Hanibal Salvaro 2004

HANIBAL SALVARO

POROTHERM – 29. 11. – 16. 12. 2004.


NOVA POKRENUTOST

Pogledamo li s pomnjom u curriculum vitae Hanibala Salvara, istaknutoga hrvatskog umjetnika na području kreativne keramike, tada neizbježno evidentiramo da se taj i takav životopis znatno razlikuje od sličnih umjetničkih biografija u nas – to je na djelu neupitna prodornost, pokretljivost koja proizvodi jak dojam, a okrunjena je i odgovarajućim priznanjem.

Naime, Salvaro je čest gost inozemnih muzeja i galerija gdje izlaže i prima nagrade. Dodajemo da mu radove objavljuju u monografijama i stručnim časopisima od Europe do Kanade i SAD-a, od Južne Amerike do Australije.

Naći ćemo još i podatak da u devedesetim godinama izlaže i na kritički vrednovanim izložbama hrvatske skulpture, crteža i akvarela, što je njegov daljnji prodor u području likovnog stvaralaštva.

Nadalje, Salvaro je i utemeljitelj Svjetskog triennala male keramike u Zagrebu, priredbe o kojoj valja reći da je po broju zemalja sudionica najveća izložba suvremene umjetničke keramike na svijetu, a uz to i najveća kulturna priredba međunarodnoga karaktera što je ikad održana u Hrvatskoj i ovome dijelu Europe.

Triennale je djelovao od 1984. do 1997. godine. Na petom, zadnjem po redu, izlagali su umjetnici iz 67 zemalja. Salvaro je 1986. osmislio i izložbu Suvremene hrvatske keramike u Barceloni, te time prvi sustavno prezentirao hrvatsku keramiku u svijetu. Od 2000. priređuje, pak, redovite međunarodne triennalne izložbe pod nazivom: Keramički tanjuri, Trofejni pehari i Vaze za cvijeće.

U užem smislu umjetničkog djelovanja, u polju kreativne keramike, autor je nadasve zaslužan za otkriće tehnike koju je nazvao tematičke formacije, a istim imenom označio je i ciklus ostvaren u toj tehnici. Naime, oko godine 1977. promatra pojave na visokim temperaturama i ispituje ih kao stupanj snage skrivenih likovnih mogućnosti kod raznih glina. Bio je to svijet osebujno zasnovane tektonike koji zemlju i njezine slojeve priziva dojmljivom teksturom i toplim bojama. Obogativši metje do iznenađujućih dometa, potencija „tematičke formacije“ privlači široku pozornost pa njihova tvorca pozivaju na izložbe diljem Europe i Amerike gdje o toj tehnici drži predavanje i seminare.

S druge strane, u ciklusu Dekonstrukcije (1990.), Hanibal Salvaro radikalno izmiče granice poznatih kompozicionih rješenja. Ono gotovo nezamislivo u keramici – razgradnja uređena objekta, artefakata, da se odvagne naboj dodatne ekspresije – dobiva prepoznatljive obrise noviteta što upućuje na umjetnikov mentalni angažman. U korak s vremenom, u tome segmentu stvaralaštva također prepoznajemo nova vizualna i haptička uzbuđenja. Nakon termičkih formacija, dekonstrukcije čine drugo veliko poglavlje toga opusa koje nalaže drukčije, pooštrene kriterije vrednovanja umjetničke keramike. U takvu vidu u curriculum vitae Hanibala Salvara postaje razvidno da autor izbjegava klišeje i ne robuje utilitarnoj strani kreativne keramike. Njegov rad može biti praktičan, uporabiv, ali i ne mora jer je zaposjeo predjele istinske umjetnosti. Salvaro uvijek teži prihvatljivu, međusobnu povezanu i postojanom načinu likovnoga izražavanja i sve što radi, svi ciklusi i tehnike kojima se služi, samo su određene sredstvo za postizanje cilja, a cilj je likovno izražavanje. Tomu i takvom krugu svakako pripada i plastika s izložbe Hani 2000 u Gradecu koja autora potvrđuje kao zrela kipara postmoderne vokacije. Jedino što ga ovdje eventualno veže za keramiiku jest malo kreacije, ciglana, i sirovina za opeke porotherm. Ostalo je djelo formirano na skulptorski način prstima, letvicama i drugim alatima pa i svojevrsnom destrukcijom kada umjetnik pripravljenu mokru opeku hitne o pod, ili na drugu podlogu.

Najnoviji opus toga agilnog meštra: Porotherm, instalacije i skulpture – predstavljen u Galeriji Vladimir Filakovac – u biti je svojevrsni nastavak ili reinterpretacija izložbe Hani 2000 u Gradecu. Na djelu je opet stvaralačka činjenica Mediteran – prostor snažnih kulturoloških i egzistencijalnih silnica, sada predočen u nizu slobodno shvaćene organičke forme – ai i serija nove umjetnikove pokrenutosti. Naime, iako su izlošci nastali dekonstrukcijom mokrih opeka možemo govoriti kao o nesvakidašnje iskazu elementarnog i nagonskog konstruktivizma kojemu se glina nameće kao imperativ. I to je tipični Salvaro, ne miri se i ne zastaje zadovoljan postignućima, nego svagda iznovice proširuje horizont zanimanja – neumorno traga za vlastitom puninom likovnog izražavanja. Premda je uglavnom poznat kao keramičar, njegovo djelovanje u zadnjih pet godina bjelodano svjedoči o njemu kao autoru kojemu tehnika ili odabir materijala nisu odlučujuća odrednice. Uostalom, nedavno je postavio i instalaciju kuboplana Bijeli Zagreb na Nami Kvatrić i okolnim ulicama. Što je sljedeće?

Josip Škunca



Hanibal Sahraro Hani likovno, djeluje od 1958., zahvaljujući svojoj sestri Lidiji Salvaro, koja ga uvodi u svijet likovnih umjetnosti. lzlagao je na preko 300 samostalnih i selekcioniranih izložaba u Hrvatskoj i inozemstvu i to u preko, 30 zemalja na svim kon­tinentima. Jedini je hrvatski umjetnik koji je nagradivan u Faenzi( Italija) i jedini hrvatski umjetnik koji je član Međunaro­dne akademije za. keramiku (AIC) u Ženevi, Švicarska.
Medu važnije selekcionirane izložbe spadaju:
Zagrebački salon (oko 20 puta), Međunarodni natječaj umjetničke keramike u Faenzi, Italija (10 puta), Međunarodni natječaj umjetničke keramike Gualdo Tadino, Italija (6 puta) , Posuda, izložba WCC Europa: Götheborg, Malmo, Lillehammer, Aaborg, Helsinki, Sopot, Nr. Krems, Bath, London, Dublin i Deume, 1977. i 78., The Chunichi exhibition, Nagoya, Japan, 1978., izložba IAC; Brocton Museum, Boston, SAD, 1984., izložba IAC, 4th Floor Rocky Reach, Wenatchee, SAD, 1984., Foster/White Gallery, Seattle, SAD, Svjetski triennale male keramike, Zagreb (5 puta), Appalachian Craft Centre, Tennessee, SAD, 1985., Trijenale hrvatskog kiparstva, Suvremena svjetska keramika, Frechen (Njemačka) 1986., Suvremena hrvatska keramika, Barcelona, 1986., Europska keramika, Auxerre (Francuska), Barcelona, Linz i Budimpešta 1988. i 89., Hrvatski trijenale crteža, Hrvatski trijenale akvarela, ALKER 1992. i 1993, izložba IAC Karatsu, Japan 1996, EXPO keramike, Koreja 2001., 40 godina keramike u Sloveniji 2004.
Radovi su mu publicirani u monografijama: World of ceram­ics 1976. (Engleska), La ceramique dela xx siecle, 1983. (Švicarska), Keramik 1983. (Njemačka), Maestri dells cerami­cs, 1984. (Italija), te u brojnim stručnim časopisima u Engleskoj, Francuskoj, Švicarskoj, Njemačkoj, Španjolskoj, Kanadi, Italiji, SAD, Argentina, Australiji, i Venezueli. Djela mu senalaze u muzejima SAD-a, Japana, Koreje, Italije, Kanade, Njemačke, Egipta, Australije, Rusije, Španjolske i drugdje.
Dobitnik je je velikog broja nagrada i priznanja za likovna djela: I. nagrada na Izložbi ekonomske propaganda i dizajna 1967. u Beogradu, nagrada Batana u Rovinju 1967., nagrada Lyons u Faenzi 1978., zlatna medalja u Gualdo Tadinu 1979., plaketa ULUPUDS-a na Jugoslavenskom trijenalu keramike u Beogradu 1980., srebrna plaketa u Faenzi 1981., I. nagrada na Jugoslavenskom triennalu keramike u Beogradu i Subotici 1983, 1. nagrada. Gualdo Tadino (Italija), 1983., GRISIA 1973. i 1983., I. nagrada na izložbi Kerarmički tanjur u Zagrebu 1997. Zadnje važnije priznanje je uvrštenje među 37 umjetnika, koji su izlagali u Faenzi 2003., od prijavljenih preko 1200.


(iz knjige dojmova)