Antun Krešić 1989

ANTUN KREŠIĆ

Skice, crteži, slike, instalacije, performance -  23. siječanj 1989.

Radovi Antuna Krešića s ove izložbe segment su kontinuiteta istraživanja šireg registra geometrijskih oblika, sažetih u osnovne elementarne oblike-simbole s najprisutnijim učešćem kvadrata iz kojega “organski”, logički i simbolički proizlazi oblik kriza, dok se dinamička rotacija (proistekla iz ekspresivnog  duktusa)  usredotočuje  u  formi  kruga  i,  dalje,  središta.

Prostor slike Krešić gradi  počevši od plošne  razrade oblika  prema unutrašnjem prostoru slike, koji oscilira od plitkog reljefa do kozmičkih dubina ispunjenih ekspresivnim gestualnim ritmovima, znakovima i piktogramima (u radovima iz 1985 i 1986. g.). U novijim slikama piktografija je reducirana, smirena i “približena” transparentnom geometrijskom korpusu ostalih dijelova slike, koji svojom konstrukcijom u pojedinim dijelovima “izlaze” iz oslikane površine.

U tom prostornom kontekstu kompozicija, koliko god bila koncentrirana u “središte” i prema njemu, rasprostire se i izlazi izvan formata oslikane površine; objedinjuje u sebi centrifugalne i centripetalne silnice u naizmjeničnom smjenjivanju intenziteta. Negdje je to i potpuno uspostavljeni “zlatni rez”, ali kao fragment jednog  beskonačnog prostora, perpetuiranog u elementarnu “mikrostrukturu” kvadrata kao savršenog oblika, iz kojega su moguće izvedenice za izračunavanje prostora svemira.

Kromatika ovih slika sadrži u sebi sintezu čistog, intenzivnog kolorističkog naboja, sa crno-bijelim pasažima, najčešće u funkciji crteža, a rijetko obojene plohe, što rezultira transparentnim oblicima-simbolima. Porijeklo dominirajuće kolorističke game u slikarskom je osjećaju, intuitivnoj dimenziji spoznaje unutar koje se organski isprepleće s nastajanjem oblika i njihovom kompozicijom.

Navedeni principi Krešićeva umjetničkog i slikarskog prosedea prisutni su i u instalacijama sačinjenim od nosećih rekvizita slike; blind-rama kvadratno sastavljenih kroz čije su geometrijske otvore pod različito određenim kutovima montirane drvene letvice za rame u ukrštenim položajima.

Te drvene konstrukcije gotova su u potpunosti oslikane.

Sve navedene osobine prezentiranih radova imaju djelomično svoje ishodiste u Maljevičevoj nepredmetnoj umjetnosti zatim dalje u kubističkom slikarstvu, te dvodimenzionalnom slikarstvu Cézannea kao izlazu iz iluzionističkog  prostora renesanse i viktorijanske pozornice. To su najosnovniji punktovi u povijesti likovne umjetnosti koji se mogu razmatrati kao proces i tkivo s kojim je korespondirao autor ove izložbe.

Pored ovih povijesnih iskustava u Krešićevu radu intenzivno je prisutna intuitivna spoznaja, slikarska intuitivna spoznaja kroz crteže, kolaže, slike i  instalacije, čiji  rezultat u ovoj etapi  njegova  umjetničkog  rada pokazuje svu ozbiljnost izloženog projekta, njegovu problematiku, otvorenost i mogućnost saznanja prema još većoj kvaliteti . . .

Boris Demur

Križ je jedan od onih simbola koji se potvrđuju od  najdavnijih vremena: (Egipat, Kina, Kreta).

Uz središte, krug i četvorinu, križ je treći od četiriju temeljnih simbola (prema CHAMPEAUX G., dom. STERCKX S. (O.s.b.), Introduction au monde des Symboles, Paris, 1966, (CHAS)). On uspostavlja vezu između preostalih triju: presijecanjem dvaju pravaca u središtu i,  križ  otvara  središte prema van, u krug se upisuje dijeleći ga na četiri segmenta; povežu li mu se krajevi sa četiri pravca, od križa nastaju četverokut i trokut. Iz tih jednostavnih zapažanja proizašli najsloženija simbolika; ona su urodila najbogatijim i najuniverzalnijim jezikom . . .

Križ usmjeren  prema četiri stožerne točke ponajprije je osnova  svih simbola orijentacije na različitim razinama čovjekove egzistencije.

Potpuno čovjekova orijentacija iziskuje… trostruki sklad: orijentaciju animalnog subjekta u odnosu na samog sebe; prostornu orijentaciju u odnosu na zemaljske stožerne točke; vremensku orijentaciju u odnosu na nebeske stožerne točke.

Prostorna se orijentacija artikulira na osi istok—zapad, a označuju je izlazak i zalazak sunca.

Vremenska se orijentacija artikulira na rotacionoj osi svijeta koja je istodobno sjever—jug, gore—dolje. Sjecište tih dviju glavnih osi tvori križ potpune orijentacije. Usklađenje dviju orijentacija u čovjeku, animalne i prostorne. dovodi ga u odzvuk s imanentnim zemaljskim svijetom; usklađivanje triju orijentacija, animalne, prostome i vremenske, s transcedentnim (nadvremenskim) svijetom, s pomoću zemaljske situacije (CHAS, 27). Teško

se bolje mogu sažeti  mnogostruka i propisana značenja kriza; takva se sinteza dokazuje u svim kulturnim krugovima i razlaže se u brojne varijacije i ogranke.

Križ ima funkciju sinteze i mjere. U njemu se sastaju nebo i zemlja… U njemu se prepliću vrijeme i prostor. On je nikad neprerezana pupčana vrpca svemira povezanog s praiskonskim središtem. Od svih simbola on je najuniverzalniji i najsveobuhvatniji. Simbol je prijelaza, posrednika, onoga sto je po prirodi neprestano skupljanje univerzuma i komunikacije zemlja—nebo, odozgo nadolje i odozdo nagore (CHAS 31—32).

Križ je veliki put povezivanja. On rasijeca, određuje i mjeri svete prostore, kao sto su  hramovi, ocrtava gradske trgove; presijeca polja i groblja; sjecište njegovih krakova označuje raskršća; u toj središnjoj točki diže se žrtvenik, kamen, jarbol. Premda mu je sila centripetalna. istodobno je i centrifugalna. On je širenje i zračenje,  ali  i  skupljanje  i  ponavljanje

(CHAS, 365)…

J.  Chevalier  i  A.  Gheerbrant:  RJEČNIK  SIMBOLA
(Nakladni zavod MH)

PERFORMANCE

1. PROSTOR

— Galerija: dužine 11 m (smjer istok-zapad), širina 6 m (smjer sjever-jug).

— Boja poda: zelena.

— Istočni zid: crnoobojeni brodski pod.

— Sjeverni i južni zid: bijelo obojeni.

— Zapadni i djelomično u staklu (vrata} te crnoobojeni brodski pod.

Na otvorenje izložbe pozvano 200 posjetilaca.

2. TOK

—  Prostiranje  bijelog  rotopapira po podu sredinom u smjeru  istok-zapad,  potom također sredinom u smjeru sjever-jug. Dobiveni  križ i četiri  zelena  kvadrata dijele pozvane goste u  četiri  skupine,  raspršujući ih od središta križanja pravaca na četiri strane.

— Oslikavanje  bijelih  križnih ploha crnom i crvenom bojom (polikolor).

— Donošenje četvrtastoga crnoobojena stola na  križanje dvaju pravaca i posluživanje koktela na njemu; ponovno centripetiranje posjetilaca  (ljudi   dobre   volje)  prema središtu  križa.

Prostorija  galerije  također  je četvorina,  četiri  dobivena  četverokuta njezini  su  dijelovi.  Ona  sama opet  je  dio  još  veće  četvorine (zgrade Narodnog sveučilišta “Otokar Keršovoni”). Ta velika  četvorina  dio  je  pak  ostalih  četvorina (dobivenih križanjem  ulica) koje su dio grada. Grad Zagreb dio je Zemljine  lopte,  a  svi  mi  dio  makrokozmosa.

3. CILJ

Pravilnim  uzdužno-poprečnim presijecanjem  (raščetvorenjem)  galerijskog  prostora izazivati dijeljenje  posjetilaca  (gostiju)  u  četiri  uskomešane  skupine  i  tom  intervencijom pokazati kako je lako razdvojiti ljude, Potaknuti na razmišljanje kako se nakon takvo razdvajanja osjećaju i pojedinci u svojim skupinama jedan prema drugome i skupine prema susjednoj skupini.

Određivanjem prostorne pozicije svake skupine posjetilaca unutar četvorokutova omeđenih pravcima istok-zapad i sjever-jug navesti ljude da sami sebe upitaju na što ih sve  u  svakodnevnom  govoru  asociraju  riječi  ”istok”,  ”zapad”,  ”sjever”  i  ”jug”,  (npr. rađanje dana, padanje noći, led i studen, žega i toplina, politička diktatura, demokracija, ekonomsko blagostanje i siromaštvo)  ”priroda”  i  ”energija”.

Na kraju, posluživanjem koktela (kao svojevrsnom centripetalnom silom) na sjecištu pravaca ponovo združiti goste, zaželjeti mir ljudima dobre volje i uputiti im apel da ih nikada nikakav simbol, nikakva ideja ili ideologija te nikakva politika ili religija ne dovedu u napast da zbog njih razdvajaju i dijele ljude, nanoseći im time boli i patnje ili čak ugrožavajući egzistenciju.

KRIŽ

— Križ je osnova svih simbola za orijentaciju.

— Simbolika broja četiri velikim se dijelom povezuje sa simbolom križa.

— Križ je širenje i zračenje, ali i skupljanje i  ponavljanje.

— Križ je amblem i zračenja središta, a krug koji ga opisuje zajedno s križem čini kotač — osnovu naše mobilnosti.

ČETVORINA je auto dinamički oblik ukotvljen na četiri strane. Simbolizira zaustavljanje ili odabrani trenutak.
četvorina sadrži pojam mirovanja i ukrućenja (CHAS 30—31)
Po Platonu CETVORINA i KRUG u sebi su apsolutno lijepi.
Križ u četvorini dinamički je izraz četverodjelnosti.
Očitovanje sjedilačkih naroda je četvorina.
Šatori u nomadskih naroda su okrugli.

KRUG je ponajprije proširena točka.

Krug je znak ishodišnog jedinstva i znak neba; pokazuje njegovu djelatnost i cikličko gibanje. Oblik kruga, kod kombiniran s oblikom četverokuta evocira ideju kretanja l promjene reda ili razine.

SREDIŠTE je mjesto kondenzacije ! koegzistencije suprotnih sila, mjesto najkoncentriranije energije. Svaki narod i svaki čovjek ima svoje središte svijeta; svoju točku gledanja, svoju magnetsku  točku. Središte se shvaća kao spojna točka između čovjekove kolektivne i individualne želje bilo sa znanjem, ljubavlju Ili djelovanjem. Gdje se ta želja i moć sastaju je središte svijeta.

Tekstovi o križu, četvorini, krugu i središtu citirani iz RJEČNIKA SIMBOLA (Nakladni zavod MH)

Izloženi radovi:
1. Vraćena slika, 1986., akril na platnu, 97×74 cm
2. Dobro dobrim, 1986., ulje na platnu, 90×73 cm
3. Crux patibulata, 1985., ulje na platnu, 78,5×75 cm
4.-8. Bez naziva, 1988., akril na platnu, 92×64,5 cm
9.-11. Bez naziva, 1988., akril na platnu, 78×47,5 cm
12.-13. Bez naziva, 1988., ulje na natronu, 84×59 cm
14. Bez naziva, 1987., gvaš, 70×50 cm
15. Bez naziva, 1988., kombinirana tehnika (tuš u boji i suhi pastel), 70×50 cm
16.-19. Bez naziva, 1985./1988.., kolaž i kombinirana tehnika, 70×50 cm
20.-22. Bez naziva, 1987./1988., ugljen i suhi pastel na papiru, 70×50 cm
23.-42. Bez naziva, skice, 1988, kombinirana tehnika
43.-45. Skice za instalaciju i performance
46. Instalacija, blind-rama, laneno platno, klinovi, letvice, bojoa i papir, 250x200x100 cm

Antun Krešić rođen je u Starim Jankovcima nedaleko Vinkovaca 14. veljače 1955. godine. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1981. godine. u slikarskoj klasi prof. Šime Perića. Samostalno izlaže od 1979., a skupno od 1981. godine. u Vinkovcima, Splitu, Poznanovcu, Eisenstadtu, Crikvenici, Beogradu, i Voloskom. Nagrađen je na II. Međunarodnoj izložbi Volosko 87` nagradom Mandrać.

Samostalne izložbe:
1983. Tuzla, Klub galerija Galerije jugoslavenskoga portreta u Tuzli
1985. Zagreb, Galerija Dubrava
1985. Tvornica autobusa Zagreb
1986.Vinkovci, Likovni salon Galerije umjetnosti Vinkovci
1987. Zagreb, Atelier Libuša
1989. Zagreb, Galerija Dubrava

Skupne izložbe:
1981. Vinkovci, Kazalište „Joza lvakić“, „Žena i njen svijet“
1984. Split, Muzej revolucije, „Umjetnici Velom Drveniku“
1985. Zagreb, Galerija Karas, XIII. postav recentnih radova članova SHDLU
1986. Poznanovec, Izložbeni salon Tvornice Partizan, „Izložba Grupa trojice“
1986. Eisenstadt, Beč, Heitzing, Maribor, Zagreb , „Likumove generacije“
1986. Zagreb, Galerija Karas, XIV. postav recentnih radova SHDLU
1986. Crikvenica, „Toč 86“
1986. Zagreb, Galerija Dubrava, „Likovni život Dubrave (9)“
1986. Beograd, Željeznički muzej, Izložba željezničara slikara, kipara i grafičara
1986. Zagreb, 18. salon mladih
1987. Zagreb, Galerija Karas, XV. postav recentnih radova SHDLU
1987. Zagreb, Sportsko selo Sava, (Atelier Libuga), „Slikari Univerzijadi ’87“
1987. Zagreb, TAZ i SO Dubrava (izložbeni prostori) ALD Dubrava
1987. Volosko, II. međunarodni natječaj slikarstva
1987. Zagreb Galerija Dubrava, „Likovni život Dubrave“
1987. Zagreb, Galerija ogledalo, „Vezena slika“
1988. Zagreb, Galerija Dubrava, „Izbor iz fundusa (20 godina rada Galerije)“
1988. Zagreb, Četiri izložbena prostora, ALD Dubrava
1988. Vinkovci, Likovni salon Galerije umjetnosti, Likovni umjetnici Vinkovčani, „Vinkovačke jeseni ’88“

Likovne kolonije:
1987. Zagreb, Željeznička likovna kolonija Murala (Branimirova ulica)
1987. Zagreb, Pionirski grad


(iz knjige dojmova)