STANKO POSAVEC
I ljeto i more i more – 11. 4. – 28. 4. 1994.
Izvor, voštani pastel
Treptavost i blistavost juga, intenzitet boje i bujanja oblika toga prostora jest interes Stanaka Posavca na ovoj izložbi. Služi se tvarnošću i isijavanjem voštanog pastela za iskaz svog doživljaja krajolika, koji je i bljesak, bilježenje trenutnog, neponovljivog i meditacija, potaknuta prizorom. Iz toga proizlaze i različiti stupnjevi opisnosti – od slika stanja, slobodne interpretacije predloška do izmaštanog spleta formi. Očitavaju se kao potrebiti pomaci određenog ciklusa nastalog kroz razmjerno mali vremenski isječak i primjer su posebnog kreativnog naboja, označavajući granice raspona iste, dosljedno provedene ideje. Iskonska ljepota i snaga Mediterana pruža pregršt motiva, – potrebno je samo čisto oko da se ona uoči. Posavec se s mnogo emocija vezao uz slikovitost ambijenta, ali i izbjegao napasti da se prepusti tek izvanjskoj atraktivnosti, već je otkrio one slojeve u kojima forme postaju i simboli te su trag elementarnog i životnog. Apsorbirao je pejzaž i nebo i prostranstvo mora, raslinje, nakupine hridi, toke, – obogatio ga svojom paletom, opisao karakterističnim obrisom koji oblik definira, a istodobno napetošću sugerira stalno kretanje. Premda bez figure, ti je pejzaž događanja – osluškivanja jeke i bučnog izražavanja. Unutar slikarskog polja vode se zanimljivi dijalozi s potpuno ravnopravnim odnosom „nosećeg“ motiva i „neutralnog“ djela slike, gdje je svaki segment uključen u vibrantnost cjeline, pokrenut po zakonitostima ritma koji odgovara logici Posavčeve slike. Nepostojanjem jasne granice između relativno čvrste potke i fluidnosti formi izbjegnuto je upadanje u bilo kakvu predvidljivu organiziranost. Mogućnost stalnog iznenađenja – uz prepoznatljiva rukopisna svojstva – prisutna je u toj umjetnosti strasti kontrolirane razumom, gdje je ožiljak doživljenog rezultat i i jednostavnosti, direktnosti koja u sebi uključuje iskustvo te scenarij reducira (no ne osiromašuje), ali sadržajem i znakovitošću približava raskoši. Smireni i vedri oblici nose različitu ugođajnost, najčešće je to neko ditirampsko ozračje, ali se javljaju i djela s prizvukom sjete. Također i dramatična, gotovo na rubu mističnog, ali i lirska, prisno, draga. čulne senzacije s odgovorom različitog raspoloženja tvore tu raznolikost u srodnosti, tako da ništa opaženo nije slično nego slikovno, a bogatstvo imaginacije i stalno čuđenje slikara drže visoku temperaturu svakog djela, potpunije definiranog i samim nazivima, poput Isijavanja, Trave, Treptaj, Pobjede svjetlosti, koji nisu tek spretno unašanje neke literarne komponente već ipak slikanje (uza svu slobodu pristupa) nekog izabranog stanja i zbivanja. No, ne i odricanje od koketiranja s apstraktnim. Pretvorbom koja se tek prisjeća ishodišne točke motiva, stigao je do demarkacijske crte, iza koje korak dalje znači stvaranje u polju nefiguralnog. Posavec, dakako ne zanima kako korača, već kako slika, pa ako se i kretao s obje strane linije, uvijek je ostajao u svom svijetu sa sjajnim senzibilitetom za boju za ekspresivne vrijednosti njenih kontrasta, za krik boje, akcent koji širi svoje vibracije, ali i postaje točka koja sažima i prima. Gdje se intenzivnošću probija poput klica – svjetlošću i usmjerenjem. Koloristički sklopovi tvore oblike i čudesne botanike i čudesnih zemljovida, zaobljenih, pretvorenih u svojevrsne igračke. Posavec razvija pejzažizam s mnoštvo asocijativnog, s unijetom notom duhovitosti. Ne radi dosjetke, već radi zaigranosti koja je sačuvala dječju neposrednost, kako li drugačije do iskreno. „Priča“ je ispričana u površini maksimalne ispunjenosti i kroz nju gustoćom poteza, spletom linija koje dosižu svaki zakutak papira. Dinamična ploha ispisana rukom rukopisnom gestom bogate je strukture u kojoj gusto crtovlje zgušnjavanjem i prodorom prostora stvara silnice koje prikaz u dojmu šire i izvan okvir. Razumljivo da je kompozicija zatvorena u sebi, no u njoj postoji i uzlet, koji od koncentrata sjećanja ili vizije ostvaruje temu koja veličinom nadilazi sapetost. A naznačeni horor vacui potvrda je da se kroz punu istkanost fonda može krenuti k beskraju. S grafizmom punim energije, brzog iscrtavanja pri čemu se s minimalnim sredstvima stvorio maksimalni učinak koji slici daje jak pečat osobnog.
Posavčev odabir tehnike slikanja vrlo često znači otklon od uobičajenog, znano je njegovo uspješno izražavanje enkaustikom, a sada je odabrao voštani pastel. Tehniku češće upotrebljavanu (mnogo puta i zloupotrebljavanu), no u drugim situacijama (pažljivog vođenja linije, marne obrade ploha), a ne u direktnosti psihograma. Podatna je, zahtjevna, a u rukama znalaca zahvalna, pa je Posavec njenu maznost, treptavost, sjaj upravo idealno pretočio u misao slike.
A ideja djela ipak nadilazi ljeto, sunce (koje svojom toplinom ostaje i u zatamnjenim prizorima), kamenjar i floru Dalmacije – postaje edenski prostor ili bar oaza čarolije gdje se događaju lijepe stvari. Jer između iskrenja zvijezda i dubine plavetnila mora smjestio se zahvaljujući Posavcu i naš bilo ogoljen, bilo prašumski zarastao otočić na kojem možemo zastati. Sve se, istina, i dalje kreće, svaka partikula, ali k ljepoti i sreći.
Stanko Špoljarić
Plaža za B. M., voštani pastel
Popis radova:
1. Regata, 1992., voštani pastel, 50×70 cm
2. Strujanja, 1993., voštani pastel, 50×70 cm
3. Otok, 1993., voštani pastel, 50×70 cm
4. Približavanja, 1993., voštani pastel, 50×70 cm
5. Miris noći, 1993., voštani pastel, 50×70 cm
6. Kaplja, 1992., voštani pastel, 50×70 cm
7. Skupljač sunca, 1992., voštani pastel, 50×70 cm
8. Trijumf svijetla, 1992., voštani pastel, 50×70 cm
9. Noćni susreti, 1993., voštani pastel, 50×70 cm
10. Par iz Atlantide, 1993., voštani pastel, 50×70 cm
11. Zatvoreno more, 1993., voštani pastel, 50×70 cm
12. Mit, 1993., voštani pastel, 50×70 cm
13. Pristupi, 1992., voštani pastel, 50×70 cm
14. Uz obalu, 1992., voštani pastel, 50×70 cm
15. Pod opsadom sunca, 1992., voštani pastel, 50×70 cm
16. Ljetni titraji, 1992., voštani pastel, 50×70 cm
17. Poluotok procvalih krušaka, 1992., voštani pastel, 50×70 cm
18. Bez luke, 1993., voštani pastel, 50×70 cm
19. Vibracije 1993., voštani pastel, 50×70 cm
20. Jutro, 1993., voštani pastel, 50×70 cm
21. Vladar, 1992., voštani pastel, 50×70 cm
22. Plaža za B. M., 1994., voštani pastel, 70×100 cm
23. Trave, 1994., voštani pastel, 70×100 cm
24. Izvor, 1994., voštani pastel, 70×100 cm
25. Isijavanje, 1994., voštani pastel, 70×100 cm
26. Zagonetka, 1994., voštani pastel, 70×100 cm
27. Flora, 1994., voštani pastel, 70×100 cm
28. Povratak, 1994., voštani pastel, 70×100 cm
29. Poluotočke putanje, 1994., voštani pastel, 70×100 cm
Povratak, voštani pastel
Stanko Posavec rođen je 4. svibnja 1944. u Koškovcu (kod Ivanca). Srednju školu završio je u Varaždinu, a diplomirao je na fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Slikanjem se intenzivno i kontinuirano počeo baviti 1972. godine. član je HDLU-a. Živi i radi u Zagrebu.
Kaplja, voštani pastel
Bez luke, voštani pastel
(iz knjige dojmova)
