Likovni život Dubrave 2003

LIKOVNI ŽIVOT DUBRAVE

Vesna Bašljan Marinjak – 5. 5. – 22. 5. 2003.


Slobodna forma, žica i papir, 97x85x180 cm

RUKE I OSTALE SKULPTURE VESNE BAŠLJAN–MARTINJAK

„Ti, koja imaš nevinije ruke…“ zacijelo je jedna od najpoznatijih pjesama u hrvatskoj poeziji druge polovine XX. stoljeća. O njezinoj iznimnoj recepciji kao i golemu odjeku kazivano je i pisano i često i puno. Iznimna popularnost ove pjesme donijela je i njezinoj autorici – Vesni Parun – privilegirani status i, s pravom, (zahvaljujući njenim ostalim pjesničkim i književnim djelima!) povlašteno mjesto u hrvatskoj književnosti. Pretpostavljam da ovaj „iskorak“ u medij poezije neće biti drugačije shvaćen, već prvenstveno na razini asocijacije i aluzije i sretne koincidencije. Naime, mlada kiparica Vesna svojim je imenom, kao i ciklusom skulptura rađenim na temu ruku, spontano prizvala ovu „bliskost“.

Još za vrijeme studija u zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti Vesna Bašljan–Martinjak vrlo je decidirano „podvukla“ svoj kiparski interes i jasno naznačila tematske preokupacije. Vezanost uz predložak i motiv čvrsta je i u bitnome određuje njezin kiparski postupak. Ta će se osobina iščitavati u dosadašnjem radu, primjerice, na Križnom putu, kojeg je prije dvije godine radila u drvetu tehnikom dubokog reljefa. Kultiviranim senzibilitetom i nedvojbenom vještinom svaka je postaja toga križnoga puta znalački zatvorena u formu iz koje je razvidna i živa modulacija. Upravo ćemo u toj vještoj modulaciji pratiti i ostale njezine radove, napose one kojima će pridavati osobitu pozornost i koji, već smo napomenuli, imaju čvrsto motivsko uporište, a ono je izravno prepoznatljivo u ciklusu s brojnim varijacijama na temu životinja: koze, ovce, ježa, psa i ostalih. Isto je i s onim formama koje ni s čim nisu determinirane uz motiv, a u kojima se logično prepoznaju isti kiparski postupak obogaćen imaginativnim i ludičkim elementima.

Ove su njezine osobine jasno otkrivaju i u radovima nastalim u ovoj godini, koji upravo naglašavaju tu njezinu autorsku prepoznatljivost. „četiri elementa“ skulptura s kojom kiparica traži zajednički nazivnik za svaki od elemenata: vodu, vatru, zrak i zemlju, očuvavši njihovu specifičnost, prije svega na simboličkoj razini. Materijal i boja su poveznica i upravo pomoću njih se apostrofira njihova cjelina.

U skulpturi „Slobodna forma“ ponovo je naglašena ona ludička komponenta koja će se žicom i papirom, rafinirano spojiti u formu iznimne jednostavnosti i poetske izražajnosti. U nekoliko skulptura slijede varijacije na temu ruke, za koju je kiparica i prije, u maloj formi, tražila rješenja i moguće inačice. Sada je pak pomnim izborom materijala: gipsa, stiropora, kartona, žice ili vezivanjem više materijala u smione kombinacije, gradila forme u kojima je fascinacija motivom – rukom ujedno i poticajna inspiracija za radoznali intelektualni i stvaralački proces. U tom procesu kiparski istražuje formu ruke, preciznije prstiju u različitim funkcijama; kretnjama gestama, smjerovima radnjama, ispruženih u prostor svih pet prstiju, s otvorenim ili zatvorenim dlanovima, stisnutih u šaku, u čvrsti ili stegnuti grč, stisak ili pak u isječak, fragment stisnutih prstiju, a potom opet slobodno ispruženih u prostoru. „Ruka otimlje osjetilo opipa iz njegove opažajne obamrlosti, ona ga pripravlja za pokus djelovanje. Ona uči čovjeka kao da zaposjedne prostor, težinu, gustoću i broj. Stvarajući jedan potpuno novi svijet, na posvuda u njemu ostavlja svoj utisak“, primjećuje Focillon.

Skulpture Vesne Bašljan–Martinjak „…ostavlja svoj jasan otisak…“ u prostoru i iz njih se čita već isticano uporište u kiparskoj baštini koje, dakako, pretpostavlja vještine i znanja, onih iz tradicije, koje su tražile put kultiviranim postupkom i marljivim rukama.

Jasnoća konceptualnoga ovdje je osnažila asocijativnost kiparskog jezika, a njegova izražajnost obogatila meditivnim i simboličkim, ludičkim i poetskim u njegove bitne i gradbene sastavnice.

Milan Bešlić


Ruka II, stiropor i gips, 50X54X21 cm, 2002.

Popis izloženih radova:
1. Četiri elementa:
….Vatra, 2003, željezni lim, 72x50x22 cm
….Voda, 2003, željezni lim, 72x50x22 cm
….Zemlja, 2003, željezni lim, 72x50x22 cm
….Zrak, 2003, željezni lim, 72x50x22 cm
2. Slobodna forma, žica i papir, 97x85x180 cm
3. Ruka I, 2002., kombinirana tehnika, 57x67x15 cm
4. Ruka II, 2002., stiropor i gips, 50x54x21 cm
5. Ruka III, 2003., karton, 91x97x22 cm
6. Ruka VI, 2003., stiropor i gips, 62x50x21 cm
7. Ruka V, 2003., žica, 22x28x22 cm

Vesna Bašljan-Martinjak rođena je 16. 11. 1978. godine u Zagrebu. Završila je Školu primijenjene umjetnosti u Zagrebu. Godine 2001. diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi profesora Damira Mataušića, smjer kiparstvo – mala plastika i medaljarstvo. Izlagala je na nekoliko samostalnih i skupnih izložbi. Član je HDLU-a. Od 2002. godine živi i radi u Zagrebu.

Samostalne izložbe:
2001. Sesvete, Galerija Kurija, Muzej Prigorja, “Via Crucis”
2001. Garešnica, Gradska galerija “Garešnica”

Skupne izložbe:
2000. Zagreb, Pasionska baština
2000. Zagreb, Trijenale Hrvatskog kiparstva
2001. Zagreb, Pasionska baština
2001. Osijek, memorijal Ive Kerdića, Trijenale male plastike i medaljarstva
2002. Gornja Stubica, Trienale zagorskog suvenira, Muzej seljačkih buna

Skulpture u javnom prostoru:
2001. Riba, ptica, pas, drvo, OLR Plemenitaš, Gorski Kotar


(iz knjige dojmova)