Božić 2000.

BOŽIĆ 2000.

11. 12. 2000. – 10. 1. 2001.


Ljerka Filakovac

BOŽIĆ

Vrijeme od kraja studenoga do siječnja obuhvaća niz blagdana i uz njih vezanih običaja, obreda, vjerovanja; svi zajedno čine cjelinu, s Božićem kao središnjim vjerskim i tradicijskim blagdanom.

BOŽIć je nepokretan blagdan (25. prosinca) kojim se po kršćanskom učenju slavi Isusovo rođenje (od IV. Stoljeća). Uvod u svetkovanje Božića čine četiri adventska tjedna.

Advent (lat. Adventus – dolazak) je u kršćanskoj liturgiji vrijeme pokore i pripreme za „Kristov dolazak“, tj. za blagdan Božića. Po zapadno obredu advent počinje one nedjelje koja je najbliža svetkovini Sv. Andrije. Prva nedjelja advent je ujedno i početak crkvene godine. U katoličkoj liturgiji uobičajene su adventske rane mise „zornice“.

Božićni ciklus nastavlja se nizom drugih blagdana. U zapadnoj liturgiji karakteristično za Božić je služenje triju misa od kojih prva počinje u ponoć (polnoćka) i pjevanje velikog broja božićnih napjeva.

Od X. do XV. stoljeća prikazivane su često božićne liturgijske igre (sačuvan tekst zagrebačke liturgijske igre „Tractus Stellae“ oko 1100 god.) u X. do XV. stoljeća i pučke crkvene drame i prikazanja (u Dalmaciji „Od rojenja Gospodinova“, „Tri kralja“ i sl.).

Sklop božićnih običaja primjer je prepletanja raznorodnih tradicija, od elemenata stare slavenske religije i mitologije, preko onih iz antike, do kršćanstva, odnosno katoličanstva. Znanost je posebice ukazala na proces kristijanizacije pretkršćanskog ili „poganskog“, upozoravajući da kristijanizacija nije dokinula nekršćanske običaje u božićnom sklopu, iako ne postoje dokazi o njihovu neprekinutom trajanju, niti se svakome pojedinome može točno odrediti izvor.

Hrvatski božićni običaji, uz sve odlike kršćanskog, odnosno katoličkog proslavljanja tog velikog blagdana, sačuvali su i sadržaje pretkršćanskog podrijetla, usredotočene na zimski solisticij i nas početak i na početak nove godine. Uočljivo je da su u Hrvata isti ili slični običaji negdje vezani uz Badnjak i Božić, a drugdje uz Novu Godinu, ili se iste pojedinosti ponavljaju na oba blagdana. Drži se da su preklapanja božićnih i novogodišnjih običaja posljedica mijenjanja kalendara, odnosno pomicanja datuma Nove godine. U vrijeme kad su Hrvati prihvatili kršćanstvo, dan Isusova rođenja i prvi dan nove godine slavljeni su zajedno na novi datum premjestili su svoje drevne novogodišnje obrede (koje su prije toga slavili početkom ožujka). Kasnije je početak godine vraćen na 1. siječnja, kako je to bilo u rimskim vremenima. Narod je ponekad slijedio promjene kalendara pomičući i svoje običaje , a ponekad je ustrajao na starim nadnevcima. Zato nalazimo velike sličnosti u sačuvanim tradicijama u razdoblju od kasne jeseni do proljeća.

Božićne običaje karakterizira kićenje zelenilom i drugim ukrasima, unošenje slame i priprema božićnog stola, paljenja panja badnjaka, izricanje čestitki i govornih formula za dobrobit i napredak kućanstva i ukućana te posjeta božićnog čestitara (polaznik, položaj, poležaj, položar).

Mnogobrojne i raznolike božićne običaje, različite u jadranskom, dinarskom i panonskom području Hrvatske, ipak povezuju određeni sadržaji čiji su ulogu i podrijetlo etnolozi pokušali protumačiti. Tako se, primjerice, drži da neki od njih pripadaju kultu predaka: stavljanje svijeće (jedna, dvije, tri ili jedne trostruke) na stol na Badnju večer (po svijeći se gata o prirodi iduće godine, a po dimu kod njezina gašenja o smrti ukućana); od nekih jela, kao što je grah, riba, kaša, orasi i med – ponešto se ostavlja na stolu poslije obroka; zatim prostiranje slame i uklanjanje kovanih predmeta iz prostorije u kojoj se jede, pa i paljenje panja badnjaka.

Božićni običaji imaju uglavnom značenje simboličkog i magičnog izazivanja plodnosti i blagostanja ljudi, stoke i polja.

Ovom likovnom priredbom i prigodnom etnografskom izložbom „vrijeme drago – vrijeme blago“ – Tradicijsko darivanje u božićno doba među Hrvatima, želimo pridonijeti obogaćivanju tradicionalnog obilježavanja božićnih dana i čuvanju stoljećima njegovanih narodnih običaja vezanih uz blagdan Božića.

Svim sudionicima ove priredbe i posjetiteljima želimo blagoslovljen Božić i sretnu Novu 2001. godinu.


Ivan Antolčić


Antun Krešić


Tomislav Dilber


Ivan Roso


Irena Jurković

Ivan Antolčkipar i grafičar rođen u Komarevu 1928. godine. Završio je Školu primijenjene umjetnosti u Zagrebu. Radi kao slikar i scenski kipar HNK u Zagrebu od 1965. godine. Izrađuje reljefe, medalje i plakete. U ilustraciji i opremi knjiga sjedinjuje pripovjedačko i likovno. U grafici prikazuje drveno graditeljstvo Posavine, etnografske predmete i figuralne prizore. Samostalno izlaže od 1963. godine.

Tomislav Dilber rođen je 1960. godine u Tomislavgradu. Maturirao je na Školi primijenjenih umjetnosti, smjer slikarstvo kod profesora Franje Doleneca. Na Akademiji likovnih umjetnosti također je završio smjer slikarstvo u klasi profesora Josipa Vasilija Jordana. Zaposlen je u Muzeju Prigorja kao kustos Galerije Kurija. Dobitnik je više priznanja i nagrada na području likovne umjetnosti.

Ljerka Filakovac rođena je 1928. godine u Osijeku. Grafički odjel na Srednjoj obrtnoj školi u Zagrebu završila je 1948. godine, a 1952. diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (profesori: Omer Mujadžić, Vladimir Filakovac, Oton Postružnik, Vjekoslav Parać, Tomislav Krizman). Nakon prvog samostalnog izlaganja 1954. godine boravi u Švicarskoj, Italiji, Austriji, Nizozemskoj i Engleskoj. Od 1965. godine djeluje u Grožnjanu, član je Umjetničke kolonije u Iloku. članica je HDLU-a, Udruženja umjetnika Grožnjan, Accademia delle Arti e del Lavoro – Italija, Accademia Europea-Accademia Bedriacense – Italija, International Biographical Association Cambridge – Engleska. Izlagala je na više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Dobitnica je brojnih nagrada i priznanja.

Zoran Galić rođen je 27. travnja 1953. godine u Rijeci. Od početka školovanja živi u Zagrebu, gdje je 1974. godine završio Školu primijenjenih umjetnosti, a 1981. diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti, na slikarskom odjelu Raoula Goldonija. Samostalno izlaže od 1986. godine.

Kristina Jeić rođena je u Zagrebu 1965. godine. Završila je Školu primijenjene umjetnosti u Zagrebu. Diplomirala 1987. na Akademiji likovnih umjetnosti, Odjel za grafički dizajn u Zagrebu, u klasi profesora Miroslava Šuteja. Izlaže od 1985. godine Bavi se grafikom i ilustracijom, a na grafičkom području najviše je postigla u tehnici monotipije na podlozi grafičkog otiska.

Irena Jurković rođena je 1971. godine u Murskoj Soboti. Završila je Školu za primijenjenu umjetnost i dizajn u Zagrebu, 1989, godine. Godine 1998. diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi profesora Ivice Šiška. Izlaže od 1992. godine.

Antun Krešić rođen je u Starim Jankovcima nedaleko Vinkovaca 14. veljače 1955. godine. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1981. godine, u slikarskoj klasi prof. Šime Perića. Samostalno izlaže od 1979., a skupno od 1981. godine. u Vinkovcima, Splitu, Poznanovcu, Eisenstadtu, Beču, Heitzingu, Crikvenici, Mariboru, Beogradu, Voloskom, Pirovcu i Šibeniku. Nagrađen je na II. Međunarodnoj izložbi Volosko 87` nagradom „Mandrać“. Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman odlikovao ga je 1997. godine Danicom hrvatskom s likom Marka Marulića za osobite zasluge u kulturi.

Zlatko Nežić rođen je 1957. godine u Poljani kod Vrbovca. Akademiju likovnih umjetnosti završio je u Zagrebu na grafičkom odjelu u klasi profesora Alberta Kinerta. Bavi se ilustriranjem, dizajniranjem i slikanjem. Sudjelovao je na više od trideset likovnih kolonija u zemlji i inozemstvu. Izlagao je na mnogim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Sudjelovao je brojnim kolonijama. član je HDLU-a i HZSU-a.

Velimir Rački rođen je 1953. godine u Zagrebu. Pohađao je Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna u Zagrebu. Slikarstvo je diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi profesora Stančića i Jordana, 1979. godine. Od 1987. godine priredio je dvadesetak samostalnih izložbi. Sudjelovao je na mnogim skupnim izložbama. Bio je docent na Hrvatskoj akademiji likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu.

Ivan Roso rođen je 1952. godine u Zagrebu. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu diplomirao je grafiku u klasi prof. Ante Kuduza. Samostalno je izlagao u Zagrebu, Crikvenici, Varaždinu i Sarajevu. Sudjelovao je na mnogim skupnim izložbama.

Milijana Škarica rođena je 26. kolovoza 1956. godine u Šibeniku. Završila je Školu primijenjenih umjetnosti na odsjeku grafičkog dizajna u Splitu. Godine 1980. započela je studij slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi profesora Nikole Reisera. Diplomirala je 1985., u klasi profesora Đure Sedera. Po zanimanju je akademski slikar, dizajner i restaurator. Samostalno izlaže od 1986. godine.


Velimir Rački


Zlatko Nežić


Zoran Galić


Milijana Škarica


Kristina Jeić


(iz knjige dojmova)