Likovni život Dubrave 2002

LIKOVNI ŽIVOT DUBRAVE

25 godina kontinuiteta - 27. 5. – 15. 6. 2002.


Svjetlan Junaković, Crveni superman, terakota

Likovni život Dubrave – 25 godina kontinuiteta

Na pragu 35. obljetnice neprekinuta rada Galerije Dubrava, koju obljetnicu ćemo proslaviti iduće godine, svakako valja obilježiti još jedan takav jubilej i proslaviti 25 godina kontinuirana organiziranja izložbe pod nazivom Likovni život Dubrave, priredbe kojoj ime jasno kazuje o kakvoj vrsti likovne zamisli je riječ.

Prva takva izložba priređena je 9. svibnja godine 1978. Bili su pozvani svi slikari i kipari za koje se znalo da žive u Dubravi, jer se išlo za tim da se upravo lokalnim umjetnicima, kao i likovnim amaterima, pruži šansa da sudjeluju u likovnome životu svoje općine, u sklopu redovita programa u Galeriji Dubrava što ga je financirao gradski fond za kulturu. Razumije se po sebi da je u osnovi takve odluke bila želja da se ohrabri i intenzivira umjetnički život i u tome zagrebačkom prostoru o kojemu se govorilo, iako je tada imao mnogo stanovnika, da predstavlja bijelu točku kulture.

čini nam zadovoljstvo da je taj tip izložbe potaknuo napose samouke kipare i slikare da svomu radu pristupe s više odgovornosti, a imao je odjeka i kod školovanih stvaralaca. S vremenom u Dubravu su došli i drugi likovni djelatnici. Taj pomak u stanovništvu dobro ilustrira i izložba o 20. obljetnici spomenutoga projekta godine 1997., kada na njoj sudjeluje deset akademskih slikara, slikara-grafičara i kipara, a ostali izlagači imaju ili Školu primijenjene umjetnosti, ili rang nastavnika sa završenom Pedagoškom akademijom.

Vratimo se prvoj izložbi, održanoj od 9. do 23. svibnja 1978., i navedimo sve izlagače koji su označili početak jedne inicijative što je urodila nemalim plodom 25- godišnjega kontinuiteta. To su: Vjekoslav Antunović, Ludmila Milica Biželj, Ivan Filakovac, Ljerka Filakovac, Mirko Filakovac, Vladimir Filakovac (1892.-1972.) iz obiteljske ostavštine Vesna Imriš-Stančić, Majda Kaunic, Nikola Kranjc, Ivan Kuzmiak, Alfred Lojevski, Stjepan Međimorec, Marija Mikulčić, Marijan Novak, Mladen Peranić, Mladen Puškaš Djegerec, Marija Radoš- Hegedušič, Antun Tomaš, Zlatko Župetić i Miro Vuco.

Otad pa do ove jubilarne priredbe, izložba Likovni život Dubrave poprimila je razne oblike, a povezano s time i sadržaje. Najveći broj izložaba prezentirao je radove nekolicine pozvanih umjetnika, u rasponu od troje do deset autora. Na programu našla se i izložba dječjega crteža, zatim keramička radionica pa izložba pozvanih akademskih slikara i drugo, sve u želji da se izbjegnu šablone koje prije umrtvljuju zanimanje za novo i drukčije negoli da takve iskorake potiču.

Na rečenoj 20. izložbi Likovni život Dubrave izlagali su: Ludmila Milica Biželj, Antun Crljen, Nenad Čulić Ivan Filakovac, Ljerka Filakovac, Ivan Branko Imrović, Kristina Jeić, Antun Krešić, Jasminka Konjević, Vladimir Kučina, Vatroslav Kuliš, Vlado Martek, Zlatko Nežić, Mladen Peranić i Velimir Rački – više novih i poznatijih imena nego starih s popisa sudionika, što je razumljivo, i barem dvostruko više školovanih nego na prvoj izložbi. Bili su to umjetnici koji su u Galeriji Dubrava na mjesnoj priredbi izlagali najmanje pet puta prema tomu, rado viđeni gosti i spremno se odazvali da sudjeluju i na toj svečarskoj priredbi.

U sadašnjoj inačici izložbe u novome prostoru Galerije “Dubrava”, kada proslavljamo 25 godina kontinuiteta Likovnoga života, opet susrećemo i neke iste umjetnike to je u skladu s nakanom priređivača da pokaže selekciju značajnu za prostor djelovanja i ujedno dostojnu jubileja. U djelu pozvanih slikara, kipara i grafičara prepoznajemo ponajbolje ostvaraje novijega datuma u Dubravi, iako ne i jedine, pa možemo ustanoviti da je posrijedi prihvatljiv uzorak pluraliteta, ostvaren u granicama tradicionalnoga izričaja, koji bjelodano svjedoči o vitalnosti svojih tvoraca. Selekciju čine: Nenad čulić, Ljerka Filakovac, Ivan Branko Imrović, Kristina Jeić, Svjetlan Junaković, Zlatko Nežić i Miro Vuco, mahom autori koji stvaraju unutar prepoznatljiva ozračja i potvrđene sklonosti prema određenim poetikama. Pobliže, to je dojmljiv likovni svijet prizvan u širokom rasponu evidencije od postimpresionističke tradicije (Filakovac) i barokne mističnosti (Nežič) do modernoga ženskog pisma (Jeić), od biafranske angažiranosti (Vuco) i suvremene ekspresivnosti (Junaković) do svojevrsne geometrizacije (Čulić) i eksperimenta u više medija (Imrović). čestitamo na izložbi i individualnim postignućima!

Josip Škunca


Nenad Čulić, Iz ciklusa Ego/M, kombinirana tehnika


Kristina Jeić, Iz ciklusa Livade, monotipija

Nenad Čulić rođen je 1949. u Zadru. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Zagrebu. U istome gradu, od 1968., studira slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti. Profesori su mu bili Ljubo Ivančić, Antun Mezdjić, Ivan Lovrenčić, Ferdinand Kulmer i Ivan Sebalj. Diplomirao je 1972. u slikarskoj klasi prof. Nikole Reisera. Otada pa do 1985. radi u novinskoj redakciji, kao grafički urednik, tehnički urednik i urednik ilustrator. Također grafički ureduje knjige i časopise. Poslije 1985. sustavno slika, a od 1991. djeluje i kao likovni pedagog u osnovnoj školi.

Ljerka Filakovac rođena je 1928. u Osijeku. Grafički odjel na Središnjoj obrtnoj školi u Zagrebu završila je 1948., a 1952. diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti (profesori: Omer Mujadžić, Vladimir Filakovac, Vjekoslav Parać i Tomislav Krizman). Nakon prve samostalne izložbe 1954., studijski boravi u Švicarskoj, Italiji, Austriji, Nizozemskoj i Engleskoj. Od 1965. djeluje u Grožnjanu i član je više umjetničkih kolonija i asocijacija u Hrvatskoj, Italiji i Engleskoj. Za bogatu umjetničku djelatnost primila je mnoga domaćih i stranih priznanja i nagrada.

Ivan Branko Imrović rođen je 1957. u Podbrdu kraj Popovače. Završio je Školu primijenjene umjetnosti u Zagrebu (profesori Bifel i Dolenec), a 1983. diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti, u kiparskoj klasi prof. Ivana Sabolića. Od 1983. do 1985. suradnik je u Majstorskoj radionici Antuna Augustinčića. član je ZUH-a od 1986. Djeluje kao slobodni umjetnik, a 1991. i 1992. aktivno sudjeluje u Domovinskom ratu. Na školi Primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu radi kao profesor od 1992. godine. Izlaže u zemlji i inozemstvu.

Kristina Jeić rođena je u Zagrebu 3. ožujka 1965. godine. Završila je Školu primijenjene umjetnosti, odjel za grafički dizajn, a 1987. diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti, u grafičkoj klasi prof. Miroslava Šuteja. Samostalno izlaže od 1985. Prvu izložbu crteža, pod nazivom Mala zla kuća, priredila je na Arhitektonskom fakultetu. Bavi se grafikom i ilustracijom. Na grafičkom polju najviše je postigla u tehnici monotipije na podlozi grafičkog otiska. 0 njoj su pisali: Danijel Žabčić, Vanja Brdar, Elena Cvetkova, Josip Škunca, Tonko Maroević, Đuro Vandura i drugi.

Svjetlan Junaković rođen je 23. siječnja 1961. u Zagrebu. Diplomirao je kiparstvo na Akademiji lijepih umjetnosti Brera u Milanu, a samostalno izlaže od 1988. godine. Sudjelovao je na mnogobrojnim skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu i ilustrirao mnoge knjige za djecu, izdavača Školske knjige i Alfe iz Zagreba, Franco Panini iz Bologne i drugih. Dobitnik je više nagrada i priznanja. Svojim skulpturama, slikama i crtežima, kaže kritika, umjetnik stvara vedro-žalosne heroje našega nejunačkog vremena.

Zlatko Nežić rođen je 1957. u Poljani kod Vrbovca. Akademiju likovnih umjetnosti završio je u Zagrebu 1984., u grafičkoj klasi. prof. Alberta Kinerta. lzražava se nizom grafičkih i slikarskih tehnika. Bavi se ilustracijom i dizajnom, a napose su mu dragi sakralni i svjetovni motivi prožeti sadržajnošću života i mistike. Sudjelovao je u radu tridesetak likovnih kolonija i izlagao na mnogim skupnim i samostalnim izložbama u zemlji i inozemstvu, u Austriji, Njemačkoj, Belgiji te Kanadi. Sudjelovao je na više aukcija u korist stradalnika i hendikepiranih osoba.

Miro Vuco rođen je 15. rujna 1941. godine u Vojniću kraj Sinja. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1967. gdje od 1986. predaje. Suosnivač je i član Grupe Biafra (1970.-1978.). vodeći predstavnik angažirane figuracije, šokantne ikonike i ekspanzivne plastičke energije. U ciklusu Slikarije (1978.) ujedinjuje slikarske i grafičke tehnike, a nakon 1980. u poliesteru oblikuje reljefe u duhu figurativnog informela. Njegove skulpture i spomenici nalaze se na javnim mjestima u Zagrebu (Tin Ujević, 1991.), čakovcu, Osijeku i drugdje.


Zlatko Nežić, Iz Epa o Gilgamešu, tuš


(iz knjige dojmova)