MILENA LAH
Vrijeme između dva kamena – 16. 3. – 5. 4. 1998.
Vrijeme između dva kamena
Kao druga u nizu izložaba kojima ove godine obilježavamo 30. obljetnicu neprekinute djelatnosti Galerije „Dubrava“, našla se izložba pod nazivom „Vrijeme između dva kamena“ na kojoj predstavljamo istaknutu hrvatsku kiparicu starije generacije Milenu Lah. Umjetnica je više puta izlagala u našoj galeriji samostalno i skupno, pa nam je osobita čast da se odazvala na poziv i ovom prigodom kada sastavljamo svečarski program.
Rezime njezina rada najbolje bilježi Maja Vetrih, pisac Milenine monografije što je izašla 1991. u biblioteci „Prizma“, GFZ, kojoj je bio urednik Božo Biškupić, kad kaže da je osnovna karakteristika Milene Lah neobična, lucidna maštovitost i avangardnost. Već je 1957. izradila i izložila jednu od prvih apstraktnih skulptura u Hrvatskoj. Ciklusom „Oblik iskustva poslije Ikarova pada“, 1973. krenula je smjerom koji (duhovno i izvedbeno) nema oslonac ni u jednom do tad poznatom likovnom izrazu. Dugo se borila s potrebom oslobađanja od utjecaja, poput svakog mladog umjetnika, da bi već od početka sedamdesetih stekla svoj osebujan i raznolik stil. Otad njezina skulptura nosi u sebi samoniklost i novost, svježa viđenja i originalne simbole.
Eto što će reći sama umjetnica u autobiografskom zapisu „Moja raskršća“ o poticajima što su odredili znatan dio njezina opusa posvećenoj voljenoj Istri i mitu o Ikaru: „Želim letjeti. Put prema Puli, crkvice kao galebovi u suncu nedodirnute bijele put neba. Stvaram galebove, one su mi ih donijele. Bilo je to oslobođenje i stvaranje kretanja… To kretanje otvorilo mi je put prema Ikaru. Bez obzira na svjetska stilska obilježja, iz kojih sam nosila bit forme, vračajući se gorda, željela sam Ikara utkati u oblake.“
Josip Škunca
Popis izložaka:
Iz ciklusa Vrijeme između dva kamena, ulje na platnu, akril na platnu, akril na papiru
Iz ciklusa Dubrovkinje, ulje na platnu, akril na platnu, akril na papiru, 1992.-1998.
Molitva Velebita, gips, 1995.
Milena Lah rođena je 1920. godine u Sv. Križu kraj Ajdovščine. Završila je srednju školu u Zagrebu gdje je i diplomirala 1949. godine na Akademiji likovnih umjetnosti. Bila je suradnica Majstorske radionice Vanje Radauša. U ranijem razdoblju realist, kasnije teži sintezi oblika i simboličkoj izražajnosti čudnovatog i neuobičajenog, ostvarivši jedinstvo prostora i vremena u domeni fantazije. Izlagala je na više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Godine 1990. dobiva 1. nagradu HDLU-a, a 1996. i Nagradu Vladimir Nazor za životno djelo. Iste godine odlikovana je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića. Moto joj glasi: Izabrala sam Boga za svojeg sugovornika.
(iz knjige dojmova)
