Nives Kavurić-Kurtović 1998

NIVES KAVURIĆ-KURTOVIĆ

Sjećanje na 1968. –  11. 12. 1998.
Predstavljanje grafičke mape Trideset godina Dubrava


Nives Kavurić-Kurtović, Mondo Spietato, pastel i olovka na papiru, 70×70 cm, 1968.

NEZAOBILAZNI ČIMBENIK U KULTURI I OBRAZOVANJU

Dvije će značajne obljetnice obilježiti Narodno sveučilište dubrava 1998. godine. Navršilo se, naime, četrdeset godina kako je Sveučilište utemeljeno i neprekidno radi. Stjecajem okolnosti, nekako vremenski podudarno, ali prije trideset godina, otvoren je prvi i još uvijek jedini izložbeni prostor, galerija Dubrava, dio Sveučilišta od samog osnutka.

Narodno sveučilište Dubrava u proteklom je razdoblju bilo i ostalo nezaobilazni čimbenik u brojnim kulturnim, obrazovnim i inim događanjima u okružju u kojem djeluje, ali i znatno šire.

Sve je počelo volonterski 1958. godine. Tada jedina „prikladna“ dubrovačka dvorana u Cerskoj 1 bila je okupljalište žitelja svih uzrasta doslovno željnih redovne večernje ili dodatne naobrazbe u školi i tečajevima, stalnih filmskih i povremenih kazališnih predstava i povremenih kazališnih predstava ponekog koncerta klasične glazbe, redovitih tribina o društvenim, znanstvenim i aktualnostima u umjetnosti, te uvijek posjećenih zabavno-glazbenih i plesnih večeri u kojima su gosti bila poznata imena estrade, športa, umjetnosti… Dubrava je tada većini Zagrepčana bila daleka periferija, a njeno stanovništvo, doseljeno s raznih strana i slabijeg imovinskog stanja, nije bilo u prigodi da na drugi način prilagodi svoje zavičajne urbanim obrascima rada i življenja. Potrebe za ovom, svojevrsnom urbanom artikulacijom, rasle su iz godine u godinu.

Profesionalizacijom poslova u Sveučilištu, nedugo nakon utemeljenja, stvoreni se preduvjeti da se, postupno, započnu ostvarivati i zahtjevniji programi. Za Galeriju Dubrava mogli bismo reći da je prva iskoračila u tom smjeru.

Udomivši još sredinom sedamdesetih godina tadašnje Dječje kazalište Centar, teatarsku družinu s već stvorenim renomeom, koju ubrzo mijenja ime u Dječje Kazalište Dubrava, stvoreno je novo jezgro za stvaralačka dokazivanja ne samo među dubrovačkom djecom i mladeži. Imat će to odjeka nekoliko godina kasnije kad poput meteora zabljesne Dramski studio Dubrava požnjevši niz laskavih, što stručnih, što priznanja publike u predstavama koje su prema književnim predlošcima sami uprizoravali.

Nekako istodobno ostvarila se zamisao o Književnom klubu Dubrava. Okupljao je nekoliko godina brojne zagrebačke poete i prozaiste, što amatere, što one kojima je to bio životni poziv. S njihovih književnih sijela ostali su tiskani zbornici probranih pjesničkih nadahnuća.

Na glasu su bile, u približno istom razdoblju, i glazbene tribine. Nadasve poradi tematskih zahvata ali i sudionika u njima. Neposredno su nam omogućavale što više saznati o umijeću stvaranja, ali i provesti sate i sate istinski uživajući u glazbi koja je plod njihova stvaralačkog čina i(li) potvrda virtuoznog muziciranja.

Sredinom osamdesetih godina oživotvorena je akcija „Uljepšajmo Dubravu“. Imala je odjeka među pučanstvom jer je s(p)retno objedinila ekologiju, kulturu stanovanja i hortikulturu, medijski ih promičući na lokalnoj i gradskoj razini.

Prekretnica u djelovanju Sveučilišta smještamo u 1991. godinu. Otad ono dobiva nove prostore u Kulturnome centru Dubrava, Dubrava 51 a. Tako značajna promjena nije dočekana nespremno. Novim unutarnjim ustrojstvom stvoreni su uvjeti za pravodobne i primjerene odgovore na iskazane potrebe sredine u kojoj Sveučilište djeluje. To je bila prva temeljita promjena ustrojstva od njegova utemeljenja. Tijek vremena dokazuje njenu učinkovitost.

U proteklih sedam godina na obje su lokacije pokrenuti mnogi novi ili osvježeni postojeći programi. Pozorno se osluškuju moguće naznake nekih novih potreba, sklonosti, ili tek možebitni upiti o kakvoj, makar i pojedinačnoj, želji stalnih ili mogućih polaznika. U Dubravi danas, prema procjenama s više od 100.000 stanovnika, svake godine stalne programe Sveučilišta pohađa više od 1.000 polaznika.

Riječ je, dakako, samo o obrazovnim programima. Njih ostvaruju naši obrazovni centri. Polaznici programa su svih dobnih skupina: djeca predškolske i školske dobi, mladež i odrasli iz Dubrave, ali i drugih dijelova Zagreba.

Uz programe obrazovanja posebna pozornost usmjerena je prema programima kulture. Uz „stare“ programe Galerije Dubrava i Dječjeg kazališta dubrava, razvili smo i niz novih u području kulturnog stvaralaštva. Tu posebice izdvajamo koncerte klasične glazbe, šansona i balada, književne i filmske večeri, etnografske izložbe i etnoradionice, te smotre amaterskih folklornih društava grada Zagreba. Tome bi se moglo pribrojiti i prigodno obilježavanje značajnih svjetovnih i vjerskih događaja i nadnevaka, djeci namijenjeno „Ljeto u Dubravi“ itd.

Svi ti programi, ali i mnogi nespomenuti koji se uspješno ostvaruju uz ustrajni i kvalitetni rad naših djelatnika, doveli su do toga da je danas Narodno sveučilište dubrava jedna od najznačajnijih ustanova kulture i obrazovanja u gradu Zagrebu i u našoj domovini.

Da se može bolje i više, to je naše trajno geslo. O teškoćama da sve to ostvarimo nećemo u ovoj prigodi govoriti. Držimo da ćemo uz potporu koju smo i do sada imali, uspješno nastaviti razvijati naše programe na dobrobit žitelja Dubrave i grada Zagreba.

Ivica Rubić


Miroslav Šutej

TRI DESETLJEĆA GALERIJE DUBRAVA

Prvi, i još i danas jedini, stalni izložbeni prostor u Dubravi otvoren je 25. studenoga 1968. godine izložbom crteža Nives Kavurić-Kurtović. Prostor su osmislili arhitekti Antoaneta Pasinović i Grujo Golijanin, a u ostvarivanju prvih programa sudjelovali su akademski slikar Zdravko Tišljar i kipar Ratko Petrić. U savjetu galerije djelovali su tijekom godina Miroslav Dolenec Dravski, Danijel Dragojević, Vera Fischer, Miroslav Šutej, Nataša Cetinić, Vanja Kavurić, Ivan Lacković Croata…

Od prve izložbe do danas s Galerijom surađuje, kao umjetnički voditelj, novinar Josip Škunca. Galerija Dubrava je u kratkom razdoblju utvrdila potrebe i osmislila program „vodeći računa o pluralističkoj sceni toga doba, što je prepoznatljiva umjetnička zbilja koja se jednako očituje i u ovim jubilarnim danima. Galerija Dubrava nije preferirala ni jedan umjetnički smjer, već se opredjeljivala za kvalitetu, za ozračje takve komunikacije koja potiče i gradi prostor kreativne slobode, ali i odgovorne ljudskosti. Radikalna očitovanja bila su u drugom planu, ali ne i posve zanemarena.“ (Josip Škunca, iz predgovora grafičkoj mapi „Trideset godina Galerije dubrava“).

Od 1978. Galerija svake godine organizira likovnu manifestaciju pod nazivom „Likovni život Dubrave“ na kojoj izlažu dubrovački likovni stvaraoci. U prostoru Galerije održavaju se već niz godina i tečajevi crtanja, slikanja i keramike. Galerija je bila i organizator likovnim intervencijama u urbanim prostorima, a sve se to događa sa svrhom animacije organiziranoga likovnoga života u ovom gradskom području.

U tri desetljeća svoga djelovanja, Galerija Dubrava prikupila je bogat fundus umjetnina. Ponekad ga izlažemo, a, inače, dio trajno oplemenjuje radne prostore Narodnog sveučilišta Dubrava. Vrijedan je i podatak daje Galerija Dubrava izdala sedam grafičkih mapa. Uz ovo valja nam spomenuti i približno 160 umjetnika koji su sudjelovali u izložbenom programu. To, pak znači više od 250 izložbi te više od 150 nastupa u povodu različitih obljetnica ili blagdana. Izložbeni je program kroz cijelo to razdoblje zadržao visoku razinu kvalitete, „a neke od izložaba označile su novum ne samo u zagrebačkom krugu, već i šire.“ (Josip Škunca, predgovor katalogu „Pet godina Galerije Dubrava“, 1973.).

Već nakon deset godina djelovanja na rubnom gradskom području, Galerija Dubrava potvrdila je svoju ulogu u kulturnom životu zagreba. „Danas više nitko ne sumnja u smisao postojanja takve institucije na takvom mjestu“. (Vladimir Maleković, „Veličina Malenih, Vjesnik, 17. prosinca 1978.).

U Domovinskom je ratu Galerija Dubrava sudjelovala u pripremanju nekoliko aukcija umjetničkih djela. Svrha im je bila prikupiti novac za razne humanitarne potrebe. Uz to, organizirala je prigodne izložbe posvećene stvaranju slobodne i samostalne Republike Hrvatske.

I na kraju, moramo podsjetiti na činjenicu da je Galerija, zahvaljujući kontinuitetu i održavanju visoke kvalitete svojih programa, uživala trajnu gradsku podršku. Ona se ogledala, prije svega, u nekoliko preuređenja izložbenog prostora, da bi se došlo do lijepog i funkcionalnog ambijenta u kojem se mogu ostvariti zahtjevni likovni programi. Ipak, uza sve to, priželjkujemo u skoroj budućnosti useljenje Galerije u novi, veći i bolji prostor predviđen unutar Kulturnog centra.

Vladko Perović


Jadranka Fatur


Ivica Šiško


Dragica Cvek-Jordan

Grafička mapa TRIDESET GODINA GALERIJE DUBRAVA izrađena je u 100 primjeraka u Zagrebu, mjesec studenoga 1998. godine. Sadrži sedam listova otisnutih u tehnici višebojnog svilotiska na bijelom 250 gramskom papiru. Naslovljeni su „Korida“, (D. Babić), „Magnolije“ (J. Fatur), „Nevjesta“ (D. Cvek-Jordan), „Val“ (V. Kuliš), „Cvijeće moje majke (I. Lacković Croata), „Raspelo“ (I. Šiško),  i „Mladenka iz Markuševca“ (M. Šutej). Listovi su formata 340×490 mm, potpisani i numerirani rimskim brojkama od I do XXX, te arapskim brojkama od 1 do 70. Primjerak broj 1/70 namijenjen je Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Predgovor mapi napisao je Josip Škunca. Mapu je uredio Ivica Rubić, a grafički oblikovao Vladko Perović. Mapa je izvedena u Atelijeru LAMA d.o.o. Nakladnik je Narodno sveučilište dubrava (Galerija Dubrava), Zagreb.


Vatroslav Kuliš


Dubravka Babić


Ivan Lacković Croata


(iz knjige dojmova)