CARMEN BAČURA
Raport – 18. 10. – 6. 11. 1999.
Raport u košari, ulje na platnu, 80×75 cm, 1999.
Slike Carmen Bačure
Raporti
RAPORT, fran. (rapport)
1. usmena ili pismena obavijest upravi ili višoj ustanovi
4. vojn. Službeni razgovor pretpostavljenog i podčinjenog u određeno vrijeme po propisanom postupku.
B. Klaić
Iz ovog hladnog, rječničkog, činjeničnog značenja teško se naslućuje, ali ipak dolazi i ono drugo, bliže razlogu iz kojeg ova izložba nosi to ime.
U određenom formatu platna određeni se uzorak ponavlja određenim sistemom međuodnosa, a zatim taj niz logično povezuje u beskrajnu traku i tkanina za izradu konfekcijske ili unikatno dizajnirane odjeće mota se u bale dok nam svima ne dosadi.
Onda sve iznova istim zakonitostima i tako do vijeka dok je svijeta.
Sučelivši se sa egzistencijalnim nužnostima, želeći još svog talenta, Carmen se susreće upravo sa svijetom tekstila, dizajna i mode… Otvoreni je to prostor kreativnosti, ali i sklisko stijenje za nekog tko je jednom odlučio biti slikar, kao što to Carmen jest.
Vremenom ta odluka postane sudbina, neizbježnost, baš kao i svakodnevnica.
Jednom utisnuti u svijest miris boje zauvijek u čovjeku stvara nemir ponikao iz „mračnih“ oblasti čežnje, sjećanja, podsvjesnog i nesvjesnog i tada ga moramo gotovo ovisnički udisati čitav život sa vlastitih platna.
Carmenin „sukob“ između vanjskog i unutarnjeg, potrebe unutrašnje za „komadićem“ slike na razmeđi još nerazotkrivene potpunosti vlastite svijesti i još nespoznate cjelovitosti vanjskog svijeta uz grozničavu mladenačku znatiželju, rezultirao je nekim prethodnim, a prije svega ovom izložbom gotovo samopodrugljivog naziva „raporti“.
Krajnje otvorena prema svijetu, neposredna, iskrena u nastupu na pozornici života i slikarstva prije svega, Carmen je uvijek samokritična, spremna na pravednu borbu protiv svake laži što se licem prešućene istine prikrada. Tako i ovaj put, iskreno prema radu u školi u oblasti tekstila, mode i dizajna, ne limitirajući snagu i intenzitet predanja poslu, otvara cijelo biće novim saznanjima, ne bi li u povratnoj reakciji bila sposobna dati više…
Može se činiti da je dosad previše toga izrečeno o karakteru. Može se pitati zašto uopće o karakteru? Odgovorit ću dogmatski stihom!
„…kažu ukus je karakter, a karakter sudbina…“
B. J. Štulić
NRL (nepozanti leteći raport), ulje na platnu, 75×80 cm, 1999.
Carmenina slika sinteza je dojmljivog djelovanja stvarnosti na otvorenu svijest. To su fragmenti, asocijativne krhotine stvarnosti – koje upravo tom asocijativnošću prema van, ali i introspektivno u međusobnom odnosu u kojem se nađu pojedini „mehanizmi slike“ – sežu u beskraj, stvarajući nadstvarnost. Njene slike su kaleidoskopski film koji nije u nikakvom narativnom ili sadržajnom , nadostavljajućem nizu, već je to jedan strukturalno povezan lanac beskrajno različitog, ali bliskog kombinatoričkog ustrojstva, formalno likovno uslovljen – bogat i slojevit. Gledajući ih teško je odmah reći nalazimo li se ispred mikro ili makro kozmosa.
Sveprožimajući osjećaj koji se meni nameće jest da gledam u ljepotom i emocionalnim značenjem u prvi plan izdvojeni dio svemira, koji bi krhak i prolazan u svojoj raskoši kao iskra začas nestao u pozadinskoj dubini svemira da to nije drugi plan slike koji ne živi bez prvog.
Njene su slike prvenstveno obilježene intenzivnim bojama ili se barem te čiste, snažne boje nameću prve i jače od onih prigušenih sivih, plavih, zelenkastih ili onih nježnih crvenkastih – koprenih, što kao slutnju otkrivaju ono iza.
Unutar slika postoje „zone važnih događanja“, aktivni i zgusnuti prostor, mehanizmi u međudjelovanju i onaj magmasti prostor koji vječno vrije u svojoj amorfnoj vitalnosti. Primjećujemo i postoje one kreirane i one u procesu otkrivene slikarske senzacije, ljepota strukture i materije, gotovo kolažni rezovi koji uz elemente ekspresivnog i enformelno čuđenje tvore začudno jedinstvo fragmenata.
Carmenine slike su proces, traženje i davanje i uzimanje, svađanje, mirenje, pristajanje i opiranje, toplo i hladno, mir i nemir, one su vitalne i životne, jednom riječju one su život sam sagledan kroz filter zvan biće-slikar.
Alen Novoselec
Podvodni raport, ulje na platnu, 75×80 cm, 1999.
Popis izložaka:
1. Raport u košari, 1999., ulje na platnu, 80×75 cm
2. NLR, 1999., ulje na platnu, 75×80 cm
3. Podvodni raport, 1999., ulje na platnu, 75×80 cm
4. Oblaci u raportu, 1999., ulje na platnu, 80×75 cm
5. Cvjetni uzorak, 1999., ulje na platnu, 80×75 cm
6. Raport na cesti, 1999., ulje na platnu, 80×75 cm
7. Neodređeni uzorak, 1999., ulje na platnu, 75×80 cm
8. Velika pčela, 1997., ulje na platnu, 75×75 cm
9. Žuta ptica, 1997., ulje na platnu, 75×75 cm
10. Veliko pristanište, 1997., ulje na platnu, 75×75 cm
11. Gle, picek, 1997., ulje na platnu, 75×75 cm
12. Komunikacija, 1997., ulje na platnu, 80×80 cm
Oblaci u raportu, ulje na platnu, 80×75 cm, 1999.
Carmen Bačura rođena je 15. travnja 1972. godine u Zagrebu. Završila je Školu za primijenjenu umjetnost i dizajn u Zagrebu, slikarski odjel. Godine 1998. diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, nastavnički odjel, slikarski smjer, u klasi profesora Eugena Kokota. Izlagala je na više samostalnih i skupnih izložbi. 
(iz knjige dojmova)
