Tri Generalića 1998

TRI GENERALIĆA

Generalić – tri slikarska naraštaja -  16. 2. – 11. 3. 1998.


Ivan Generalić, Jelenski svati (detalj)

Kao prva u nizu izložaba kojima ove godine obilježavamo 30. obljetnicu neprekinute djelatnosti Galerije „Dubrava“, našla se izložba pod nazivom „Generalić“ – tri slikarska naraštaja“ na kojoj predstavljamo tri suvremena hrvatska slikara što pripadaju istoj obitelji. To su: Ivan Generalić (1914.-1992.), najugledniji predstavnik Hlebinske slikarske škole i jedan od najpoznatijih svjetskih slikara naivnog izovrišta, zatim sin mu Josip Generalić (Hlebine, 1936.), koji uz nekolicinu drugih pripada najznačajnijim slikarima iste slikarske škole, te Goran Generalić (Zagreb, 1971.) Josipov sin i Ivanov unuk, koji je odrastao uz zahuktali svijet velegrada, ali i idiličan svijet potoka, livada i voćnjaka u Podravini u Hlebinama kod bake i djeda. Što je nedvojbeno u znatnoj mjeri utjecalo na njegov slikarski izičaj.
Ivan i Josip već su izlagali u Galeriji „Dubrava“, k tomu je Josip 1987., u nakladi Galerije „Dubrava“, izdao grafičku mapu „Hlebine“ s četiri lista otisnuta u 107 primjeraka u tehnici svilotiska. Predgovor mapi napisao je pisac ovih redaka, a grafički ju je obradio oblikovao i izradio Brano Horvat. Neka mi je stoga dopušteno da iz predgovora citiram Josipa, to prije što tragom hlebinskog slikarskog bazena stvara najmlađi Generalić, Goran. Evo tih znakovitih riječi koje bacaju jasno svijetlo na svu predstavljenu trojicu: „Hlebine! čim spomenem tu riječ, kao da su mi usta puna slasti, kao onda kada sam još kao dijete na proštenjima jeo medenjake. Ta je riječ hranjiva i puna sladora“.
Što su Hlebine, a što pjesnički san trojice Generalića? Iako im u opusu nalazimo nekoliko razvojnih faza i različitu temtatiku, Hlebine im ne blijede iz sjećanja; njima su se vraćali i još se vraćaju (sada samo Josip i Goran), kao očarani Hipnosom u neodoljivoj noći što podastire tople vizije i ljepotu jednostavnih odnosa. Treba li se tada čuditi da je upravo u takvu ambijentu, i s takvim slikarima u zajedništvu, niknula posve specifična umjetnost koja je obišla i zadivilila svijet?

Josip Škunca


Josip Generalić
.
Popis izložaka:

Ivan Generalić
1.-4. Crteži, olovka
5.-9. Grafički listovi u boji

Josip Generalić
1.-12. Akvareli, 1994./1997.

Goran Generalić
1.-11. Iz ciklusa Zanati, ulje na staklu, 1994./1997.


Goran Generalić

Ivan Generalić rođen je 1914. godine u Hlebinama. Po zanimanju je bio zemljoradnik. Njegovu nadarenost uočio je 1930. slikar Krsto Hegedušić koji mu je dao upute za daljnji rad. Prvi puta izlaže zajedno sa Franjom Mrazom, na III. Izložbi grupe „Zemlja“ u Zagrebu 1931. godine. Osim crteža i akvarela slika uljem na drvu ili platnu, a zatim usvaja tehniku tempere i ulja na staklu. Poslije 1970. mijenja morfologiju i način slikanja, obraća se simboličkim i egzistencijalnim pitanjima. Izradio je nekoliko slika sa sinom Josipom. Međunarodnom potvrđivanju Ivana Generalića pridonijele su i samostalne izložbe u Parizu (1953.) i u Bruxellesu (1958.), kao i sudjelovanje na Bijenalu u Sao Paulu (1955.). Umro je 1992. godine u Koprivnici

Josip Generalić rođen je 1936. godine u Hlebinama. Završio je Učiteljsku školu u Križevcima. U Zagrebu živi od 1960. godine. Diplomirao je na Višoj pedagoškoj školi. Slika od 1950., najprije pod utjecajem Ivana Generalića, svog oca. U prvoj fazi rada u maniri Hlebinske slikarske škole. U zagrebačkom razdoblju mijenja tematiku i stil; u kompoziciju prodiru nadrealni i dekorativni elementi. Oko 1970. godine napušta hlebinski način i priklanja se fantastici. Poslije 1973. odvaja se od podravskog idioma i gradi vlastiti način izražavanja. Grupni ili pojedinačni portreti naslikani su vješto i nekonvencionalno.

Goran Generalić rođen je 1971. godine u Zagrebu. Sin je Josipa Generalića i unuk Ivana Generalića. Djetinjstvo je proveo u Zagrebu i Hlebinama kamo je često odlazio roditeljima oca Josipa, baki Ani i djedu Ivanu. Njegova oca, kao pedagoga, interesirao je likovni razvoj djeteta pa su se Goranu zarana pri ruci našle bojice i flomasteri. Završio je Školu primijenjene umjetnosti u Zagrebu 1990.,slikarski smjer, a prvi put izlaže 1989. u Zaprešiću, na izložbi odsjeka slikarskih ŠPU. Na njegovu likovnu opredijeljenost jak utjecaj imala je blizina djeda i oca.

(iz knjige dojmova)