Milena Lah 1990

MILENA LAH

Vječiti Ikar –  25. 4. – 10. 5. 1990.

Proničući kiparstvo kao prostor izdvojenosti, vi postižete njegovu naznočnost kao zgusnutost samoznaka. Kao kip „samomisleću tvar“ koja pokazuje nejednako i više od zbroja svoje građe (masa), koja sudjeluje u gradnji (oblik), i povod je sabranosti i odašiljanju moći (duh). Ovakva posebnost ili samosvojnost predmeta i kipa poput nekih prvobitnosti postojanja sadrži više od jednostavnog oblika. Posjedujete moć, neki posve neobjašnjivi način pravljenja kipa: stvari nevidljive pretvarate u predmete vidljive. I to je vaše kiparsko iskušenje, odgovornost? Misija!

Priča bi se također mogla produžiti kao promišljanje o počelu (sveopće, vanjsko, znanje, prepoznat duh), i napomene o istančanoj osjetljivosti za navođenje (osobno, unutarnje, slutnja, pruživost duha). Vi ste začuđeni spominjanjem svojeg pravog imena, i oslobađate svoju prirođenost. Svaki pojedini krug (njegov svršetak i ponovni početak) odvodi vas prema spoznaji jedne karike vašeg rodoslovlja. Zgusnute vječnosti u rasprostiranju oduvijek i zauvijek. Djelati znači raditi na samome sebi. Ovladavanje posvećenim predmetom podudara se s otkrićem vlastite potpune jednakosti.

Najzad, niz pustolovina, prolazan zamor od kiparstva, ispunjeno iskušenje, razdoblja obilja i preobilja, koja se izmjenjuju kao kipovi i slike. Vi ste Milena crtali i slikali: neobični crni likovi iz 1954. godine. (točno ne znam da li su crteži prethodili istodobnim kipovima ili je posve obratno); 1958. godine Istarske contesse (žene gospodskih kontija); 1960. godine. Ribari (ne bez graalske podudarnosti – pecheur: ribar i grešnik) izlagani tek jednom u Beogradu; 1968. godine Život Katarine Bernobić (istarska tauromahija i lameit), na koji će se nadovezati iste godine ujesen Moja Ilica (Iličke prolaznice „Uzajamno sanjanih snova“, nikad viđen krug laviranih crteža i kolaža). I sada ova izložba slika na papiru nastalih u nekoliko usredotočenja, napregnutosti, trenutaka povijesnog prebacivanja: Istranke – Žene s krasa, 1967., 1977., 1978. godine (nekih davnih spomena i sjećanja), na kojima će izrasti Mediteranke, Odisejke, Etruščanke, Rokerice („hipijevski“ krug između 1983. i 1988. godine). Legendarij i ljetopis, odzvuci daleke glazbe iz Vremena našeg pamćenja. Vještičja i vradžbine, pijanstva i svodiištva, sazdanosti i prepoznatog unutrašnjeg vremena. Pepela crne smrti i žara crvene krvi. U srodstvu s ljupkom i podrugljivom Louisom Lalanne i pod budnim i zadivljenim okom Jeana Cocteaua vi zamjećujete „misli koje lete zrakom“. Nympheum obnoviteljskog duha klasicizma i postmoderie. Proreknuto je da ćete ih Vi osvetiti!

Darko Schneider
(Iz predgovora u Katalogu samostalne izložbe crteža u Galeriji „Miroslav Kraljević“ u Zagrebu 1989.)

Katalog:
Vječiti Ikar, 1990., crteži u boji

Milena Lah rođena je u Sv. Križu kraj Ajdovščine 1920. godine. Završila je srednju školu u Zagrebu gdje je i diplomirala 1949. godine na Akademiji likovnih umjetnosti. Bila je suradnica Majstorske radionice Vanje Radauša od 1949. do 1950. godine. Bila je na studijskim putovanjima po Italiji, Parizu, Londonu, Budimpešti, Njemačkoj, Austriji. Izlagala je na tridesetak samostalnih te na više od 250 skupnih izložaba u zemlji i inozemstvu. Sudjelovala je na mnogim kiparskim simpozijima. Stvorila je projekt simpozija u Labinu (1970.) i Lokvama (1980.), a od 1982. podpredsjednik je I. europskog simpozija u St. Margarethen u Austriji. Za svoj rad često je nagrađivana, a njena djela ukrašavaju mnoga evropska urbana središta (Italija, Jugoslavija, Austrija, Njemačka). Povremeno, kao dio svog stvaralaštva, objavljuje napise o problemu kipar, materijal, vrijeme i prostor iznoseći svoja sagledavanja i iskustva. Radi u kamenu, staklu (kristal), bronci, željezu, zemlji i betonu.

 


(iz knjige dojmova)