Izidor Popijač – Žiga 2007

IZIDOR POPIJAČ – ŽIGA

15. 1. – 2. 2. 2007.

Bik, patinirana terakota, 64x30x70 cm, 2006.


Puran i pura, patinirana terakota, 50x50x80 cm, 2006.

IZIDOR POPIJAČ – ŽIGA

Osebujnost izraza prizašla iz talenta i duboke povezanosti sa sadržajnom slojevitošću odabrane motivike, karakteristike su opusa Izidora Popijača – Žige, kipara koji je sjajno povezao vještinu ruke i maštovitost u razvijanju brojnih tematika utkanih u stvarnosti i tajnu života. Popijač izuzetnim senzibilitetom promatra zbivanja u prirodi, s razumijevanjem prati veličajnost ljepote, uočavajući u svemu ideju stvaranja, uzroka postojećem do upućenosti transcendentalnom, vidljivom u travci, grumenu zemlje, kapima vode. Umjetnik je, a Popijač to itekako osjeća, sastavni dio kontinuiteta u trajanju zemnog, obnavljanja te tvarnosti, ali i uključen u bezvremenost duhovnog kojim djelo uz materijalnu konkretnost dobiva i dimenziju misaonog. Sraslost sa tlom manifestira se u odabiru materijala, pretežno gline, ili hrasta kojeg se starost mjeri tisućama godina. Ima simboličnosti u upotrebi amorfnosti zemlje i stupovite forme drveta – znakovi su vitaliteta u dojmu njihove sačuvanosti i snazi preobrazbe. Potka su rastu života odnosno odraz njegove postojanosti. Za Popijača pulsiranje i taktilitet primijenjenog materijala vrijednost su neraskidiva u ukupnosti umjetničkog događanja, izraslog na silnicama jezgre skulpture i njezinog oplošja. Dakako, uz stalnu iskru emotivnog u oblikovanju punine volumena, zanosa uprisutnjenog i u prividno jednostavnijim zadacima. Kod Popijača postoji sklonost kreativnoj igri, ali je i važan promišljaj u postavljanju koncepcije i ciklusa i pojedinog djela. Impresivni opus podijeljen je na četrnaest ciklusa koji su i zasebne cjeline, no i često upućeni jedan na drugoga. I najčešće ne nastaju u slijedu definiranih faza, već se svojim dionicama povremeno isprepliću. Potvrda je to Popijačevog stvaralačkog naboja, traženja istine i otvorenosti raznovrsnim izazovima i mogućnostima. Drugim riječima, teško je dionice opusa svesti na zajednički nazivnik, jer uz stilske vrsnosti vidljiva je neukalupljenost nadahnuća, reagiranja srcem u marnosti izvedbe djela ipak neosporna je vjernost realističnoj formi, integrirana u smjene i mjere stupnja opisnosti. S rasponima od mimetičke činjeničnosti do ekspresivne pokrenutosti, s doticanjem apstrakcije, one organičkog prizvuka. Nabrajanje svakog ciklusa predaleko bi nas  odvelo pa spominjemo tek one glavne. U scenama biblijske inspiracije Popijač se koncentrira na prizor kalvarijskog hoda, raspeće Krista donijetog u drami golgotskog martirija. Grč tijela, patnja lica, bljesak božanskog, uvjerljivo odražavaju scenu spasenja, u skulpturi izrasloj u tragu velike tradicije i osobnog doživljaja. Razložnom kombinatorikom materija, drveta i gline, Popijač potencira dramu, istodobno suprotstavljajući kromatske datosti i postižući njihovu sintezu. Likove Isusa i Marije Popijač realizira u reljefnoj formi u izlaženju iz bloka drveta, ispunjenog nebrojenim užljebljenjima. Sličnog su karaktera i betlehemske jaslice, prvonagrađene na prestižnoj izložbi jaslica u Riminiju. Figure u komornim i monumentalnim dimenzijama, poput one Nikole Tesle sigurno su modelirane, izraženih portretnih crta, s atributima izvanjskom znaku djelatnosti. U svim vizurama postoji napetost volumena i siluete proizišle i iz dominante izgleda skulpture. Popijač uz stilizaciju, pozornost pridaje i anatomskoj preciznosti, posebno vidljivoj u prikazu životinja. Radi se vrhunskim ostvarenjima animalističke tematike, razrađenoj minucioznom obradom površine, razložnom unošenju detalja, pokretom. Sklonost detalju može se pratiti u genre scenama, radovima specifične ikonografije, upamćenih životnih zgoda i filozofije malog čovjeka. Scenarij je to promatran sa simpatijom i dozom gorkog humora života bez površnog sjaja, ali otkrivanog u njegovoj metafizičnosti koja se kao neka aura nadvija nad znatni dio Popijačevih ostvarenja. Objektivno u skulpturi iskonske elementarnosti, produhovljene plemenitošću stvaralačkog čina.

Stanko Špoljarić


Betlehemska špilja, prahrast, 105×70105 cm, 1993.

Popis izloženih radova:
1. Madona, 2006., patinirana terakota, 150x50x50 cm
2. Martinje, 2005., patinirana terakota, 80x30x30 cm
3. Tesla, 2006., patinirana terakota,  180x70x70 cm
4. Tesla, 2006., patinirana terakota, 116x40x40 cm
5. Žena melje kukuruz, 2006., patinirana terakota,
6. Pijetao i kokoš, 2006., patinirana terakota, 95x70x70 cm
7. Puran i pura, 2006., patinirana terakota, 65x50x50 cm
8. Glava konja, 2006., prahrast, 20x50x60 cm
9. Betlehemska špilja, 1993., patinirana terakota, 105x70x105 cm
10. U majčinom naručju, 2006., patinirana terakota, 114x50x80 cm
11. Dar iz majčine čarape, 2006., patinirana terakota, 105x60x75 cm
12. Križ, 2006., glina i prahrastk, 300x20x120 cm
13. Jutro u šumi (posuda za cvijeće), 2006., patinirana terakota, 90x35x35 cm
14. Raskrinkavanje čovjeka, 1992., prahrast, 180x60x170 cm
15. Rođenje Isusovo, 2005., prahrast, visina 160 cm
16. Raspelo, 2006., prahrast, 116x48x3 cm
17. Žena pere rublje, 2006., patinirana terakota, 123x60x60 cmž
18. Glava Krista, 1997., prahrast, 100×40 cm
19. Marija, 1996., prahrast, 90×40 cm
20. Spokojna starost, 2006., patinirana terakota, 90x70x90 cm
21. Sveti Stjepan, 2006., patinirana terakota, 120x60x60 cm
22. Na odlasku, 1993., patinirana terakota, visina 125 cm
23. Pjesma svjetlosti, 2006., patinirana terakota, (70x70x70 cm, 70x70x70 cm, 60x60x60 cm)
24. Kovač, 2006., patinirana terakota, 70x40x43 cm
25. Raspjevana zvona, 2006., patinirana terakota, 60×40 cm
26. Žena mijesi tijesto, 2006., patinirana terakota, 55x30x45 cm
27. Fontana, 2006., patinirana terakota, 50x50x70 cm
28. Metafizička fontana, 2006., patinirana terakota, 55x30x45 cm
29. Bik, 2006., patinirana terakota, 37x62x80 cm
30. Špumpet antološka poema o krevetu, 2006., patinirana terakota, 64x30x70 cm
31. Povratak iz šume, 2006., patinirana terakota, 64x30x70 cm
32. Mihael, 2006., patinirana terakota, 150x80x100 cm

Madona, patinrana terakota, 150x50x150 cm, 2006.

Izidor Popijač – Žiga rođen je 2. siječnja 1947. godine u Bednji (Hrvatsko zagorje). Fotografski zanat završio je u Ptuju. Kao izvorni umjetnik bavi se skulpturom te reljefom u terakoti i drvu, od 1965., a intenzivnije od 1972. godine. Učlanjen je u brojna umjetnička društva. Sudjelovao je na više od tristo skupnih izložbi, a samostalno izlagao na četrdesetak izložbi u zemlji i inozemstvu (Ptuj, Ljubljana, Krapina, Trakošćan, Lepoglava, Ivanec, Sveti Križ Začretje, Čakovec, Varaždin, Koprivnica, Slavonski Brod, Kutina, Rijeka, Zagreb, Krapina, Sisak, Zlatar, Freiburg, Schofheim, Göttingen, Seckingen, Bad Krozigen, Neuss, Düsseldorf, Stuttgart, Köln, Sarajevo, Tokio, Calgary, Hrvatski Leskovac, Maribor, Rim, San Marino, Miljana, Zabok, Gornja Stubica, Međugorje, Brač, Dubrovnik, Risvica, Vatikan, Kalnik, Dugo Selo, Suttorio, Arles, Solkan, Vukovar i Klanjec). Njegov rad prikazan je u brojnim katalozima, monografijama, godišnjacima te raznim izdanjima. Djela mu se nalaze u mnogim muzejima u Hrvatskoj, te više kolekcija u zemlji i svijetu. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja od kojih izdvajamo: Oscar za kiparsko ostvarenje likovne kolonije u Riminiju (Italija) iz 1993., Grand prix Zlatna medalja u Zlataru iz 1995., Priznanje Hrvatskog sabora kulture iz 1997., Zlatna medalja na Svjetskoj izložbi božićnih jaslica, održanoj u Rimu u Galeriji Bramantte, 2002. godine itd. Stvaralaštvo mu je podijeljeno u 14 različitih ciklusa od kojih, na primjer, izdvajamo: religijske teme, životinjski svijet s alegorijama, iz života zagorske obitelji. Dugo godina je živio u Bednji, potom se preselio u Ivanec, gdje je vodio vlastitu kiparsku likovnu školu. Prvi je profesionalni zaštitnik i prvi pronalazač fosilnog hrasta quercus fosillica robur bedniensis (fosilni hrast iz korita rijeke Bednje). Danas sa suprugom i sinovima Augustom i Petrom živi u Risvici kod Kumrovca, gdje su mu atelje i galerija.


(iz knjige dojmova)