Eugen Kokot 1992

EUGEN KOKOT

Crteži, ugljeni, kreda, papir - 5. 10. – 20. 10. 1992.

SVIJETLA I SJENE KAMENJARA

Na nedavno održanoj izložbi Eugena Kokota u zagrebačkoj galeriji „Forum“ jedno je ulje nosilo naslov „Svjetla kamenjara“. U Galeriji „Dubrava“ Kokot izlaže crteže ugljenom i kredom u boji. Zašto dakle spominjati sliku kada je očito da je ovaj put na djelu drugačiji disciplinirani problem odo onoga u „Forumu“, ili možda nije.

Odgovor je dvoznačan: i jest i nije. Nije na djelu utoliko što autorov crtež nije podloga invencije u ulju, nego rad za sebe – Kokot se u crtežu jamačno pita: do kuda i kako? – a jest toliko koliko je predmet njegova djela glavnim linijama svagda isti: Labin i njegova okolica; šire gledano – prostor i svjetla Istre, svjetla kamenjara. Tamo gdje je svjetla, tamo je i sjene, a gdje je kamenjara , tamo svjetlo i sjene prizivlju neobična viđenja i šaraju nedokučiva srazove. Slikar je izazvan. Kad se dohvati palete, opjevava zavodljivo lice krajolika do mjere u kojoj se i sam gubi, kao i providna jednostavnost kolorita ili zatečenih oblika u naselju i prirodi. Ulje mu je uzbibana masa koja prekriva sve što se vidi, pa i samog slikara. Iz te velebnosti koja je nova stvarnost raskošnog pigmenta i značenjem bogatih slojeva, viri kuća, grm, stablo, djelić mora u Rapcu ili oblaka nad Učkom, duša Kokotova djetinjstva.

Kad se prihvati ugljena i krede, onda je pozoran,racionalan. Što je onda u dnu ogradice, kako se brijeg ruši prema obali, gdje se spajaju planovi Podlabina i terasastih vrtova, gorja i oblaka, a gdje zaista koloplet vizura u sjećanju? A crtež mu je isto zasićen u slavlju tvari, kao i ulja i grafike, i to je neporecivo njegova duševnost – raison d`être koji se najradije daje u vedroj krepkosti i žovijalnosti, ali i primjerenoj radnoj disciplini bez koje bi opstanak u njegovu zavičaju bio nemoguć.

Josip Škunca

Eugen Kokot rođen je 9. veljače 1940. godine u Labinu. Školu primijenjene umjetnosti, slikarski odjel, završio je 1962. godine u Zagrebu, gdje je 1966. i diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u slikarskoj klasi profesora Raula Goldonija. Od 1966. do 1970. suradnik je u Majstorskoj radionici Krste Hegedušića. Godine 1969. izradio je kopije istarskih fresaka i uljanih slika za stalni postav zbirke kopije fresaka u Gliptoteci u Zagrebu. Postavio je Memorijalnu zbirku Matije Vlačića Ilirika u Labinu 1975. godine , u povodu 400-obljetnice Vlačićeve smrti. Bio je član Labinskih ateljea i član Ateljea „Brezovica“. član je galerije „Forum“ od 1979. godine. Samostalno izlaže od 1971. godine u Labinu, Puli, Zagrebu, Pazinu, Rovinju, Velikoj Gorici, Čakovcu, Dubrovniku, Frankfurtu na Meini, Skoplju, Poreču, Buzetu, Karlovcu, Osijeku, Högnäsu, Sttutgartu, Slavonskom Brodu, Malom Lošinju i Varaždinu. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja. Od 1985. radi na ALU u Zagrebu, najprije kao asistent crtanja i slikanja, a od 1991. kao izvanredni profesor.

Nagrade:
1969. Zagreb, Nagrada 4. zagrebačkog salona
1969. Zagreb, Nagrada Salona mladih
1970. Zagreb, “Zvono Lotrčaka Večrnjeg lista”
1971. Piran, Nagrada za slikarstvo na 2. izložbi “Ars Histriae”
1976. Cetinje, Posebno priznanje za slikarstvo na Likovnom salonu “13. november”
1978. Pula, Nagrada za slikarstvo na 6. izložbi ”Ars Histriae”
1980. Pazin, Nagrada za grafiku na 7. izložbi ”Ars Histriae”
1981. Zagreb, Nagrada 16. zagrebačkog salona
1981. Labin, Srebrna plaketa Skupštine općine Labin za likovna i restauratorska dostignuća
1986. Sisak, Nagrada za slikarstvo 16. kolonije lik0vnih umjetnika Željezare “Sisak”
1990. Zagreb, Nagrada na XVI zagrebačkoj izložbi jugoslovenske grafike

Katalog:
1.-15. Crteži, 1992., uglej i kreda u boji, 70×100 cm


(iz knjige dojmova)