RENATA CHALUPA PRVAN
Iz ciklusa Siliton i Crtopis – 1. 6. – 17. 6. 1992.
Kažemo li da crtački svijet Renate Chalupe Prvan danas u hrvatskoj umjetnosti zauzima odvojeno i prepoznatljivo mjesto, nećemo ni pretjerati ni pogriješiti – poslije petnaestak godina autoričina postojanog rada ta se postavka očituje kao nepobitna estetska zbilja. Naime, u većini njezinih predbježnih i sadašnjih radova ono vanjsko i unutarnje prebiva u tolikoj mjeri isprepleteno i dubinski prožeto, da se svaki takav crtež može primiti samo u jednom/formalnom sloju, a da onaj drugi/društveni ne bude okrznut, ili obratno. Odnosno svaki sloj crteža za se posjeduje cjelovito dovršen lik i primjerenu mu mentalnu matricu, pa pođemo li od ikonografske šifre koje prizivlje snop asocijacija na prirodne pojave, krajolik ili skriven život trava, nafaljeno ćemo prispjeti u zonu nad-svjesnog, u svemirske prostore.
Po analogiji vrijedi i obrnut put jer u viđenju slikarice u općem je sadržano i posebno, a što u malom, to je i u velikom. Zato se u provedbi Renate Chalupe može – slobodno kazano – govoriti o svojevrsnoj anastrofi značenja i hijazmu linije, dakako i o promijeni mjesta u redu linija te ukrasu ili načinu koji dva u crtežu suprotna izraza ističe (ili prikriva) položajem značenja. Što su cvjetni prah i sjemenke nošene vjetrom, što je pramen valovite kose, krijesta vala, vruće mineralno vrelo, osjenak planine u daljini, protok vode, erupcija vulkana ili bilo što drugo iz vidljivog okoliša, to je istodobno stvaranje svijeta, preobrazba stanica i kemijskih spojeva, ritam životodajnih zračenja, božanskih energija i zvuk eona u vremenu, ili kakvo drugačije svojstvo vječnog sada u pokretu nepokrenutog.
Osvrnemo li se na rukopis Renate Chalupe Prvan, ni tu jednostrana raščlamba neće biti od pomoći nego njegovo postojanje moramo prihvatiti kako ono jest – kao iskaz sukladan modelu predodžbe o onostranom u kojem se zrcali čovjeku shvatljiva realnost. Naime, ustroj toga duktusa može podsjetiti na graversku pripremu: na op-art i nove tendencije, na konceptualizam te na analitičko i primarno slikarstvo, ali ga nije moguće svesti ni pod jedan od tih pravaca u slikaričinu vidokrugu, kao ni pod puko grafičko umijeće urezivanja slike u metal. Jamačno je od čestica svih tih spomenutih poetika satkan i prilagođen, preoblikovan, no ponajviše još sastavljen od silnica dolazećih iz unutarnjeg krajobraza u koji se – voljom autorice – nastanjuje polje nedokučive protežnosti sijanja i prelijevanja.
Josip Škunca
Renata Chalupa Prvan rođena je 10. travnja 1943. godine u Zagrebu. Maturirala je na Klasičnoj gimnaziji, apsolvirala na Višoj filmskoj školi, te diplomirala na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi profesora Ive Šebalja 1967. godine. Bila je suradnik Majstorske radionice Krste Hegedušića. Bavi se slikarstvom, grafikom i multimedijalnim istraživanjem. Izlagala je na više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Godine 1972. dobila je Nagradu za objekt na 5. salonu mladih u Zagrebu, 1973. Nagradu za projekt uređenja grada Zagreba za Novu godinu i 1976. Otkupnu nagradu na II. biennalu suvremene grafike u Splitu. Živi i radi u Zagrebu.
(iz knjige dojmova)
