Jerko Biško i Sofija Penavuša Naletilić 1990

JERKO BIŠKO I SOFIJA PENAVUŠA NALETILIĆ

26. 11. – 10. 12. 1990.


Jerko Biško


Sofija Penavuša Naletilić

Mislim da se ne treba vezivati uz mit podneblja. Ljudi to ipak ponekad rade, sami. Vezanost srcem, dušom… Hercegovina. U tom slučaju , možda imaju pravo. Stoga je čini se dobro spojiti ih u nespojivom, kao sada ova dva hercegovačka umjetnika – Sofiju Naletelić Penavušu i Jerko Biško Dok je ona ukorijenjeno ostala uz svoj krajobraz i odgovara mu istim intezitetom svojim radom i cijelim svojim bićem, Biško je davno otišao i njegov je izričaj kroz sjećanje, odmak od stvarnog. Dok ona odrešito i snažno teše i kleše svoje ekspresivne energije nabijene kipove, reklo bi se „muškom energijom“, Biško veze i tka istančane suptilne pejzaže sjećanja, da li ženskom senzibilnošću? Postoji li uopće to „žensko“ – „muško“ – u umjetničkom iskazu? Ili tek izričaj duše?

Sofija Naletilić Penavuša, rođena u Mokrom u Bosni i Hercegovini daleke 1913. godine, (stoga nije delikatno spominjati ju kako se često čini u tzv. „ženskim biografijama“) nije polazila nikakve škole. Opismenjuje se sama kao desetogodišnja djevojčica. Nakon smrti sina Vitomira, 1977. počinje se slučajno baviti kiparstvom. Da li baš slučajno? Ili je i to usud?

Izlaže tek 1982. godine, kada ju otkrivaju zaljubljenici u umjetnost i dovode u svijet. Od tada intenzivno radi, svakodnevno. Po neki put možda i previše. Ali ostavimo to budućnosti. Ova umjetnica po vokaciji, otkrila je samu sebe u poznoj dobi, kada se konačno našlo vremena da se radi ono što se želi – a to ipak jesu „ženske sudbine“ – nadahnuto i snažno radi radi svoje skulpture iz drveta, koje joj i samim svojim oblicima nameće neka rješenja, čime postiže izrazitu ekspresivnost. Skulpture zatim boji jakim bojama, te one u kolorističkom smislu također postaju izuzetno imaginativne, neobične i MODERNE.

Otkriveni oblik nameće rješenja. Sofija Naletilić to zna osjetiti. Ne intervenira mnogo, nema vremena, osim toga – mislim da kaže „priroda govori dovoljno sama o sebi“… ali umjetnik joj može udahnuti novu dušu! Stoga su njezine teme vezane uz vidljivi svijet: orlić, orao, vjeverica, pas, zec, vuk i kokoš, kornjača ili sova… ali ona im svojim rezom i svojom bojom udahnjuje novu dušu, sva ta bića žive nekim novim životom pod Sofijinim dlijetom, ona ih je iz nepersonalnosti izvukla u posebnost i personalnost umjetničkog izričaja, kojeg možemo potpisati samo njezinim imenom.

Slično, ali jasno na potpuno drugačiji način, Jerko Biško stvara svoj sanjani pejzaž. Dok Sofija Naletilić, grabi komade tog pejzaža i preoblikuje ih u svoje doživljaje, Jerko Biško – ih transportira u jedini mogući osjetilni – čuvstveni doživljaj.

On svoje lirske, i reducirane pejzaže svedene na znak, u kojima gotovo i nema živih bića, ljudi ili životinja, koje on osjeća i živi duhom i srcem, oživljava svojim vlastitim senzibilitetom kao jedini mogući okoliš svojeg postojanja. Ne bivajući u njima, on je trajno u njima. U crtežu, pastelu, slici uljanim bojama, temperi, u svojem okružju – u svojoj kući. To se može postići jedino umjetnošću. Bila ona pisana, slikana, ili skladana. Biškov pejzaž sjećanja pisana je i slikana predodžba o unutrašnjem biću, o doživljaju svijeta, o tišini i ljepoti, to je notni zapis u bojama jednog nadasve senzibilnog umjetnika – slikara, koji misli, diše i osjeća linijom i bojom.

Nada Vrkljan-Križić

.

JERKO BIŠKO

Jerko Biško rođen je 5. srpnja 1937. godine u čitluku kraj Posušja. Slikanjem e bavi od 1965. u zemlji inozemstvu izlaže od 1971. godine. Profesionalni je slikar. Izlagao je na mnogim samostalnim i skupnim izložbama. Dobitnik je brojnih priznanja, Živi i radi u Zagrebu.

Samostalne izložbe:
1971. Zagreb, Salon TD “Gornji grad”
1975. Zagreb, Klub samoupravljača
1975. Beograd, Galerija RU “Đuro Salaj”
1981. Zagreb, Galerija Dubrava (S Mirkom Boršćakom)
1982. Primošten, Hotel “Slava”
1984. Zagreb, Galerija Lotrščak
1984. Karlovac,. Galerija ZILIK
1985. Zagreb, Galerija Ravnice
1985. Krapinske Toplice, Galerija “Zlatko Baloković
1985. Varaždinske toplice, Zavičajni muzej Varaždinske Toplice
1986. Zagreb, Galerija Dubrava (s Marijom Radoš Hegedušić)
1989. Zagreb, Knjižnica “Bogdan Ogrizović”
1989. Zagreb, “Karbon” Zaprešić
1989. Zagreb, “Nikola Tesla”
1990. Zagreb, Galerija Dubrava (sa Sofijom Penavušom Naletilić)

Katalog:
1. Pejzaž s mirisom mora i smilja, 1987., ulje/lesonit
2. Planinski pejzaž s mirisom bora, smilja i mora, 1987., ulje/platno
3. Put prema moru, 1987., ulje/platno
4. Razvila se poljoprivreda prema moru, 1988., ulje/lesonit
5. Viseći most od Velike Štrale, 1988., ulje/lesonit
6.-30. Pasteli na papiru i kartonilu, 1989.i 1990.., ulje/lesonit

.

SOFIJA PENAVUŠA NALETILIĆ

Sofija Penavuša Naletilić rođena je 6. siječnja 1913. godine u Mokrom. Prvu skulpturu izradila je 1977. godine – figuricu kokoši – kao pomoć unuku u školskoj zadaći. Izlagala je na više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Živi u Oklajima kraj Lištice.

Samostalne izložbe:
1982. Zagreb, Galerija Schira
1982. Đurđevac, Galerija Stari grad
1983. Vinkovci, Izložbeni salon kazališta “Joža Ivakić”
1984. Opuzen, Likovni salon
1985. Zagreb, Galerija Forum
1985. Čitluk, Hotel “Čitluk” (s Brankom Čilićem)
1986. Sarajevo, Galerija CDA
1987. Lištica, Varaždinska banka
1988. Varaždin, Varaždinska banka, Poslovnica VAMA
1989. Hlebine, Galerija naivnih umjetnika
1989. Zagreb, Galerija Mirko Virius
1990. Zagreb, Galerija Dubrava (sa Jerkom Biškom)

Katalog:
1. Mravojed, 1980., obojeno drvo, visina 51 cm
2. Vjeverica nosi mlade, 1983., obojeno drvo, visina 33,5 cm
3. Majmun grabežljivaca, 1984., obojeno drvo, visina 29 cm
4. Orao krilaša, 1986., obojeno drvo, visina 49 cm
5. Svaku na svoju stranu, 1986., obojeno drvo, visina 33 cm
6. Pas i zec, 1987., obojeno drvo, visina 20 cm
7. Orao na plaži, 1988., obojeno drvo, visina 35 cm
8. Deva, 1989., obojeno drvo, visina 48 cm
9. Koka na gnijezdu, 1989., obojeno drvo, visina 21,5 cm
10. Abraham, 1990., obojeno drvo, visina 51 cm
11. Mladenci, 1990., obojeno drvo, visina 35 cm
12. Kugaš, 1990., obojeno drvo, visina 50 cm
13. Orlić i kokošar, 1990., obojeno drvo, visina 38 cm


(iz knjige dojmova)