LIKOVNI ŽIVOT DUBRAVE
Vesna Bašljan Marinjak – 5. 5. – 22. 5. 2003.
Slobodna forma, žica i papir, 97x85x180 cm
„Ti, koja imaš nevinije ruke…“ zacijelo je jedna od najpoznatijih pjesama u hrvatskoj poeziji druge polovine XX. stoljeća. O njezinoj iznimnoj recepciji kao i golemu odjeku kazivano je i pisano i često i puno. Iznimna popularnost ove pjesme donijela je i njezinoj autorici – Vesni Parun – privilegirani status i, s pravom, (zahvaljujući njenim ostalim pjesničkim i književnim djelima!) povlašteno mjesto u hrvatskoj književnosti. Pretpostavljam da ovaj „iskorak“ u medij poezije neće biti drugačije shvaćen, već prvenstveno na razini asocijacije i aluzije i sretne koincidencije. Naime, mlada kiparica Vesna svojim je imenom, kao i ciklusom skulptura rađenim na temu ruku, spontano prizvala ovu „bliskost“.
Još za vrijeme studija u zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti Vesna Bašljan–Martinjak vrlo je decidirano „podvukla“ svoj kiparski interes i jasno naznačila tematske preokupacije. Vezanost uz predložak i motiv čvrsta je i u bitnome određuje njezin kiparski postupak. Ta će se osobina iščitavati u dosadašnjem radu, primjerice, na Križnom putu, kojeg je prije dvije godine radila u drvetu tehnikom dubokog reljefa. Kultiviranim senzibilitetom i nedvojbenom vještinom svaka je postaja toga križnoga puta znalački zatvorena u formu iz koje je razvidna i živa modulacija. Upravo ćemo u toj vještoj modulaciji pratiti i ostale njezine radove, napose one kojima će pridavati osobitu pozornost i koji, već smo napomenuli, imaju čvrsto motivsko uporište, a ono je izravno prepoznatljivo u ciklusu s brojnim varijacijama na temu životinja: koze, ovce, ježa, psa i ostalih. Isto je i s onim formama koje ni s čimnisu determinirane uz motiv, a u kojima se logično prepoznaju isti kiparski postupak obogaćen imaginativnim i ludičkim elementima.
Ove su njezine osobine jasno otkrivaju i u radovima nastalim u ovoj godini, koji upravo naglašavaju tu njezinu autorsku prepoznatljivost. „četiri elementa“ skulptura s kojom kiparica traži zajednički nazivnik za svaki od elemenata: vodu, vatru, zrak i zemlju, očuvavši njihovu specifičnost, prije svega na simboličkoj razini. Materijal i boja su poveznica i upravo pomoću njih se apostrofira njihova cjelina.
U skulpturi „Slobodna forma“ ponovo je naglašena ona ludička komponenta koja će se žicom i papirom, rafinirano spojiti u formu iznimne jednostavnosti i poetske izražajnosti. U nekoliko skulptura slijede varijacije na temu ruke, za koju je kiparica i prije, u maloj formi, tražila rješenja i moguće inačice. Sada je pak pomnim izborom materijala: gipsa, stiropora, kartona, žice ili vezivanjem više materijala u smione kombinacije, gradila forme u kojima je fascinacija motivom – rukom ujedno i poticajna inspiracija za radoznali intelektualni i stvaralački proces. U tom procesu kiparski istražuje formu ruke, preciznije prstiju u različitim funkcijama; kretnjama gestama, smjerovima radnjama, ispruženih u prostor svih pet prstiju, s otvorenim ili zatvorenim dlanovima, stisnutih u šaku, u čvrsti ili stegnuti grč, stisak ili pak u isječak, fragment stisnutih prstiju, a potom opet slobodno ispruženih u prostoru. „Ruka otimlje osjetilo opipa iz njegove opažajne obamrlosti, ona ga pripravlja za pokus djelovanje. Ona uči čovjeka kao da zaposjedne prostor, težinu, gustoću i broj. Stvarajući jedan potpuno novi svijet, na posvuda u njemu ostavlja svoj utisak“, primjećuje Focillon.
Skulpture Vesne Bašljan–Martinjak „…ostavlja svoj jasan otisak…“ u prostoru i iz njih se čita već isticano uporište u kiparskoj baštini koje, dakako, pretpostavlja vještine i znanja, onih iz tradicije, koje su tražile put kultiviranim postupkom i marljivim rukama.
Jasnoća konceptualnoga ovdje je osnažila asocijativnost kiparskog jezika, a njegova izražajnost obogatila meditivnim i simboličkim, ludičkim i poetskim u njegove bitne i gradbene sastavnice.
Milan Bešlić
RUKA II, stiropor i gips, 50X54X21 cm, 2002.
1. Četiri elementa
Vatra, 2003, željezni lim, 72x50x22 cm
Voda, 2003, željezni lim, 72x50x22 cm
Zemlja, 2003, željezni lim, 72x50x22 cm
Zrak, 2003, željezni lim, 72x50x22 cm
2. Slobodna forma, žica i papir, 97x85x180 cm
3. Ruka I, 2002., kombinirana tehnika, 57x67x15 cm
4. Ruka II, 2002., stiropor i gips, 50x54x21 cm
5. Ruka III, 2003., karton, 91x97x22 cm
6. Ruka VI, 2003., stiropor i gips, 62x50x21 cm
7. Ruka V, 2003., žica, 22x28x22 cm
Vesna Bašljan-Martinjak rođena je 16. 11. 1978. godine u Zagrebu. Završila je Školu primijenjene umjetnosti u Zagrebu. Godine 2001. diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi profesora Damira Mataušića, smjer kiparstvo – mala plastika i medaljarstvo. Izlagala je na nekoliko samostalnih i skupnih izložbi. član je HDLU-a.
(iz knjige dojmova)
