Vasilije Josip Jordan i Dragica Cvek-Jordan 1999

VASILIJE JOSIP JORDAN  I  DRAGICA CVEK-JORDAN

Izbor iz grafičkog opusa – 8. 2. – 28. 2. 1999.

VASILIJE JOSIP JORDAN


                                                           Vasilije Josip Jordan

Pjesnik vizualnih uspomena

         O istaknutom slikaru Vasiliju Josipu Jordanu već se kritički oficijalno kaže, na primjer, u likovnoj enciklopediji, da je izraziti predstavnik poetske fantastike i magičnog realizma u suvremenoj hrvatskoj umjetnosti, a izvan zemlje posebno dobro je primljen u Bruxellesu i Parizu te Bologni i Padovi i drugdje. Svakako valja dodati da već na prvoj samostalnoj izložbi u Zagrebu godine 1961. u Gradskoj galeriji suvremen umjetnosti utvrđuje vlastite stilske odrednice: romantičnu scenografiju u kojoj se odvijaju simbolički i nadrealni prizori nostalgičnih sadržaja.
        Dobar poznavalac Jordanova djela Josip Depolo reći će da ono što je u nadrealizmu prema epatiranju buržuja i deliričnog izazova trivijalnosti, kod Jordana se otkriva u najskrivenijoj poeziji uznemirućeg misterija. Upravo ove razlike, podvalči Depolo, potvrđuju da se Jordan nije podredio hipnotičkom postupku bilo kojeg nadrealističkog pokreta, da nije krenuo u slikarstvo s Bretonovim manifestom u džepu, ni s manifestom bilo kojeg nadrealističkog trenda. 
         Na svoj način Jordanu će nas približiti i talijanski povjesničar i likovni kritičar Giorgio Segato kad u uvodu Maroevićeve monografije „Jordan“ kaže da je Vasilije Josip Jordan autentični pjesnik vizualnih uspomena. On svoju senzibilnost i maštu posvećuje jednom prijelaznom svijetu koji je u sebi čuvao tradiciju i običaje prošlosti i sva obećanja novoga, napetosti predvidive budućnosti, te ga prepoznaje i ponovo otkriva kao da lista stari obiteljski album ili zbirku pionirskih snimaka. Emocije kojom Jordan otkriva, ispituje slike belle époque, piše Segato, jednaka je ganuću čovjeka koji istražuje međuprostore vlastite povijesti, kontemplativnoj nježnosti čovjeka koji plovi kroz proživljeno vrijeme i ponovo otkriva i izmišlja snove.
                                                                                                                 Josip Škunca

Vasilije Josip Jordan rođen je 1934 godine u Zagrebu. Pohađao je i završio školu primijenjenih umjetnosti 1953. godine. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti 1958. godine u klasi prof. Ljube Babića. Sudjelovao je na više od tristo skupnih i stotinjak samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Dobitnik je mnogobrojnih nagrada i priznanja. O njegovom djelu snimljeno je više dokumentaraca (Bešlić, sedlar, Galić i Mehečić…). Koautor je pjesničko-grafičkih mapa s istaknutim književnicima, kao što su Katunarić, Kljenak, Tomasović, Bratulić. Redoviti je profesor crtanja i slikanja na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu i Likovnoj akademiji u Širokom brijegu.

DRAGICA CVEK-JORDAN


                                               Dragica Cvek-Jordan

Svjetlost, bjelina, mirisi

         O Dragici Cvek-Jordan likovna enciklopedija kaže da je u slikarstvu predstavnik poetskog realizma. Svoje motive, a to su djeca, nevjeste, svečanosti, cvijeće, konji, slika u bijeloj, monokromnoj paleti i postavlja ih u nestvaran prostor. Povjesničar i likovni kritičar Tonko Maroević reći će da njezino slikarstvo može biti i dokument sentimentalnog odgoja. 
         Tko hoće, piše Maroević u monografiji „Dragica Cvek-jordan“ iz 1987. dopunjavat će tumačenje  intimnim sadržajima, ocjenjivati moralističkim kriterijima, nadmetati se s neoromatičnim pobudama. Nama je najbitnije, da smijemo ustvrditi kako nije bez metafizičkog pokrića, naglašava, kako ima svoju opsesivnu jezgru i iznad svega, autonomne plastičke vrijednosti. 
         Ključ do svoje opsesivne jezgre, do slikanja u bijeloj, monokromnoj paleti, ponudit će sama umjetnica u spomenutoj monografiji. To je ono mjesto u knjizi kada govori o svome djetinjstvu, jer je i po njezinu uvjerenju djetinjstvo ono vrijeme koje nas određuje za kasniji život, koje nam oblikuje snove. 
         Svjetlost, bjelina i mirisi ostali su nešto što me i danas uzbuđuje, bilježi Dragica Cvek-Jodan. Finoća mirisa jabukova cvijeta i svetkovina bjeline rascvalih voćnjaka… gusti miris maćuhice neodvojiv od njezine meke, plišane blagosti… radost pri pojavi prvoga snijega što u pobožnoj tišini prekriva golotinju zemlje – sve su to nepovezani ulomci iz djetinjstva, ali i prizori što su po riječima same slikarice bitno obilježili njezino viđenje života i svijeta. Ipak nije sve idealno. Zato će i sama reći da je iz istoga najranijeg doba ostala također spoznaja o tjeskobi i strahu, o crnini i mraku. Iza obzorja, piše Dragica Cvek-Jordan, trajao je rat sa svojim prijetnjama, okrutnostima, nasiljem i tamnim vizijama. Slijedila je osnovna, zatim srednja škola. Bio je to odlazak preko linije koja je okruživala svijet djetinjstva.
                                                                                                                  Josip Škunca

Dragica Cvek-Jordan rođena je 1940. u Velikoj Trnavi, Moslavina, Hrvatska. Godine 1964. diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi profesora Miljenka Stančića. Od 1967. godine sudjeluje na mnogim skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Dobitnica je nekoliko nagrada za slikarstvo. Živi i radi u Zagrebu.


                                                                                                                                   (iz knjige dojmova)