Željko Prstec 1996

ŽELJKO PRSTEC

Zvuci tišine – grafička mapa serigrafije -  16. 12. 1996. – 7. 1. 1997.

Uz grafičku mapu „Zvuci tišine“

Smirujući predgovor za retrospektivu Željka Prsteca u varaždinskome Gradskome muzeju, Mirjana Dučajkević jednostavno kaže da „akvareli, crteži i grafike Željka Prsteca izazivaju uzbuđenje zbog klasičnog načina na koji su dani, pa su kao takvi i prihvaćeni od velikog broja likovne publike. I bez obzira što svako njegovo djelo vodi tragično osjećanje prolaznosti, on je tražen slikar od publike, ali i priznat od likovne kritike.“

I sada, u prigodi kad prvi put predstavljamo slikarovu grafičku mapu „Zvuci tišine“, ta poenta ima težinu, u svemu opisuje ili potvrđuje i novo Prstecovo djelo što ga čine listovi „Zov tišine“ (dvorac Opeka), „Na Ivanje“ (dvorac Markuševac), „Fuga za snijeg i zaborav“ (Stari grad Varaždin), „Čez megle meglene“ (dvorac Trakošćan) i „Na proščenju“ (crkva sv. Trojstva, Ludbreg). Sve je tu: i uzbuđenje i klasičan način provedbe, i tragično osjećanje prolaznosti, kao i prvi povoljni odjeci kod publike i kritičara koji su mapu vidjeli i prije svečane prezentacije u javnosti.

Nad čime i zbog čega se Prstec uzbuđuje da ga tjera na rad, na odgovor u mjeri sebi primjerenog poetskog viđenja? Kao što je pokazala spomenuta lanjska retrospektivna izložba u Varaždinu, Prstec u zreloj fazi neprestance ide za tim da potakne na introspekciju, na uvid u stanje svijesti da se ponovo aktualiziraju ljudski aspekti života na jasan, svima pristupačan način, jer se današnja umjetnost zna izgubiti u hermetizmu i apstrakciji.

U listopadu i studenome ove godine otisnuo je mapu serigrafija u pet boja u suradnji s Darkom Sačićem. U mapi dotiče polje arhitekture i onostranog, ali isto tako je angažiran i u problemima drugačije naravi, primjerice, u zoni Erosa i Tanatosa, ili u predjelima likovne muzikalnosti, od boje prema liniji i od linije prema boji.

Pitamo se uvije iznova i napose dok listamo tu mapu unatoč svemu kako u životu jest, neće li goli dječačići s krilima – posuđenica iz epohe baroka s kojom je Prstec u Varaždinu na „ti“ – postati i djelić našega sna kada god je u pitanju očuvanje sakralnih objekata i dvoraca što sabiru baštinu pouzdane vjere i sklada? Prstec toliko puta mora ponavljati da su burgovi i crkve od starine jednako sastavnica našega bića kako su bili u naraštaju kada se još vodilo računa o povezanosti arhitekture s okolišem. Zašto nam mnogi dragi objekti pred očima propadaju? Ako ih taj varaždinski slikar može prizvati u društvu puta kao bajku usred bolne zbilje, zašto ta zbilja ne postane bajka? Čujmo taj zvuk tišine.

Josip Škunca

Katalog:
Zvuci tišine - grafička mapa (serigrafije)
1. Zov tišine (dvorac Opeka)
2. Na Ivanje (dvorac Markuševac)
3. Fuga za snijeg i zaborav (Stari grad Varaždin)
4. Čez megle meglene (dvorac Trakoščan)
5. Na proščenje (crkva Sv. Trojstva u Ludbregu)
6.-23. Akvarelirani crteži, bakropisi, aquatinta, akvareli, kombinirane tehnike

Željko Prstec rođen je 8. srpnja 1950. godine u Varaždinu. Školovao se u Varaždinu i Zagrebu gdje je diplomirao na Višoj tehničkoj školi. Svoj slikarski rad prvi puta izlaže 1969. godine i do sada je priredio više od četrdesetak samostalnih izložbi te sudjelovao na više značajnih skupnih izložbi slika u Hrvatskoj i inozemstvu. Ilustrirao je više knjiga te izradio nekoliko grafičkih mapa. član je HDLU-a. Živi i radi u Varaždinu.

Adresa: Stjepana Vukovića 15, 42000 Varaždin
E-pošta: zeljko.prstec@vz.htnet.hr
Inetrnet stranice: www.zeljkoprstec.com


(iz knjige dojmova)