OBITELJ FILAKOVAC
U čast obitelji Filakovac – 15. 3. – 4. 4. 1993.
U čast obitelji Filakovac
Obilježavajući 25-obljetnicu osnutka i neprekinutog rada Galerije Dubrava, jedna od programatskih izložaba u svečarskoj godini svakako bi trebala biti upriličena u čast slikarskoj obitelji Fiakovac, koja u Dubravi živi desetljećima (točnije od 1941.). Kada god bi se, naime, poveo razgovor o programu za 1993., ta se misao nametala kao simbol likovne dubrave i svak bi konzulatacija neizbježno završavala zaključkom, da se predložena izložba mora ostvariti. Ali kako? Kome iz obitelji dati prednost? Pokojnom ocu Vladimiru, slikaru koji je ušao u povijest hrvatske moderne, ili nekome od njegove djece, danas afirmiranih slikara?
To što je prevagu na koncu odnijela zamisao, da svi iz obitelji Filakovac budu podjednako predstavljeni, ne treba nikoga čuditi. Jedan je od razloga te i takove koncepcije i komorni prostor naše galerije, koji jednostavno ne podnosi prenaglašen sraz, ni u pogledu kolikoće ni u pogledu poetičkih opredjeljenja. Mjera je nađena u odnosu pet-šest ili šest-sedam radova po izlagaču, ovisno o tehnici. Vladimir Filakovac bit će na primjer, zastupljen pretežito kao animalist, Ljerka s portretima, Ivan s krajolicima i mrtvim prirodama, a Mirko također kao animalist.
Neće biti nadomet ako se ovom zgodom prisjetimo nekih crtica iz života slikarske obitelji Filakovac. Na primjer, članka iz zagrebačkih „Novosti“ iz godine 1939. pod naslovom „Izložba djece Vladimira Filakovca“. U njemu se opširno opisuju i hvale radovi Ivice (tada učenika II. razreda gimnazije), Ljerke (učenice II. razreda gimnazije), Aste (učenice II. razreda osnovne škole) i Mirka (tada učenika I. razreda osnovne škole) u Domu likovnih umjetnosti, gdje su svi skupa izlagali s ocem Vladimirom. U ondašnjem Zagrebu bili su senzacija. „Kad se razgleda izložba ove djece“ – piše u novinama – „osjeti se neka vedrina. To je najbolji dokaz, da su djeca na dobrome putu, jer na vedrinu pobuđuje njihov neusiljeni dječji izraz.“
Ili pisma Ljube Babića iz godine 1950., u kojem se slavni slikar, pisac i pedagog, u svojstvu direktora Grafičkog kabineta HAZU, zahvaljuje prof. Vladimiru Filakovcu na primitku vrijedne kolekcije crteža njegove djece. „Među dječjim crtežima Odjela“ – piše Ljubo Babić – „vaša će zbirka biti nesumnjivo jedna od onih rijetkih, koja će svakog, tko bude gledao ili proučavao razvoj dječje umjetnosti, najsugestivnije uvjeravati o likovnoj većini i ljepoti djetinjskog doba.“ Spomenim i to da je Babić istog dana (8. prosinca) pismo zahvale uputio i mladim autorima: Ljerki, Asti i Ivici Filakovac.
Kasnije će Ljerka Filakovac napisati: „Nikada se nisam pitala zašto slikam, kao što se ptice ne pitaju zašto lete. Prve utiske o životu dobila sam sa slika koje su me okruživale u roditeljskoj kući, moj otac kraj štafelaja sa paletom u ruci i za mene neodoljiv miris svježih uljanih slika. Ovo iskustvo dijelila sam sa svoja dva brata i sestrom koji su svi umjetnici. Od ranog djetinjstva svi četvero mogli smo slikati u tatinom ateljeu, po cijeloj kući ili u dvorištu. U svom vrtu imali smo ptice, razne domaće pa i divlje životinje.
Što reći na kraju? Danas je Dubrava mjesto različitih likovnih tendencija kako je to u našim danima i drugdje, otvoreno eksperimentima postmoderne i čuvarica naslijeđa, koje u ovom ili onom obliku doživljuje revival. Slikarska obitelj Filakovac kojoj posvećujemo izložbu, predstavlja u takovu okruženju temelj-kamen moderne slikarske škole, a nju je, kako znamo u mnogo čemu pomagao formirati i Vladimir Filakovac, glava obitelji.
VLADIMIR FILAKOVAC
IVAN FILAKOVAC
Ivan Filakovac rođen je u Vukovaru 1927. godine. Potječe iz poznate umjetničke obitelji. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1950. godine, u klasi profesora Vjekoslava Paraća. Od 1953. do 1987. radi kao likovni pedagog. Izlagao je na petnaestak samostalnih i skupnih izložbi. Dobitnik je više priznanja i nagrada. Živi i radi u Zagrebu.
LJERKA FILAKOVAC
Ljerka Filakovac rođena je 1928. godine u Osijeku. Grafički odjel na Srednjoj obrtnoj školi u Zagrebu završila je 1948. godine, a 1952. diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (profesori: Omer Mujadžić, Vladimir Filakovac, Oton Postružnik, Vjekoslav Parać, Tomislav Krizman). Nakon prvog samostalnog izlaganja 1954. godine boravi u Švicarskoj, Italiji, Austriji, Nizozemskoj i Engleskoj. Od 1965. godine djeluje u Grožnjanu, član je Umjetničke kolonije u Iloku. članica je HDLU-a, Udruženja umjetnika Grožnjan, Accademia delle Arti e del Lavoro – Italija, Accademia Europea-Accademia Bedriacense- Italija, International Biographical Association Cambridge – Engleska. Izlagala je na više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Dobitnica je brojnih nagrada i priznanja.
MIRKO FILAKOVAC
Mirko Filakovac rođen je u Beogradu 1931. godine. Grafičku školu završio je u Zagrebu 1951. godine. Radni vijek proveo je u Grafičkom zavodu Hrvatske (cinkografija fotolitografija). Radio je kao grafički i likovni urednik, te komercijalno tehničke poslove. Uz posao grafičara kontinuirano se bavio likovnim radom. Sudjelovao je na više skupnih izložbi.
(iz knjige dojmova)
