Ivica Propadalo 1991

IVICA PROPADALO

Iz ciklusa Ptice -  18. 12. 1991. – 12. 1. 1992.

PREMA VISINAMA

Kad je riječ o novijem radu Ivice Propadala – pri tome mislimo na otvorenost i razvedenost njegova opusa od 1988. od godine kad je na Rijeci na 11. međunarodnoj izložbi originalnog crteža dobio Grand-prix – onda smijemo ustanoviti da je na djelu zreo umjetnik. Propadalo je naime, potkraj osamdesetih srušio prepreke koje su ga početno sputavale i time dosegao polje pune stvaralačke slobode. Više nije vezan ni za što određeno, osim za likovnost, pa stvara kako osjeća, a u toj promijeni svakako treba uzeti u obzir i udio prikazane, drugačije tehnike: crteži i gvaš.

Bilo je plodonosno to, što se odlučio za ležerniji način rada kada se već pokazalo da mu mašta put prema željenim oblicima lakše utire u hitrim zapisima, negoli u štafelajnoj slici u ulju. Od tada kao preporođen, obasiplje nas crtežima i gvaševima u karakterističnim ciklusima. Otvorili su se novi obzori i on ih je – prepun energije – izriče u uzletu prema sve daljim visinama. Djelo mu je obilježeno smisleno povezanim, no kompozicijskim rasutim dionicama u kruženju ili uzdizanju, a to pak nedvojbeno tumači stav o potrebitosti da se vrtlozi drame i duševna uzdignuća iznad njih predoče u istodobnost zgode, kako to i u životu biva.

U zamahu te nepatvorene životnosti, kad mu pače i stvarni zavičaj – Livno, grad kojem je do sada posvetio mnoga djela – postaje svijet, rađa se bujnost titraja, misli, osjećaja i opaža i nastupa volja koja gotovo opsesivno pribere i raspoređuje, formira sklopove ili ih rastavlja do dubinske međuovisnosti, naslućuje neuhvatljivo. Zameću se nizovi: na početku im je ciklus „S mog radnog stola“ – rad iz tog ciklusa nagrađen je u Rijeci – a slijede ga, među ostalima, „Oko bora“, „Ciklus iz toplica“, „Oči istine“ i „Božić u Hrvatskoj 1991“ – dva potonja nisu drugo do potresni odjeci na Hrvatskoj nametnut rat i zvjerstva srbosoldateske u Lijepoj našoj – te „Ptice“, niz gvašu koji, eto, predstavljamo u Galeriji „Dubrava“.

„Ptice“ su, da tako reknemo, portreti. Za razliku novijega, već uobičajena Propadalova rada u spektru, u motrenju „rasuta tereta“ kako bi pjesnik kazao, one su pojedinačne studije ili varijacije o istoj temi, o nekoj rajskoj ptici, koja je simbol postavljen između neba i zemlje. Propadalo u tim „Pticama“ iskazuje prihvatljivu mjeru ekspresivnosti i profinjen osjećaj za boju. „Ptice“ odlikuje i dojmljiva gesta, gradacija napetosti, mekoća lirskih preljeva.

Počete su lani i nastavljene ove godine te su rađene usporedno s ciklusima, kao što su „Oči istine“ ili „Božić u Hrvatskoj 1991“, koji svjedoče tragičnu hrvatsku godinu. Prema tomu, „Ptice“ su i metafizički uspon povrh krvave zbilje.

Zato će ostati zapamćene i kao slikarevo čeznuće za mirom i pravednošću, za ljepotom u svijetu istinske pomirbe između zemlje i neba.

Josip Škunca

Ivica Propadalo rođen je 13. ožujka 1950. godine u Livnu. Slika od 1957., a u Zagrebu djeluje od 1977. godine. Izlagao je u zemlji i inozemstvu na 40-tak samostalnih i na oko 200 skupnih izložaba. član je HDLU-a. a svoj rad dobio je deset nagrada među kojima i ugledna priznanja u Torontu (1987., Honourable Mention by the Jury of II Annual Interlation Exhibition on Miniature art), u Rijei (1988., Grand-prix na 11. međunarodnoj izložbi originalnog crteža), New York (1988., Certificate of Excellence at the International Art Competetion New York ´88.) i Tuzli (1990., Grand-prix – Veliku diplomu za crtež na 6. internacionalnom bijenalu festivala portreta, Crtež i grafika ´90, te Otkupnu nagradu Galerije jugoslavenskog portreta, Tuzla). Živi i radi u Zagrebu.

Katalog:
1.-27. Iz ciklusa Ptice, 1990./1991., gvaš


(iz knjige dojmova)