Nenad Čulić 1987

NENAD ČULIĆ

Čarobni izlet – 2. 2. – 15. 2.  1987.

Čarobni izlet Nenada Čulića

S obzirom na svoje mogućnosti, a rekli bismo i s obzirom na slikarske predilekcie provjerene  na  Akademiji  likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasama Antuna Mesdjića i Nikole Reisera, Nenad Čulić se relativno kasno odlučio na izlaganje. Dok većina slikara, bez pretjerane osjetljivosti, počne  izlagati netom su  izišli s akademije, a neki čak i za vrijeme studija, što  je  zadnjih  godina postalo gotovo pravilo, Čulić se godinama ustezao od nastupa u javnosti. Slikao je, radio je kao grafički likovni urednik, ali nije sudjelovao na izložbama. Prvi put izlaze tek u osamdesetima, a prvu kritičku izložbu, na kojoj prezentira akvarele, tempere, olovke i olovke u boji iz 1986, priređuje ovih dana početkom veljače 1937., u Galeriji «Dubrava».
Budući da Čulić radi u ciklusima, i ja sam se, odabirajući izloške, opredijelio  za postavu nizova, a ne za jedan ciklus, što je napokon bila i intencija autora. Očigledno je da on zasniva svoje ambiciozno slikanje u krugovima, u poglavljima koji ispisuju rekli bismo – opsežniju romanesknu građu. Stoga joj, da bi bila evidentna u svim važnim aspektima iskaza, priskrbljuje odgovarajuću formu, sagu, pa ta rasuta grada – da parafraziramo Danijela Dragojevića – tvori naposljetku u sebi opravdan, prihvatljiv postupak izlaganja. U užemu morfološkom smislu zamjetljiva su određena odstupanja, tako da ne može biti govora o visoku stupnju koherencije između ciklusa i ciklusa, kao kada je riječ o koherenciji u okvirima  samo jednog ciklusa. Međutim, ta razdijeljenost tokova, obilježena nazivima «Britke čestice svjetlosti», «Put u nebo» i «Poslije tmine»,  teži istome utoku,  identičnoj slikarskoj viziji o svjetlu.
čulić razmatra svjetlost  kao opipljivu energiju, razlaže je u štapićaste i jajolike korpuskule, pridaje joj svojstvo životodajnoga kretanja i uzajamnog djelovanja tijela – sile kao životne aktivnosti, ispunjene nabojem univerzalne erotike. Iz toga prvotnoga Erosa začima se, naime, spektar boja i konkretan slikarski oblik, prispodobljen ljudskoj mjeri predodžbe i simbola – senzualnost materijalne evidencije. S onu stranu ezoterije, ni časka se ne prepuštajući okultnim špekulacijama i alkemijskim tvorbama, nego, dapače, nastojeći na vizualnoj suvisloj i jasnoj fizici svjetla, slikar imaginira protok otjelovljenih čestica. Evocira ih u kolorističkim ideogramima neke osebujne kvantne teorije koja se, naravno, ne poziva na znanstveno biće optike, nego na živu sposobnost zamišljanja pretpostavljene fizičke zgode.
U trećemu ciklusu koji se javlja kao epilog prvima, nizovima «Britke čestice svjetlosti«  i  «Put  u  nebo»,  kao  još  jedna očevidnost cirkulacije svjetlosne energije koja  poprima  čvrste  slikarske forme, razaznajemo falusoidne formacije. Time je tok zatvoren. Oživotvorena sila svjetla kao simbol prokreativne moći stoji nasuprot simbolima ženskoga principa, pa u ideji Nenada Čulic svjetlost sadrži svekoliku erotsku energiju i latentne oblike bilo kakva materijalnoga očitovanja. Budući da svjetlost i tama simboliziraju dopunjujuće vrijednosti istoga ciklusa u razvitku, pozadina je Čulićevih radova najčešće tamna, gotovo crna.
U postavu su ušla i tri akvarela izvan spomenutih ciklusa: «Mutacija X« i »Naznaka specifične reprodukcije» te «čarobni izlet«. Dok su prva dva ipak u određenoj svezi s temom izložbe, treći — po kojem je nazvao izložbu – stoji izdvojeno. Rađen u. maniri transavangarde, ali u metjeu koji još nije zadobio posvemašnu trendovsku sirovost i opuštenost, taj brod na čarobnu izletu kromatičkih eksplozija  možda  nagovještava novi Čulićev pravac ako već dalju razradbu i odmake nisu eventualno signalizilrali akvareli «Mutacija X» i   «Naznaka specifične reprodukcije».
U tome slučaju Čulićeva bi kozmogonija mogla poprimiti obilježja fantastike, svijeta mutanata; u protivnom će značiti povratak ranijem tematu – lađama, koje je umjetnik često slikao i crtao dok je još pripremao teren za nastup u javnosti. Na koju će stranu autor, to će pokazati vrijeme.  Na meni je  bilo da pokažem stvaralački definirane radove izlagača, iako sam ga time izvrgnuo oštrijem sudu; da dadnem podršku njegovu svojstvenom nomadizmu, koji se u ovim godinama prepoznaje kao znak vremena – kao izraz postmoderne.

Josip Škunca

Popis radova:
1. Čarobni izlet, 1986., akvarel, 42×32 cm
2. Britke čestice svijetlosti, 1986., akvarel, 42×32 cm
3. Britke čestice svijetlosti II, 1986., akvarel, 42×32 cm
4. Britke čestice svijetlosti III, 1986., akvarel, 42×32 cm
5. Britke čestice svijetlosti IV, 1986., akvarel, 32×21 cm
6. Mutacija X, 1986., akvarel, 42×32 cm
7. Put u nebo, 1986., akvarel, 28×41 cm
8. Put u nebo II, 1986., akvarel, 41×28 cm
9. Put u nebo III, 1986., akvarel, 41×28 cm
10. Put u nebo IV, 1986., akvarel, 28×41 cm
11. Put u nebo V, 1986., akvarel, 32×42 cm
12. Naznaka specifične reprodukcije, 1986., akvarel, 40×30 cm
13. Poslije tmine, 1986., akvarel, 30×40 cm
14. Poslije tmine II, 1986., akvarel, 39×29 cm
15. Poslije tmine III, 1986., akvarel, 34×26 cm
16. Poslije tmine IV, 1986., akvarel, 32×34 cm
17. Poslije tmine V, 1986., akvarel, 39×29 cm
18. Poslije tmine VI, 1986., akvarel, 32×26 cm
19. Do 24 skica i studije, 1986., olovka i olovka u boji

Nenad Čulić rođen je u Zadru 28. travnja 1949. godine. Osnovnu školu, gimnaziju i Akademiju likovnih umjetnosti završio je u Zagrebu. Diplomirao je slikarstvo u klasi profesora Nikole Reisera 1972. godine. Od tada pa do 1935. godine radi u novinama kao grafički i tehnički urednik i urednik ilustrator. Posljednje se dvije godine profesionalno bavi slikarstvom. Živi i radi u Zagrebu.

Samostalne izložbe:
1985. Zagreb, Galerija Salona knjiga Mladost
1985. Split, Galerija IKRO Mladost
1987. Zagreb, Galerija Dubrava

Skupne izložbe:
1984. Likovni život Dubrave (7)
1986. Likovni život Dubrave (9)


(iz knjige dojmova)