Vlado Martek 1994

VLADO MARTEK

Crteži 1987.-1994. -  23. 5. – 5. 6. 1994 

.

Pismo, crtež

„Pjevati da bi se živjelo“ – rekao je jednom P. Eluard. Crtati da bi se živjelo – rekao sam u naslovu jednoj izložbi u Zagrebu. Crtanje je bit likovnog – rekao je jednom D. Smith, američki kipar. Egzistencijalističko iskustvo nakon dvadeset godina crtanja, i bez posebnog programa učenja, i nakon dvadesetijednetisuće petstojedanaest crteža, objedinjuje korpus radova i metodu zapisivanja života u – nuždu.

D. Smith, A. Masson, stari Egipat, Beuys.

Magijski je identitet crteža i konglomerata linija u tijelu. Mora da je dosadno ponavljati o proporcionalnosti mašte i oslobođenja od premalih identifikacija. Jednom napravljeni, sukcesivni dnevnički automatski crteži bivaju sinonim putujućeg zdravlja, jer oni jesu organizirana nutrina koja se eto, vidi. Legitimitet povezivanja postoji, a brda crteža ga priređuju. Jednom napravljeni oni su dogovor snage i materijala, proporcija slabosti i pristanka nadvladanja. Respektabilni ugovor u energetskom polju čovjekove simbolike. Tema pentagrama, animalistike, tema nužnih linija, sve zajedno one ostavljaju nedorečenu sumu ljudskih slojeva energije., zabune, usmjerenja, koja bi se htjela, usred predanosti bilježenju i broju, dati tragu individualnog u kozmičkom. Ispleten slučaj – da je srce suspektna stvar, i da se čovjeku crta kad je u rastrganoj sabranosti, ko more. Taj sud nema pristup u sudbini koja se ima. Ontološka veza sa prikazanim meni je znana ali i paralelna.

D. Smith, A. Masson, Beuys, stari Egipat.

Nacrtano postaje zapisano. Nacrtano pismo apsolutizira poruku predajući je pamćenju jezika i oka. Do pisma i natrag, crtež mora biti sezimograf neuspjelog i uspjelog dogovaranja sa posvojenom tradicijom ručnog bliženja bitnog. (Televizija i crtež kao organizacije , dva su pola bezvremene podjele ljudske raspoloživosti za veličanstvo svakidašnjice kao diskursa). Crtanje je pisanje. Ideogramski vlastiti slučaj. Tristo puta nacrtana kuća postaje ideogram. Sedamsto puta nacrtani embrio postaje znak pisanja, mitem koji odlazi u red obnavljanja Općeg, (ritam). Međuodnosi, tj. sadržaji, ponekad opisuju ljudski položaj, te opisuju potom taj opis. Nakon šest tisuća crteža, (1987. – 1994.), sa ukupno dvadesetak motiva (toliki je inventar znakova pisma), individualna prerađevina mitologike participira sa nihilizmom minimalizma, u priči svijeta.

D. Smith, A. Masson, stari Egipat, Beuys.

Sa svojim jednotematskim crtežima prizvao sam nacrtano, 1988. godine.

Vlado Martek

Pisanje dnevnika intimni je susret sa samim sobom; dnevnik ne može biti lažan, osim ako je onaj tko ga piše lažan prema samome sebi. Dnevnik Vlade Marteka nije namijenjen javnosti: dostupan je tek fragment materijaliziran u predpoeziju/poeziju/postpoeziju ili u zapise o predpoeziji/poeziji/postpoeziji. Crtački dnevnik je otvoren, često izlagan. Suštinski, nema razlike: svakodnevno crtanje nesumnjivo je vizualni pandan dnevničkom zapisivanju.

Martekovi crteži su spontani ali i promišljeni: začudan spoj negativnog i pozitivnog, pretjerivanja i ravnodušnosti, grubosti i nježnosti. Privlačenje suprotnosti rezultira snažnom (životnom) energijom. Nema skrivanja: razotkrivanje je intimno i radikalno, pokazivanje vlastitih rana. Realnost iskazana realnošću jezika i realnošću slike: Martek čini slikarstvo potrebnim. Jer „jezik prokleto bježi, a crta i boja su užasno konkretni.“

Martekovo umjetničko djelovanje, koje je uvijek vješto i duhovito izbjegavalo samovoljnu kategorizaciju, nastavlja se na misaone dosege nadrealizma. Umjetnost je moralan čin, privatna religija, odbijanje i borba, pobuna protiv autoriteta i prosjeka: „ja sam čist i to mi je svejedno“. Nije stoga čudno da njegov život nastanjuju obitelj, Breton, država, poezija, Cvatajeva, strast, kuća, nihilizam, Picasso, iluzije, Witkin – „živjeti polagano“, „crtati da bi se živjelo“.

Najnoviji samizdat Vlade Marteka, publiciran pred mjesec dana, i naslovljen BIOGRAFIJA VLADE MARTEKA ima začudne autore: MARTEK & TEKST. Objašnjenje je jednostavno: biografiju je pisao Martek, ali tekst je koautor koji je u velikoj mjeri diktirao formu. Sastavljena je od pozitivnih i negativnih datuma, bolesti, školovanja, želja i ljubavi. Ilustrirali su je Martek i slika, Martek i predmet, Martek i crtež.

Tu biografiju gledam, slušam, čitam i ogledam se u njoj: ponekad preneražen od straha, ponekad sjetno zadovoljan.

Darko Šimičić

 

Vlado Martek rođen je 1951. godine. Diplomirao je filozofiju u Zagrebu. Umjetničku djelatnost obuhvaća: poeziju, slikarstvo, grafiku, kiparstvo, autorske knjige, mural, ambijent, instalaciju, agitaciju, akciju, grafit, kolaž, text, insceniranu fotografiju, samizdat, performans. Izlaže od 1974. godine na pedesetak samostalnih i stotinjak kolektivnih izložbi. Objavljuje u časopisima. Objelodanio je osam samostalnih publikacija. Dobitnik je međunarodne nagrade za slikarstvo – AICA 1990.

 


(iz knjige dojmova)