TOMISLAV PETRANOVIĆ RVAT
Akvareli – 14. 5. – 26. 5. 1990.
Zavičajno po korijenima, a općeljudsko i univerzalno po dimenzijama, djelo Tomislava Petranovića Rvata tek po najširim određenjima pripada velikoj porodici naivne umjetnosti. Pa ipak, izdvojeno svojim ikonografskim i morfološkim svojstvima, lišeno narativnog, njegovo djelo označava snovite alegorijske i simboličke pozicije duha, kao i pjesničku moć imaginiranja. Oslobođeno i emancipirano od svakog uskog regionalnog određenja, njegovo je slikarstvo (paradoksalno!) unutar samog zavičajnog pronašlo principe sveopćeg načinima maštovitog i intuitivnog. To je djelo, unutar svojeg genus loci, pronašlo put k onostranom, izbjegavajući pritom svekoliko oblikovne i izražajne konvencije. Stoga i njegov poetični svijet ne pripada naivnom samo izrazom nego duhom, u djelu u kojem je, poetskom lakoćom jednog čistog sna, naivno istovjetno s nevinim.
U tom snu (neprijateljskom spram puke naracije i opisnosti) sve su pojave i stvari poklonjene osobnoj mitologiji sna i svojevrsnom rajskom vrtu koji svakoj travci daruje dostojanstvo, a svakoj čestici zanos prosanjanog. Ta moć maštovitog imaginiranja stvarnog značila je i svojevrstan prkos onima što slijepo štuju kult činjenica i koji sve uprežu u volovsku zapregu, trpajući sve i sva u dvorište i trošnu štalicu.
U temeljima njegovih vizija nazire se vanredni crtač koji se sluti i ispod boje, u sposobnosti građenja dubokih prostora i pozornica sna, gdje najviše raslinje ne pripada prvom već zadnjem planu, gdje leteća bića i ptice nebeske, vilinski konji ili raskošni paunovi u užarenom nebu, bivaju plodoslikarski suverenoj koncepciji prostora i vizije.
Po dimenzijama nestvarnog, njegovo djelo me pripada hladnim područjima metafizike onostranog ili zagrobnog. Lišeno svih mistifikacija to djelo, optočeno finim čipkama i uresima osjeta, kao i žarećim bjelinama svjetlosti, ukazuje na moć trajanja sna koji pripada onima što posjeduju najdragocjenije: moć imaginiranja stvarnog. Te se pjesničke slike utječu vrlinama duha i srca i svojim poetskim temeljima i svojom snovitošću, u rasponima od divinizacije i gotovo obožavanje prirode i zemlje,do poetski uzvišenog tumačenja potresne sudbine, sposobne su naglasiti jednakovrijednost zemaljskog i nebeskog, sna i jave, subjektivnog osjeta i objektivne egzistencije.
Inoćom potankosti i detalja, to slikarstvo izražava najsloženije i najtananije slojeve bića u prizorima bjelokosnih osvjetljenja u kojima mrtvo nije interno i neživo, i u kojima svaka travka i najbjedniji stvor Božji može ostati zadivljen svojom vedrom egzistencijom i svojom ljepotom. I sve u likovnoj dosljednoj konstrukciji prizora sna koji imaju svoju ikoničku i poetsku jasnoću, u kojem jedno biće najvaljuje drugo, gdje jedna pojava navješćuje drugu, gdje suptilna travka nagovještava leteće i uznesene djeve u lepršavim bijelim haljinama, gdje svijetlo podrazumijeva sjenu, a realno nadrealno. Ta kolajna sna ne izlazi nikada potpuno iz zbiljskog i taj svijet Tomislava Petranovića Rvata, suptilnošću crteža i mekoćom boje svjedoči o trajnom djetinjstvu čovjeka koji je sačuvao i moć divljenja. A pošto krhkost sna podrazumijeva vještu ruku i osjetljivu dušu, ona je oružje onoga koji je u stanju stvoriti svijet najdivnijih ljupkosti i čuda i naglasiti egzistencijalnu i lirsku poziciju jedne pjesniče sposobnosti koja ima na umu samo jedno: pravo na san!
Ive Šimat Banov 
Katalog:
1.-30. Akvareli
Tomislav Petranović Rvat je rođen u Prvači kraj Nove Gradiške 1934. godine. Završio je Višu pedagošku školu u Zagrebu. Bavio se karikaturom, poezijom, glumom i scenografijom, reklamnim crtežom i slikanjem u akademskoj maniri. Od 1969. godine se posvećuje isključivo slikarstvu. Prvi nastupi u javnosti su skupna izložba u New Yorku i samostalna u Novoj Gradiški (1969.). Od 1973. djeluje kao profesionalni slikar. član je društva naivnih likovnih umjetnika Hrvatske i ULUH-a. Sudjelovao je na više od sto skupnih izložbi u zemlji inozemstvu i priredio preko 25 samostalnih izložbi. Živi i stvara u Novoj Gradiški.
(iz knjige dojmova)
