Daniel Butala 1999

DANIEL BUTALA

Iz ciklusa Letači i Plivači –  19. 4. – 8. 5. 1999.

Sveprisutno je ako pogledamo dalje od površine „lijepih šara“ prikaza, ako poetiku slike doživimo i shvatimo kao sadržajni način a motiv kao „primjer“ = „image“ pojavnosti. Tada se dolazi do istinskog odgovora, i to samo preko svojih „bliskih susreta“. I to preko onih svojih bliskih godina otkrivanih i redigiranih „scenarija“ na isto pitanje: što je Vrijeme, svijet, Svemir, Priroda i Život, i čovjek u njima, u svemu tome i zasebno i zajedno, posebice ovog mog, ovog našeg, trenutka. I tako to biva kroz barem petnaestak Butalinih minulih godina. I za takvu vrstu osjećajnosti i inteligencije sve je to neotklonjivo. Jer koga to, na primjer, sateliti i svakojake rakete, i razorna moć nukleusa i tajanstvenost moderne tehnologije uopće, i jeza ekologije kao fenomenologija tehnoloških nusprodukata, da o programiranoj, tendencioznoj genetici i ne govorimo…, nije barem „za trenutak“ ozbiljno, i najozbiljnije „zapitalo“, da ne kažem zbunilo i ustrašilo.

Ili opet, tko da se ne zamisli u svojoj progresivističkoj religioznosti, ispunjenoj optimizmom, i zanesenošću o bezgraničnom, i samo dobrom i neiscrpnom napretku svijeta i znanosti s kojim će mudro uprljati samo mudri čovjek. Tješimo se što o tome znamo premalo odgovora s postojećim iskustvom o pobjedničkom ishodu (o pobjedi dobra za sve, dobra skladnog i sretnog i za prirodu i za čovjeka). Tješimo se da dok se taj ideal progresa i mudrosti ne ostvari, da postoje „interludiji“. Oni u kojima se svašta događa, pa se i čovjek i život pomalo i ponekad dovode u stimulativnu krizu. A ona je u pitanju koje iznalazi odgovore. Iznalazi ih usprkos svim opasnostima. Eto, na veliku sreću, čovjek i priroda još uvijek postoje, pa čak i ponegdje i romantično – sa „starom“ prirodom i strojevima čudesnih leptira, između ostalog!

(Iz monografiije „Daniel Butala“, Gradski Muzej, Karlovac, 1989.)

***

I ova izložba petnaest slikocrteža rječito kazuje da je Butala jedinstven ne samo po svojem pristupu pojma slike, već i po svojim motivima/tematima. Među njih dvadesetak ističu se same neobičnosti „običnog“! Ta (ne)obična bića, njihovi protagonisti, su: četveroletci, smaragdne vođe, letači-prvaci na odmoru, bića na predahu poslije dalekog leta… Među njima su jeke sretnih dozivanja, ali i svemirski susret bogatih leptira. Posvuda su dolasci strastvenika, inteludij zlatnih ljubavi… i mnoge druge moći prirode. Sva ta bića, sve te njihove međuovisnosti…, kao što vidite, imaju razložan simbolički i metaforički značaj, i nadasve svoju likovnu i projektivnu čudesnost.

(Iz kataloga izložbe u galeriji „Baćin dvor“ u Vrbniku, otok Krk, 1998.)

Vladimir Vlado Bužančić

Popis izložaka:
1. Magbetovi osvetnici, 1989., kombinirana tehnika, 100×70 cm
2. Četveroletac, 1993., kombinirana tehnika, 70×100 cm
3. Smaragdni vođa, 1993., kombinirana tehnika, 100×70 cm
4. I ribe su čule oluju, 1995., kombinirana tehnika, 50×70 cm
5. Zelena podmornica, 1995., kombinirana tehnika, 50×70 cm
6. Sretno dozivanje, 1995., kombinirana tehnika, 44×65 cm
7. Vilenjak, 1995., kombinirana tehnika, 100×70 cm
8. Vrijeme umiranja, 1996., kombinirana tehnika, 70×100 cm
9. Bogati leptir, 1997., kombinirana tehnika, 80×60 cm
10. U slavu Španjolske, 1997., kombinirana tehnika, 80×60 cm
11. Zlatna ljubav, 1997., kombinirana tehnika, 80×60 cm
12. Dolazak strastvenika, 1997., kombinirana tehnika, 80×60 cm
13. Našli se junaci, 1997., kombinirana tehnika, 80×110 cm
14. Zeleni pobjednik, 1997., kombinirana tehnika, 80×60 cm
15. Predah dalekog leta, 1998., kombinirana tehnika, 80×60 cm
16. Svemirski susret, 1998., kombinirana tehnika, 80×60 cm
17. Zlatni leptir, 1998., kombinirana tehnika, 70×100 cm
18. Mrežokrilac, 1998., kombinirana tehnika, 110×80 cm
19. Raspeti leptir, 1998., kombinirana tehnika, 110×80 cm
20. Veliki leptir, 1998., kombinirana tehnika, 100×70 cm

Daniel Butala rođen je 26. travnja 1943. godine u Karlovcu. Diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Ive Šebalja 1967. godine. IzIaže od 1968., samostalno od 1972., u zemlji i inozemstvu. Dobioje više domaćih i stranih nagrada. Godine 1989. u izdanju Gradskog muzeja Karlovac, u autorstvu Vlade Bužančića (tekst), Nine Vranića (fotografija) i Roke Bolanče (dizajn knjige) objelodanjena je monografija (176 strana, veliki format) „Daniel Butala“. Godine 1992. otisnuta je u 100 primjeraka, svaka s deset originalnih grafika, bibliofilska grafička mapa „Letači, Skakavci i Plivači“, a 1993. grafička mapa „Sedam raspela“. Voditelj je galerije „Vjekoslav Karas“ u Karlovcu. Tijekom vremena 1979. – 1998. Butala je priredio dvadesetak reprezentativnih, ciklusnih i problemskih samostalnih izložbi i potvrdio se kao vrhunska autorska osobnost.


(iz knjige dojmova)