LJERKA FILAKOVAC
Opus na prijelazu stoljeća – 1990. – 2001. – 12. 3. – 1. 4. 2001.
Žena sa šeširom
Slikarica u svom domu
SLIKARSTVO LIRSKIH TONOVA
Još je legendarni predavač i pisac Matko Peić svojedobno ustvrdio da je Ljerka Filakovac artist, osoba sudbinski vezana za fenomen slikarstva koja slika zato što mora slikati, a ne zato jer je slikarica po profesiji. Akt slikanja kod nje prelazi skoro granicu psihološkog, gotovo da je izraz njene tjelesnosti, života uopće. Da joj oduzmete boje, reći će Peić, ne znam što bi još smatrala smislom življenja.
No i prije te prosudbe bilo je nagovještaja o Ljerkinoj umjetničkoj sudbini. U zagrebačkim „Novostima“ iz 1939. s nadnevkom 28. svibnja čitamo o izložbi Vladimira Filakovca u Domu likovnih umjetnosti na kojoj sudjeluju i njegova djeca: Ivica i Ljerka, tada učenici II. Razreda gimnazije, Asta, učenica II. I Mirko, učenik I. razreda osnovne škole. Dok su dječaci zabavljeni prašumama i zvjerima, djevojčica Ljerka, piše u članku, bliža je kući i stvarnosti… Nju zanima društveni život, pa prikazuje osobe, u šumi, u šetnji, na skijanju, pred zrcalom, kod čaja itd. Ona opaža oko sebe ljude i stvari.
I danas je slično, umjetnica i dalje stvara potaknuta životnim silnicama i opažanjem. Jednom zgodom napisala je da ti radovi jasno govore o njezinu životu i ambijentu u kojemu se kreće, o postojanju, talentu i znanju koje ima. Nikada se nisam pitala zašto slikam, bilježi slikarica, kao što se ptice ne pitaju zašto lete. Od rasnog djetinjstva svi četvero mogli smo slikati u tatinom ateljeu, po cijeloj kući ili dvorištu. Učili su me da volim život i prirodu koja je oduvijek bila nedjeljivi dio moje ličnosti, kao što su to tradicija i znanje o umjetnosti koje sam primila od mog oca.
Vladimir Filakovac bio je cijenjen umjetnik i profesor na Akademiji likovnih umjetnosti. U slikarstvu nastavlja tradiciju münchenskog kruga figuralnim kompozicijama, pejzažima i portretima, kako donosi kritička povjesnica, a poslije nastaje niz postimpresionističkih djela. Mogli bismo kazati da i Ljerka stvara u duhu postimpresionizma a kada se prihvaća načelo da slikari, svaki za sebe, traže nove izražajne mogućnosti, kao što su to prakticirali Cezanne, Van Gogh, Gauguin, Bonnard i drugi slikari.
Na izložbi u Galeriji „Dubrava“ Ljerka Filakovac prikazuje recentne radove s prijelaza stoljeća. To je izbor akvarela, pastela i crteža tuš-pero, tuš-kist, lavirani bajc, kreda, koji podjednako svjedoči vitalnosti njezina lirskog izričaja kao i širinu interesa, u rasponu od skice u budoaru i ženskog akta do krajolika okupanog jesenskom paletom.
Atelier
Interijer
Ljerka Filakovac rođena je 1928. godine u Osijeku. Grafički odjel na Srednjoj obrtnoj školi u Zagrebu završila je 1948. godine, a 1952. diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (profesori: Omer Mujadžić, Vladimir Filakovac, Oton Postružnik, Vjekoslav Parać, Tomislav Krizman). Nakon prvog samostalnog izlaganja 1954. godine boravi u Švicarskoj, Italiji, Austriji, Nizozemskoj i Engleskoj. Od 1965. godine djeluje u Grožnjanu, član je Umjetničke kolonije u Iloku. članica je HDLU-a, Udruženja umjetnika Grožnjan, Accademia delle Arti e del Lavoro – Italija, Accademia Europea-Accademia Bedriacense- Italija, International Biographical Association Cambridge – Engleska. Izlagala je na više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Dobitnica je brojnih nagrada i priznanja.
Ženski akt
(iz knjige dojmova)
