proces i tkivo s kojim je korespondirao ovaj autor.“ Naravno, Krešić nije u tome iscrpio sve svoje mogućnosti, ali ga, ipak, ovo određenje u njegovu radu u tom razdoblju posebno karakterizira.
„Druga postaja“ bila bi ona iz koje iščitavamo slikarov rukopis: „unos“ boje, najčešće tamne (crna!), uzimat će iskustvo gestualnog slikarstva, dripinga; čestim aplikacijama obogaćuje strukturu, vješto se koristi tehnikom kolaža…
„Treća postaja“ sažima u sebi pravi umjetnikov interes za križ, onaj intelektualni izazov koji otvara prostore estetskoga, ali isto tako i metafizičkoga. Ovdje je nužno naglasiti da se upravo u tom smjeru i kreću primarni slikarski interesi. Dakle, oni koji ne pretpostavljaju fiiku i materijalnost motiva, odnosno „tijela križa“, njegovoj duhovnosti, odnosno – transcedenciji. Ovdje se, također, križ ne nastoji predočiti u svojoj matematičkoj ili geometrijskoj točnosti! Naprotiv, njegovo središte emanira egzaktnošću, koja bi bila sama sebi svrhom, već prije traži onu uporišnu točku iz koje bi bljesnula Prva svjetlost. Okretanje, naginjanje, iskrivljavanje križa nije, stoga, slučajno već prije napor da se približi, pokrene križ u krug, kretanje, u vrtložnu i spiralnu energiju, u „kozmički“ krug – dynamos, u gibanje, u život. Ovo je sažimanje one energije što je prasnula iz kozmičke točke koja se koncentričnim krugovima širi na sve četiri strane i u znaku – križa.
Milan Bešlić
Oblik križa X, kombinirana tehnika na natron papiru, 163×163, 2001.
Bez naziva, kombinirana tehnika na natron papiru, 163×163, 2001.
Antun Krešić rođen je u Starim Jankovcima nedaleko Vinkovaca 14. veljače 1955. godine.Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1981. godine. U slikarskoj klasi prof. Šime Perića. Samostalno izlaže od 1979., a skupno od 1981. godine. u Vinkovcima, Splitu, Poznanovcu, Eisenstadtu, Beču, Heitzingu, Crikvenici, Mariboru, Beogradu, Voloskom, Pirovcu i Šibeniku. Nagrađen je na II. Međunarodnoj izložbi Volosko 87` nagradom „Mandrač“. Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman odlikovao ga je 1997. godine Danicom hrvatskom s likom Marka Marulića za osobite zasluge u kulturi. Petnaestak godina bavi se umjetničkom fotografijom za koju je na međunarodnom salonu u Đurđevcu 2002. nagrađen nagradom Turističke zajednice Đurđevac.
Malo prizivanje dobrog duha II, kombinirana tehnika na natron papiru, 163×163, 2001.
Malo prizivanje dobrog duha I, kombinirana tehnika na natron papiru, 115×115, 2001.
Malo prizivanje dobrog duha V, kombinirana tehnika na papiru, 163×163, 2001.
(iz knjige dojmova)
