Lidija Kašpar-Stranić 1987

LIDIJA KAŠPAR-STRANIĆ

Zlatni kolaži -  30. 3. – 12. 6. 1987.

Zlatni kolaži

Slikarstvo Lidije Kašpar-Stranić određujemo kao geometrijsku apstrakciju.

Prostor i oblik, simetrija ili asimetrija i boja, prepoznatljivi su gradbeni elementi slikarskog svijeta te umjetnice.

Ovim kratkim podsjećanjem na umjetničinu stvaralačku zaokupljenost željela sam samo naglasiti da i njezin najnoviji ciklus kolaža-slika slijedi već poznati tematski krug, Jer, novi ciklus u sebi sjedinjuje sve elemente vlastitog  prosedea i stila, dosljednost i razvoj istodobno.

Kanda sada slobodnije gradeći svoje svjetove, poslije začudnih “Megalopolisa”, Lidija Kašpar-Stranić u arhitektonsku kompoziciju slike unosi novi element: staniol papir. Kao izražajno sredstvo, kao boju i mogući dio kolaža. l njime ispisuje nove stranice svoje zaokupljenosti geometrijskom apstrakcijom. “Krojeći” staniol u logične spletove slike geometrijske provenijencije, Lidija Kašpar-Stranić upozorava da se i s minimumom sredstava mogu kreirati umjetnička djela. Doduše, nastajalo su vise kao igra radosti nad otkrićem i takve slike.

Novi kolaži – slike izrađeni su s mladenačkom energijom i i osjećajem za mjeru i red, što otkriva zrelost slikarice. U prilog toj misli jest  i činjenica da ona mudrošću iskustva ne zazire od netipičnog materijala, ukrasnih i uporabnih papirića i bombonijera iz kutija cigareta . . . Oni su, štoviše, njezinoj novoj slici donijeli svojevrsnu toplinu, omekšali su savršenu geometrijsku ikonografiju. I slobodniji pristup . . . na što upućuju kolaži satkani od raspršenih  listića u prostoru slike. Red je žrtvovan u korist slobodnog rasapa geometrijskih tijela, koja u novoj ulozi poprimaju i novo značenje. Ritmizirana je  to  tkanica  apstraktne  rezonance.

lzložba kolaža Lidije Kašpar-Stranić pravi je rezultat autoričinih slikarskih traženja, kojih je kontinuitet dug vise od tri  i  pol desetljeća,. I slika radosti stvaranja, postojanosti na putu odabrane poetike geometrijske apstrakcije i, dakako, zašto bježati od te riječi — ljepote.

Marina Baričević

Lidija Kašpar-Stranić rođena  je 1923. godine u Slavonskom Brodu. Od 1939. do 1943. godine pohađa Školu za umjetnost i obrt u Zagrebu, grafički odjel, a od 1943. do 1949. godine studira na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Diplomirala je slikarstvo u specijalki profesora Marina Tartaglie.  Izlaže od 1950. godine. Likovni je suradnik na arhitektonskim objektima javne namjene. Izlagala je na više samostalnih i skupnih izložbi. Dobitnica je nekoliko nagrada i priznanja. Živi i radi u Zagrebu.

Samostalne izložbe:
1973. Zagreb, Salon HDLU
1974. Sisak, Galerija Muzeja Sisak
1975. Maribor, Umetnostna galerija (s B. Stranićem)
1976. Zagreb, Galerija Dubrava
1976. Rijeka, Mali salon
1978. Zagreb, Studio galerije Forum
1981. Zagreb, Galerija Dubrava (s V. Fischer i V. Vinski)
1982. Zagreb, Muzej za umjetnost i obrt
1983. Vinkovci, Likovni salon Terme
1983. Karlovac, Zorin dom
1986. Rijeka, Mali salon
1986. Slavonski Brod,  Salon “Becić”
1987. Zagreb, Galerija Dubrava

Nagrade:
1973. Slovenj Gradec, Plaketa “Golub mira”, II. jugoslavenska razstava del likovnih umetnic
1979. Gospić, Otkupna nagrada, XIV lički likovni anale
1981. Osijek, Nagrada Ex Aequo, VIII biennale Slavonaca

Katalog:
1.-17. Kolaži-slike, 1986./1987.

 

 


(iz knjige dojmova)