Tihomir Lončar 2001

TIHOMIR LONČAR

Tri godišnja doba - post festum - 12. 2. – 4. 3. 2001.


Žuto popodne, tempera, 32×52 cm, 1999.

Tri godišnja doba – post festum

Pred malo više od godinu dana, točnije 9. rujna do 3. listopada 1999., u Umjetničkom paviljonu održana je izložba Tihomira Lončara kojoj je taj istaknuti zagrebački slikar srednje generacije dao nesvakidašnje ime: “Tri godišnja doba”. U glazbi ili slikarstvu, kada je riječ o interpretaciji cjeline godišnjih ciklusa, uobičajen je naslov “Četiri godišnja doba”. Ovaj put ostvarena su djela posvećena samo zimi, proljeću i jeseni, a ljeto je izostavljeno. Postavlja se pitanje: zašto? Zato jer je zamišljeno da se takva izložba otvori u ljetnome terminu, u vrijeme stvarnoga ljeta.

Onomu tko tada posjeti izložbu bit će zanimljivo da se nađe u ambijentu ostalih godišnjih doba, prizvanih likovnim ostvarajima, dok će o nepostojećim slikama o ljetu svjedočiti sama priroda. Ideja je bila da se publika na izložbi aktivnije no inače uključi u prijam prezentiranih radova. Prvi o tome govorio je glazbenik Žorž Draušnik, slikarev dugogodišnji prijatelj i suradnik u realizaciji zajedničkih projekata kakvi su glazbeno-grafičke mape “San tišine” i “Contra”.

Na izložbi u Umjetničkome paviljonu Lončar je prikazao 84 ulja na platnu i pet ulja na kartonu što ih je većinom naslikao 1998. i 1999. godine. Predgovorni tekst u katalogu izložbe napisao je Stanko Špoljarić naglasivši da je na djelu snažan slikarski svijet, kojim Lončar postaje nezaobilazna vrijednost hrvatske umjetnosti. U monografiji “Lončar – slikarstvo vremena” Vlado Bužančić kaže, pak, da je autor to slikarstvo i kreativno i virtuozno, a i sam autor u životopisu ističe da mu je to, poslije priredbe u Muzeju za umjetnost i obrt, posebno važna izložba.

Tragom takvih postignuća predložili smo autoru da u Galeriji Dubrava osmisli izložbu radova ciklusa koji nisu izlagani, ali su kao priprema prethodili uspjehu izlaganja u Umjetničkome paviljonu. Njegov odabir tempere i crteža nazvali smo izložbom post festum, u smislu svetkovine poslije svetkovine, jer je bjelodano da rečeno priznanje nije stečeno preko noći, nego da je Lončar do njega došao pripremajući se za izložbu još od 1995. Predodžba o ciklusu Tri godišnja doba sada je potpunija, pokazuje se da je Lončar tomu projektu pristupio odgovorno i studijski.

Josip Škunca


Popodne, tuš i kist, 30×43 cm, 1999.

Popis izložaka:
1. Zeleni krajolik, 1998., ulje na platnu, 70×140 cm
2. Jesenja palača, 1999., ulje na platnu, 70×140 cm
3. Zima u vrtu, 1999., ulje na platnu, 70×100 cm
4.-25. Tri godišnja doba, 1998./1999., tempera, različiti formati
26.-32. Tri godišnja doba, 1998./1999., tuš i kist
33.-44. Tri godišnja doba, 1995./1999., tuš, olovka i kemijska olovka


Venera, tuš i kist, 31×46 cm, 1999.

Tihomir Lončar rođen je 1953. u Vinagori u Hrvatskom Zagorju. Od 1964. živi u Zagrebu gdje je 1974. završio Školu primijenjene umjetnosti, slikarski odjel, a 1980. godine i Akademiju likovnih umjetnosti; diplomirao je u slikarskoj klasi prof. Vasilija Jordana. Skupno izlaže od 1981., a samostalno od 1985. godine. Posebno mu je važna izložba „Krajolici“ u Muzeju za umjetnost i obrt 1993., te izložba ciklusa „Tri godišnja doba“ 1999. godine u Umjetničkome paviljonu. Godine 1995. „Kontura“ d.o.o. u Zagrebu objelodanjuje monografiju „Tihomir Lončar“ iz pera Stanka Špoljarića, a 2000, u izdanju biblioteke „Contra” (Žorž Draušnik) objavljena je monografija „Lončar -Slikarstvo-slikarstva“ Vladimira Vlade Bužančića. Lončar je koautor glazbeno-grafičkih mapa „San tišine“ i „Contra“ s našim uglednim glazbenicima, slikarima i likovnim piscima i suosnivač grope „Contra“, uz kolege V. Blažanovića, V. Meglića, G. Petrača, V. Račkog i D. Radića.

Samostalne izložbe:
1985. Zagreb, Galerija Buljat
1986. Zagreb, Galerija Buljat
1987. Zagreb, TD Gornji grad i Kaptol
1989. Zagreb, Knjižara „Naprijed“
1989. Zagreb, Galerija Moša Pijade
1983. Zagreb, Muzej za umjetnost i obrt, „Krajolici“
1983. Križevci, Galerija Ars
1995. Velika Gorica, Galerija Kordić, „Krajolik­ – varijacije o temi“
1996. Velika Gorica, Galerija Kordić, „Kontrabasisti i model“
1996. Karlovac, Galerija Vjekoslav Karas, „Krajolici 1987.-1995.“
1996. Novalja, Galerija Era
1997. Zagreb, Galerija Studio D
1997. Kaštel Novi, Galerija Studin
1998. Dubrovnik, Galerija Marin Držić
1998. Zagreb, Umjetnički paviljon, „Tri godišnja doba“
2000. Nin, Galerija „Višeslav“
2000. Split, Galerija Kula, „Krajolici mora“
2000. Osijek, Galerija Vernissage
2000. Zagreb, Galerija Buljat
2000. Sisak, Gradski muzej
2001. Zagreb, Galerija Dubrava, „Tri godišnja doba – post festum“


Žuto popodne, tempera, 29×49 cm, 1999.


(iz knjige dojmova)