EUGEN KOKOT
Crteži, ugljeni, kreda, papir - 5. 10. – 20. 10. 1992.
SVIJETLA I SJENE KAMENJARA
Na nedavno održanoj izložbi Eugena Kokota u zagrebačkoj galeriji „Forum“ jedno je ulje nosilo naslov „Svjetla kamenjara“. U Galeriji „Dubrava“ Kokot izlaže crteže ugljenom i kredom u boji. Zašto dakle spominjati sliku kada je očito da je ovaj put na djelu drugačiji disciplinirani problem odo onoga u „Forumu“, ili možda nije.
Odgovor je dvoznačan: i jest i nije. Nije na djelu utoliko što autorov crtež nije podloga invencije u ulju, nego rad za sebe – Kokot se u crtežu jamačno pita: do kuda i kako? – a jest toliko koliko je predmet njegova djela glavnim linijama svagda isti: Labin i njegova okolica; šire gledano – prostor i svjetla Istre, svjetla kamenjara. Tamo gdje je svjetla, tamo je i sjene, a gdje je kamenjara , tamo svjetlo i sjene prizivlju neobična viđenja i šaraju nedokučiva srazove. Slikar je izazvan. Kad se dohvati palete, opjevava zavodljivo lice krajolika do mjere u kojoj se i sam gubi, kao i providna jednostavnost kolorita ili zatečenih oblika u naselju i prirodi. Ulje mu je uzbibana masa koja prekriva sve što se vidi, pa i samog slikara. Iz te velebnosti koja je nova stvarnost raskošnog pigmenta i značenjem bogatih slojeva, viri kuća, grm, stablo, djelić mora u Rapcu ili oblaka nad Učkom, duša Kokotova djetinjstva.
Kad se prihvati ugljena i krede, onda je pozoran,racionalan. Što je onda u dnu ogradice, kako se brijeg ruši prema obali, gdje se spajaju planovi Podlabina i terasastih vrtova, gorja i oblaka, a gdje zaista koloplet vizura u sjećanju? A crtež mu je isto zasićen u slavlju tvari, kao i ulja i grafike, i to je neporecivo njegova duševnost – raison d´être koji se najradije daje u vedroj krepkosti i žovijalnosti, ali i primjerenoj radnoj disciplini bez koje bi opstanak u njegovu zavičaju bio nemoguć.
Josip Škunca
Eugen Kokot rođen je 9. veljače 1940. godine u Labinu. Školu primijenjene umjetnosti, slikarski odjel, završio je 1962. godine u Zagrebu, gdje je 1966. i diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u slikarskoj klasi profesora Raula Goldonija. Od 1966. do 1970. suradnik je u Majstorskoj radionici Krste Hegedušića. Godine 1969. izradio je kopije istarskih fresaka i uljanih slika za stalni postav zbirke kopije fresaka u Gliptoteci u Zagrebu. Postavio je Memorijalnu zbirku Matije Vlačića Ilirika u Labinu 1975. godine , u povodu 400-obljetnice Vlačićeve smrti. Bio je član Labinskih ateljea i član Ateljea „Brezovica“. član je galerije „Forum“ od 1979. godine. Samostalno izlaže od 1971. godine u Labinu, Puli, Zagrebu, Pazinu, Rovinju, Velikoj Gorici, čakovcu, Dubrovniku, Frankfurtu na Meini, Skoplju, Poreču, Buzetu, Karlovcu, Osijeku, Högnäsu, Sttutgartu, Slavonskom Brou, Malom Lošinju i Varaždinu. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja. Od 1985. radi na ALU u Zagrebu, najprije kao asistent crtanja i slikanja, a od 1991. kao izvanredni profesor.
Katalog:
1.-15. Crteži, 1992., uglej i kreda u boji, 70×100 cm
(iz knjige dojmova)
