HANIBAL SALVARO
Glazurni reljefi i reljefne strukture – 3. 4. – 16. 4. 2000.
ANGELICA
Glazurni reljefi i reljefne strukture
Obilježavajući 40. obljetnicu rada, naš istaknuti keramičar i kipar međunarodnog ugleda Hanibal Salvaro odlučio je, umjesto očekivanom retrospektivom u Zagrebu gdje živi i djeluje, da tu prigodu o dugogodišnjem i priznatom stvaralaštvu na polju kreativne keramike i kiparstva proslavi nesvakidašnjom koncepcijom: nizom pojedinačnih nastupa na kojima bi pružio opipljiv dokaz da je još u punoj formi. Kao da hoće reći i pokazati da mu ostvaren opus nije kraj nastojanja nego, pače, poticaj za osebujnu reinterpretaciju svega stvorenog, pa i iskorak u novo (sjetimo se ožujske izložbe obojenih skulptura Hani 2000 u zagrebačkome Gradecu). A jedna od tih priredaba je i postav Glazurni reljefi i reljefne skulpture u Galeriji Dubrava), dopunjena izložba istoga naziva što je potkraj minule godine i u siječnju ove godine bila prikazana u Galeriji instituta Ruđer Bošković u Zagrebu.
Evo što će autor reći o svojoj obljetnici u nedavnu razgovoru za novine: Likovno djelujem više od četrdeset godina te je običaj o takvim prigodama priređivati retrospektive ili monografske izložbe. Obično se to radi uz pomoć relevantnih institucija, pa i udruga poput Udruženja likovnih umjetnika primijenjene umjetnosti Hrvatske. No, kako sam uvijek zazirao od uhodanih klišea, to sam odlučio serijom izložbi nanovo interpretirati ono što sam prethodno napravio. Tako sam u dubravačkoj galeriji Artur Sebastian izložio Sisteme torusa inspiriranih Dubrovnikom, u Ruđeru Boškoviću reljefe posvećene svojim duhovnim prijateljima širom svijeta, a u povodu jubilarne 2000. godine.
Kad Salvaro kaže da zazire od klišea, onda to valja shvatiti kao svojevrstan svjetonazor. Time on daje do znanja da se ne utječe čvrsto određenoj školi nego stvara po svojem osluškujući znakove vremena. U njegovu slučaju to nije ni poza, ni samohvala, nego sažetak poetičkih postavki i zbiljskih dosega na području kreativne keramike. Podsjetimo ovom zgodom da oko godine 1997. kada već ima određene rezultate i stečena priznanja, napregnuto istražuje, promatra pojave na visokim temperaturama i ispituje ih kao stupanj snage skrivenih likovnih mogućnosti kod raznih glina. Posljedak toga je iznašašće tehnike kojoj daje ime termičke formacije, a istim imenom označuje i ciklus što ga stvara u toj tehnici. Te radove izlaže u Faenzi, 1979. te 1981., kojom prigodom osvaja Srebrnu plaketu. Ljubitelji keramike dobro znaju što znači nagrada u Faenzi, a Salvaru je to već druga (prvu, Premio Lions, dobio je 1977.). Potencijal termičkih formacija privlači znatnu pozornost u svijetu keramike, Salvara pozivaju na izložbe diljem Europe i u Ameriku gdje o oj tehnici drži predavanje i seminare. Bio je to svijet poetski dočarane tektonike koji naslage zemlje dočarava primjerenom teksturom i toplim bojama, svijet otvorene predanosti metjeu što ga je uzdigao do iznenađujućih visina.
Izvan klišea našli su se već prvi Salvarovi glazurni reljefi, koji su kao tehnika, kaže autor, bili osobito prikladni za izložbe nadahnute glagoljicom. Isto možemo kazati o njegovu sistemu torusa, a napose o ciklusu Dekonstrukcije koji nakon termičkih formacija čini drugo poglavlje njegova djela, što je pomaklo i pooštrilo kriterije vrednovanja u polju keramike.
Izložba Glazurni reljefi i reljefne strukture nastaje tragom torusa i dekonstrukcija, kao još jedna Salvarova obljetnička reinterpretacija. No, taj opus nije puko dodavanje onom prošlom nego stvaralačko prevladavanje svakog okvira, ograničenja. Sada će torusi zadobiti ukošenu dekorativnu traku, što će ih dinamično izdužiti u prostoru, a ploče reljefnih struktura formalan privid dekonstrukcije. Tako obogaćeni izlošci, što samo podsjećaju na dionice prijeđena puta, nose nova vizualna i haptička uzbuđenja i ne pripadaju sferi sentimentalne vokacije.
Josip Škunca
PETERIS
Hanibal Salvaro – Hani rođen je 1935. godine. d 1954. godine studira na građevinskom fakultetu u Zagrebu, od 1958. bavi se keramikom zahvaljujući sestri Lidiji, koja ga uvodi u svijet likovnih umjetnosti. Izlagao je na preko 300 samostalnih i selekcioniranih izložaba u Hrvatskoj i inozemstvu i to u preko 30 zemalja na svim kontinentima. Jedini je hrvatski umjetnik koji je nagrađivan u Faenzi (Italija) i prvi hrvatski umjetnik koji je član Međunarodne akademije za keramiku (AIC) u Ženevi, Švicarska. Radovi su mu publicirani u monografijama i stručnim časopisima diljem svijeta. Djela mu se nalaze u muzejima Sad-a, Japana, Koreje, Italije, Kanade, Njemačke, Egipta, Australije, Rusije, Španjolske i drugdje. Dobitnik je brojnih priznanja i nagrada. Živi i radi u Zagrebu.
Adresa: Radićeva 30, 10000 Zagreb.
(iz knjige dojmova)
