Uskrs 2007

USKRS 2007.

2. 4. – 19. 4. 2007.


Nevenka Arbanas, Pismo, akvatinta i linorez, 80/41×116/120 cm, 2007.


Marcela Munger, Ožujak – travanj I., kombinirana tehnika, 28,5×42 cm, 2007.

USKRS 2007.

Govori li nam nešto intrigantan broj hrvatskih umjetnika svih generacija koji su osjetili potrebu za sudjelovanjem na izložbi posvećenoj slavljenju Uskrsa? To definitivno nije jedna od onih situacija kada umjetnici osjećaju stanovitu nužnost izlaganja radi skupljanja bodova potrebnih za status slobodnih umjetnika i ostvarivanja svojih godišnjih prava ili prihvate molbe organizatora radi osobnih simpatija i podrške. Ova je izlagačka prigoda više vezana uz nešto vrlo osobno, intimno, uz postavljanje autoreferencijalnih pitanja i dvojbi može li svaki od dvadeset i dvoje umjetnika sam za sebe pronaći nešto unutar vlastita opusa što se prepoznaje kao sadržaj koji u nekoj dimenziji umjetničkog rada može biti povezan uz mnoštvo asocijacija što ih vežemo uz Uskrs. Dapače, taj je proces metaforičkih, simboličkih i metonimijskih konotacija prerastao u iznimno zanimljivu igru otkrivanja i prepoznavanja uskrsnih sadržaja koji se kriju u svakom izloženu djelu, u imaginaciji, emotivnoj i duhovnoj dimenziji svakog umjetnika.

S jedne strane pratimo umjetnike koji su iz postojećeg opusa odabrali djelo primjereno ovoj izložbi, kroz što dešifriramo kako oni sami u ranije stvorenim djelima traže i vide temu Uskrsa, dok u pojedinim djelima (mlade i mlađe generacije) nastalim baš za ovu izložbu, očitavamo paralelnu liniju mišljenja i djelovanja u materijalu. čini mi se kako je posebno zanimljivo što su na izložbi ravnopravno uključene slike, grafike, skulpture, slikoreljefi/slikoobjekti, konceptualni radovi, bez da se autore ograničavalo na rad u zadanu materijalu i strogo propisanim dimenzijama kako se ne bi narušila uzvišenost i svetost teme. Taj mali element kaosa unio je mnogo veću slobodu i motivaciju u pripreme umjetnika za izložbu, što je rezultiralo iskrenijim, autentičnijim, emotivno pročišćenijim umjetničkim artefaktima.

I dok je pojedinim umjetnicima Uskrs pojam obilja, veselja, šarenila, pisanica i nade u novi život, rađanja novog ciklusa u prirodi i crkvenoj godini, drugima je očito bliže korizmeno razdoblje što prethodi Uskrsu, povlačenje u sebe, askeza, vanjsko i unutrašnje mrtvljenje, kontemplacija. Kolikogod se nekom ortodoksnijem promatraču može učiniti kako iznimno velika tematsko-motivska i žanrovska sloboda ove izložbe sužava mogućnost jasnih čitanja umjetničkih poruka posvećenih blagdanu, kojeg neki vjernici štuju i više od Božića, s druge nam se strane kroz prividnu likovnu kakofoniju nepogrešivo otkriva postulat kako je svatko tko se želi približiti Isusu dobrodošao. Svako htijenje da se prizna nesavršena ljudska priroda, da se na neki skromni način svojim djelovanjem iskupimo za Njemu nanesene boli, obećavajući je znamen.

Iva Körbler


Tomislav Buntak, Uskrsli Krist, ulje na platnu, 119×85 cm, 2004.


Zlatan Vehabović, Br. 5, ulje na platnu, 240×300 cm, 2005.

Nevenka Arbanas rođena je 1950. godine u Batini (Beli Manastir). Nakon osnovnog školovanja u Našicama, upisuje Školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu, grafički odjel, koju završava 1970. godine. Iste godine upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, na kojoj diplomira u klasi prof. Alberta Kinerta 1975. godine Poslijediplomski studij grafike kod istog profesora pohađa od 1975. do 1977. godine i stječe naziv magistra za područje grafičkih izraza. Izlagala je na više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Radovi joj se nalaze u više muzeja, galerija i privatnih zbirki. Dobitnica je brojnih nagrada i priznanja. Radi kao izvanredni profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.

Neven Bilić rođen je 1972. godine u Zagrebu. Godine 1991. maturira u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu. Diplomirao je kiparstvo 1955. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi profesora S. Jančića. Izlagao je na više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Dobitnik je nekoliko nagrada. Bio je sudionikom više međunarodnih kiparskih radionica. Radi kao viši asistent, na Odsjeku za restauriranje-konzerviranje umjetnina Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu.

Zlatko Bourek rođen je 1929. godine u Slavonskoj Požegi. Osnovnu i srednju školu pohađao je u Osijeku. Godine 1955. diplomirao je kiparstvo i slikarstvo na Akademiji primijenjene umjetnosti u Zagrebu kod profesora Koste Angeli Radovanija. Od iste godine izlaže djela s područja primijenjene umjetnosti. Izlagao je na više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Crtanim se filmom počeo baviti kao crtač podloga, a od 1960. godine počinje izrađivati crtane filmove temeljene na vlastitim scenarijima. Debitirao je kao scenograf i kostimograf 1960. godine u Dramskom kazalištu Gavella u Zagrebu. Bavi se i lutkarstvom. Kao režiser i scenarist snimio je tri igrana filma: Cirkus Rex, Crvenkapica i Ventrilokvist. Od 1988. godine stalni je član kazališta Hans Wurst Nachfaren u Berlinu. Godine 2002. postaje član suradnik likovnog razreda Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. član je ULUPUH-a i HDLU-a.

Tomislav Buntak rođen je 1971. godine u Zagrebu. Godine 1997. diplomirao je slikarstvo, nastavnički odjel, na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi profesora Miroslava Šuteja. Izlagao je na više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Godine 1994. dobio je Nagradu rektora Sveučilišta u Zagrebu. Godine 1996. dobitnik je Nagrade XXIV. salona mladih, a 1997. Nagrade Zagrebačke banke. Godine 2005. dobitnik je Nagrade hrvatske sekcije AICA na 39. zagrebačkom salonu. Živi i radi u Zagrebu.

Daniela Cikatić Javorčić rođena je u Splitu 1969. godine, gdje je završila srednjoškolski Centar u kulturi i obrazovanju Natko Nodilo. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu diplomirala je grafiku, u klasi profesora Miroslava Šuteja 1996. godine. Iste godine postala je član HDLU-a. Izlagala je na nekoliko samostalnih i skupnih izložbi. Od 1997. godine radi kao likovni terapeut u Centru za autizam u Splitu.

Sebastijan Dračić rođen je 1980. godine u Zagrebu. Godine 1998. maturirao je u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu, na slikarskom odsjeku. Godine 2006. diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, slikarski odsjek, u klasi profesora Zlatka Kesera. Iste godine upisuje poslijediplomski doktorski studij slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu pod mentorstvom izvanrednog profesora Ante Rašića. Izlagao je na nekoliko samostalnih i skupnih izložbi. Dobio je Pohvalu Akademije likovnih umjetnosti za rad tijekom akademske godine 2005./2006. i Nagradu rektora Sveučilišta u Zagrebu 2006. godine. Živi i radi u Zagrebu.

Zoran Džapo rođen je 1953. godine u Zenici, gdje je nekoliko godina surađivao sa slikarom, prof. Ljubomirom Perčinlićem. Posljednjih desetak godina intenzivno surađuje s Igorom Rončevićem, redovitim profesorom na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Jedan je od prvih članova udruge Zadart. član je HDLU-a u Zagrebu. Živi i radi u Zadru.

Vinko Fišter rođen je 1945. u Kućancu, pokraj Zagreba. Školu primijenjene umjetnosti, slikarski odjel, završio je 1966. u Zagrebu. Godine 1968. počinje izlagati, a 1969. postaje članom (ULUH-a) HDLU-a, te kao slobodni umjetnik i članom (ZUH-a) HZSU-a 1971. Kao stipendist Fonda za unapređivanje kulturne djelatnosti 1972. godine boravi u Parizu. Sudjelovao je na više od 250 izložbi u zemlji i inozemstvu, a samostalno je izlagao 28 puta. Dobitnik je sedam nacionalnih i osam međunarodnih nagrada. Radi kontinuirano cikluse slika, crteža, grafika, skulptura i prostornih objekata. Živi i radi u Zagrebu.

Nikolina Ivezić rođena je u Zagrebu 1970. godine, gdje je završila Školu za primijenjenu umjetnost i dizajn. Godine 1998. diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi profesora Eugena Kokota. Izlagala je na mnogim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Dobitnica je brojnih nagrada i priznanja. Živi i radi u Zagrebu.

Ana Kadoić rođena je 1974. u Zagrebu. Godine 1999. diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Godine 2001. upisala je poslijediplomski studij na Rijksakademie van Beeldende Kunsten u Amsterdamu, u trajanju od dvije godine. Godine 2004. boravila je dva mjeseca u Cite International des Arts, u Parizu. Izlagala je na brojim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Bavi se i ilustriranjem. član je HDLU-a i HZSU-a.

Ante Kuduz rođen je u Podsoju pokraj Vrlike 1935. godine. Godine 1951. upisuje Školu primijenjenih umjetnosti u Zagrebu. Grafički odjel Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu polazi od 1956. do 1961., kada je diplomirao u klasi profesora Marijana Detonija. Iste godine postaje član Udruženja likovnih umjetnika Hrvatske. član je Galerije Forum od njezina osnivanja 1969. godine. Izlagao je na mnogim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Za svoj rad dobio je brojne nagrade i priznanja. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu radi kao redoviti profesor.

Vlado Martek rođen je 1951. godine u Zagrebu. Diplomirao je književnost i filozofiju u Zagrebu. Od 1975. do 1978. godine član je neformalne Grupe šestorice autora s kojom je pokrenuo časopis Maj 75. Djelovao je u alternativnim galerijama Podrum i Prošireni mediji. Objelodanio je niz samostalnih publikacija. Njegova umjetnička djelatnost obuhvaća: poeziju, slikarstvo, grafiku, kiparstvo, autorske knjige, mural, ambijent, instalaciju, agitaciju, akciju, grafit, kolaž, insceniranu fotografiju, samizdat, performans… Izlagao je na više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Dobitnik je međunarodne nagrade za slikarstvo – AICA 1990. Zaposlen je u Knjižnicama grada Zagreba. član je HDLU-a i DHK-a.

Marcela Munger rođena je 1947. godine u Zagrebu. Školu primijenjene umjetnosti, slikarski odjel, završila je u Zagrebu 1968. godine. Diplomirala je slikarstvo 1972. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi profesora Nikole Reisera. član je HDLU-a. Izlagala je na više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Dobitnica je nekoliko nagrada i priznanja. Radi kao profesor iz predmeta crtanja i slikanja u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna, te kao docentica na Arhitektonskom fakultetu studija dizajna u Zagrebu.

Ratko Petrić rođen je u Zadru 1941. godine. Diplomirao je kiparstvo u klasi prof. Vanje Radauša 1966. godine. Pohađao je majstorsku radionicu prof. Vanje Radauša od 1996. do 1969. godine. Suosnivač je likovne grupe Biafra. Radi kao izvanredni profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Izlagao je na više izložbi u zemlji i inozemstvu. Dobitnik je brojnih nagrada.

Igor Rončević rođen je u Zafru 1961. godine. Diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1976. godine, u klasi profesora Šime Perića. Polazio je Majstorsku radionicu u profesora Ljube Ivančića i profesora Nikole Reisera. Godine 1981. i 1982. boravio je kao stipendist francuske Vlade u Parizu na Academie des-Beaux-Arts. Izlagao je na više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Dobitnik je više nagrada i priznanja. Radi kao profesor na slikarskom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu.

Rudolf Sablić rođen je 1916. godine u Vinkovcima, gdje završava osnovnu školu i gimnaziju.  Između 1935. i 1939. studira slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Diplomirao je u klasi  profesora Vladimira Becića. Nakon toga upisuje specijalku za slikarstvo u klasi profesora Vladimira Becića na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Osim slikarstvom bavi se kazališnom scenografijom, ilustracijom i crtanim filmom. Izlagao je na više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji inozemstvu. Dobitnik je više nagrada i priznanja. Živi i radi u Zagrebu.

Ivan Skvrce rođen je 1980. godine u Dubrovniku. Diplomirao je na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, u klasi profesora Igora Rončevića. Studijski je boravio na Indiana University of Pensilvania, Art Department u SAD-u. Izlagao je na više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Živi i radi u Dubrovniku i Zagrebu.

Stjepan Šandrk rođen je 1984. godine u Osijeku. Maturirao je slikarski dizajn na Školi za tekstil, dizajn i primijenjenu umjetnost u Osijeku. Godine  2006. diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi profesora Igora Rončevića. Izlagao je na nekoliko samostalnih i skupnih izložbi. Godine 2001. dobio je 1. nagradu za dizajn plakata Ministarstva za javne radove, obnovu i graditeljstvo, Cres, zatim 2005./2006. Nagradu Hrvatske gospodarske komore i Nagradu Akademije likovnih umjetnosti za najuspješnijeg diplomanta. Godine 2006. dobio je Priznanje 20. slavonskog biennala u Osijeku.

Zlatan Vehabović rođen je u Banjaluci 1982. godine. Nakon završene Škole primijenjenih umjetnosti i dizajna, 2000. godine upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, smjer slikarstva. Diplomirao je u klasi profesora Zlatka Kesera 2006. godine. Iste godine upisao je poslijediplomski doktorski studij slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu . Izlagao je na nekoliko samostalnih i skupnih izložbi. Godine 2005. dobitnik je Pohvale Vijeća Akademije likovnih umjetnosti i Nagrade Hrvatske gospodarske komore, a 2006. godine Nagrade Akademije likovnih umjetnosti za najuspješniji diplomski rad i osvaja prvo mjesto na otkupnoj izložbi Erste banke Novi fragmenti 3., za umjetnike do 35 godina.

Nenad Vorih rođen je 1963 godine u Zagrebu. Nakon uspješnog osnovnog i srednjeg obrazovanja, maturira s odličnim uspjehom društveni smjer u Obrazovnom centru za jezike. Godine 1983. upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, slikarski smjer. Studij slikarstva završava godine 1987. godine u klasi profesora Ferdinanda Kulmera. Godine 1988. godine primljen je u Hrvatsko društvo likovnih umjetnika te iste godine ostvaruje status samostalnog umjetnika pri Hrvatskoj zajednici samostalnih umjetnika. Godine 1993. uvršten je u Enciklopediju likovnih umjetnosti, a 2000. u katalog Kunstwerk, godišnje izdanje moderne likovne umjetnosti u Njemačkoj. Izlagao je na više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Živi i radi u Zagrebu.

Josip Zanki rođen je 1969. godine u Zadru. Odrastao je u selu Privlaka, sjeverozapadno od Zadra, u ribarsko-zemljoradničkoj obitelji. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi profesora Miroslava Šuteja, diplomirao je 1994. godine s temom iz teorije Misticizam u umjetničkoj praksi J. Beuysa, i eksperimentalnim grafičkim ciklusom Machine nuove, remakeom na istraživanja renesansnog znanstvenika Fausta Vrančića. Javno djeluje od 1986. godine na područjima instalacije, performancea, eksperimentalnog filma i videa te istraživanja grafičkih medija. Za svoj rad više je puta nagrađivan. Živi i radi u Zagrebu.

Robert Zdarilek rođen je u Zagrebu 1955. godine. Nakon završene Škole primijenjenih umjetnosti u Zagrebu od 1978. do 1983. godine radi na poslovima industrijskog oblikovanja. Diplomirao je kiparstvo 1988. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Osim kiparstva bavi se dizajnom, keramikom i animiranim filmom. Autor je likova u pedesetak animiranih filmova u produkciji HRT-a. Od 1992. do 2002. godine predaje kiparstvo polaznicima prve godine studija Grafike, Slikarstva i Filmske animacije. član je HDLU-a. od 1988. i HZSU-a od 1989. godine. Sudionik je Domovinskog rata. Izlagao je na više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Živi i radi u Zagrebu.


Vinko Fišter, Bez naziva, kombinirana tehnika, 100x100cm, 2007.


Josip Zanki, Astral, ulje na platnu, 40×40 cm, 2006.

Katalog djela:
1. Nevenka Arbanas, Pismo, 2007., akvatinta i linorez, 80/41×116/120 cm
2. Neven Bilić, Bez naziva, 2006., poliuretan, 60×70 cm (x2)
3. Zlatko Bourek, Maškare na Dravi, 2005., ulje na platnu, 89×106 cm
4. Tomislav Buntak, Uskrsli Krist, 2004., ulje na platnu, 119×85 cm
5. Tomislav Buntak, Uskrsnuće, 1994., kombinirana tehnika, 51x31x5,5 cm
6. Daniela Cikatić Javorčić, Linije, 2006., linorez, 56/41×28/38 cm
7. Daniela Cikatić Javorčić,
Linije, 2006., linorez, 56/41×28/38 cm
8. Sebastijan Dračić, Smrt Petra Svačića, 2006., ulje na platnu, 120×240 cm
9. Zoran Džapo, Uobličeni prostor, 2006., akril na platnu, 50×50 cm
10. Vinko Fišter, Bez naziva, 2007., kombinirana tehnika, 100×100 cm
11. Ana Kadoić, Bez naziva, 2005., olovka u boji, 70×70 cm
12. Ana Kadoić,
Bez naziva, 2005., olovka u boji, 70×70 cm
13. Ana Kadoić, Bez naziva, 2005., olovka u boji, 70×70 cm
14. Nikolina Ivezić, Isus, 1997., kombinirana tehnika, 80×80 cm
15. Ante Kuduz,  Graf – color – 7, 2001., serigrafija, ofset, bezdrvniofsetni papir, 69×100 cm
16. Vlado Martek, U čast otvaranja Muzeja suvremene umjetnosti, 2007., kombinirana tehnika, 47,5×32,5 cm
17. Marcela Munger, Ožujak-travanj I., 2007., kombinirana tehnika, 28,5×42 cm
18. Marcela Munger, Ožujak-travanj II., 2007., kombinirana tehnika, 28,5×42 cm
19. Marcela Munger, Ožujak-travanj III., 2007., kombinirana tehnika, 28,5×42 cm
20. Ratko Petrić, Uskrsni svijećnjak, 1970, aluminij, 123 cm visina
21. Igor Rončević, Dva proroka, 2006., ulje na platnu, 100x80cm
22. Rudolf Sablić, Modri svijet, 2004., ulje na platnu, 100×115 cm
23. Ivan Skvrce, Bez naziva, 2007., akvarel, 56×76 cm
24. Ivan Skvrce,
Bez naziva, 2007., akvarel, 56×76 cm
25. Stjepan Šandrk, Nešto na crvenom, 2007., ulje na platnu, 100×70 cm
26. Zlatan Vehabović, Br. 5, 2005., ulje na platnu, 240×300 cm
27. Nenad Vorih, Fire in the sky, 2002., akril na platnu, 150×120 cm
28. Josip Zanki, Astral, 2006., ulje na platnu, 40×40 cm
29. Robert Zdarilek, Brod, 1998., bojano drvo, 40x27x40 cm


Nikolina Ivezić, Isus, kombinirana tehnika, 80×80 cm, 1997.

Novi pristupi sakralnoj umjetnosti 

Umjetničko poniranje u religijske, duhovne teme vječni je fenomen. Od prapočetka, ustoličenja prvih kultova, religija pa sve do danas mnoga djela nastaju na temu slavljenja božanskog/Božjeg, autorefleksije i promišljanja smisla života kao rezultat izravne institucionalne ili privatne narudžbe, ali iz osobnih razloga, nekog unutarnjeg zova, fascinacije pratećom simbolikom. Uoči velikih kršćanskih blagdana u nas i u svijetu običaj je priređivati izložbe koji donose presjek umjetničkog stvaralaštva. često su prigodničarskog karaktera te su kao takve samo jedan od sadržaja (bez dubljeg značenja) koji prate svetkovine. No, povremeno se organiziraju izložbe koje ozbiljnije problematiziraju stanje suvremene produkcije, usmjerujući glavni interes na smisao i način takvog izražavanja u sadašnjem trenutku.

Tako je prošle godine u vrijeme korizme u zagrebačkoj Galeriji Klovičevi dvori održana velika izložba „Novija sakralna umjetnost“ kojom su autori Željka čorak, Vesna Kusin, Tonko Maroević, Ivan Oštrić i Ive Šima Banov zahvatili široki korpus hrvatske sakralne arhitekture, te slikarstva, skulpture i primijenjene umjetnosti.

Sada se, u ponedjeljak, 2. travnja, u zagrebačkoj Galeriji Vladimir Filakovac otvara izložba Uskrs 2007. koja je okupila dvadeset i dvoje hrvatskih umjetnika širokog generacijskog raspona (rođenih od 1916. do 1984.), od doajena Rudolfa Sablića, Zlatka Boureka i Ante Kuduza, do mladih sve poznatijih autora poput Ivana Skvrcea i Zlatana Vehabovića. Predstavljaju se slikama, grafikama, skulpturama, slikoreljefima/slikoobjektima, te konceptualnim radovima.

Kako u tekstu kataloga navodi povjesničarka umjetnosti Iva Körbler, pojedini su umjetnici iz postojećeg opusa odabrali djelo primjereno ovoj izložbi, dok su neka djela autora mlade i mlađe generacije, nastala upravo za nju. Osim što nudi mogućnost generacijske komparacije, razmatranja kako su religijske teme održavale unazad gotovo četiri desetljeća (najstarije djelo je Svijećnjak Ratka Petrića iz 1969.; a noviji su radovi nastali ove godine) te registriranja postojećeg, izložba potencira i nova umjetnička vrenja.

Raznolikost i širina pristupa toj kompleksnoj temi odražava se na više razina. Očito je neopterećenost žanrom i tematikom koja je uzeta kao polaznica, a ne kao ograničavajući okvir. Stoga su podjednako zastupljena djela koja se izravno reflektiraju na tematiku i simboliku Uskrsa (primjerice Isus, Nikoline Ivezić, Uskrsli Krist i Uskrsnuće Tomislava Buntaka), kao i ona mahom apstraktna koja su povezana s temom po izričitoj kontemplativnosti (grafike Nevenke Arbanas, crteži Ane Kadoić, skulpture Nevena Bilića). Tako se dublje ušlo u srž samog blagdana jer glasnom i veselom slavljenju prethodi, ističe Körbler, povlačenje u sebe, askeza, vanjsko i unutarnje mrtvljenje, kontemplacija. Ispreplitanjem tih dviju tendencija ukazuje se na širinu i bogatstvo onoga što možemo svesti pod sakralnu, religijsku, odnosno duhovnu umjetnost. Izazov je pružen umjetnicima koji su različito reagirali, ali i publici koja će također biti potaknuta na traženje iskre i smisla uskrsnuća/novog života u tim djelima. Svebor Vidmar, voditelj Galerije Vladimir Filakovac u zagrebačkoj Dubravi, najavljuje za kraj godine izložbu na temu Božića koja će na sličan način s drugim autorima potaknuti nove izazove i donijeti nova iznenađenja

Barbara Vujanović, VJESNIK, subota/nedjelja, 31. ožujka i 1. travnja 2007.

.

U dodiru s onostranim Izložba Uskrs 2007. koja je otvorena u ponedjeljak u Galeriji Vladimir Filakovac pri Narodnom sveučilištu Dubrava pokazuje u kojim se sve umjetničkim rasponima može zahvatiti sakralna tema. Dvadeset i dvoje umjetnika različitih naraštaja svojim je djelima, crtežima, slikama, grafikama, skulpturama i konceptualnim radovima pokazalo doista raznorodna shvaćanja. Sami umjetnici birali su među prijašnjim radovima ili su pak (oni mlađi) upravo za ovu izložbu načinili nova. Sloboda koja im je dana (autor izložbenoga projekta je voditelj Galerije, Svebor Vidmar) otvorila je zanimljivu situaciju u kojoj ćemo naći raznorodna djela od onih koja se izričito sadržajem i nazivljem odnose na uskrsnu temu (slike Tomislava Buntaka – Uskrsli Krist, Uskrsnuće) i na biblijsko religijski sadržaj (Igor Rončević Dva proroka, Nikolina Ivezić Isus) do posve apstraktnih i kontemplativnih (crteži Ane Kadoić, grafika Nevenke Arbanas i Ante Kuduza te radovi Marcele Munger). 

U ovom kontekstu naglašena je meditativna značajka skulptura Nevena Bilića, čiju smo samostalnu izložbu Osluškivanja do nedavna mogli pogledati u Gliptoteci HAZU. Zlatko Bourek je slikom Maškare na Dravi podsjetio na drevne običaje slavlja koje prethode korizmi i uopće na buđenje prirode i osjetila.

Prepoznatljivi muško-ženski par Zlatana Vehabovića (Br. 5) možemo ovaj put identificirati kao Adama i Evu čije grijehe otkupljuje Krist. Dojmljiva je i reakcija Ivana Skvrce, djelo odterećeno nazivom, no koje donosi verbalizaciju teme smrti: u akvarelu ispisan tekst Smrt nikada ne priznaje….

Povjesničarka umjetnosti i autorica teksta u katalogu Iva Körbler na otvorenju je napomenula ozbiljnost i samokritičnost autora. Izložba je polučila intrigantna rješenja, te je pokazala kako određena djela mogu odlično funkcionirati u različitim sklopovima, čime će zasigurno navesti na preispitivanje granica pojedinih tematika, u prvome redu sakralne.

Barbara Vujanović, VJESNIK, petak, 6. travnja 2007.

.


(iz knjige dojmova)