Vatroslav Kuliš 1991

VATROSLAV KULIŠ

Gvaševi -  11. 2. – 24. 2. 1991.

Gvaševi

Pamtim naziv jednog gvaša Vatroslova Kuliša iz 1987. godine, „29 boja čuđenja“. Zapravo, prisjetim se tog naslova slike uvijek kad se nađem pred njegovim radovima, bez obzira jesu li predo‑mnom akrilici ili gvaševi, platna ili papiri, veliki ili mali formati jer kazuje gotovo sve o Kuliševom kolorizmu. O kolorizmu koji proizlazi iz slikareve fascinacije čak opsjednutosti bojom iz čega proizlazi zaključak: Kuliš tematizira boju. Boja u njegovim kadrovima nije sredstvo u funkcijli figurativnog ili apstraktnog tematiziranja slike, ona ondje živi samosvojnošću teme organizirajući se u protoke svjetlosti. A ti su protoci svjetlosti ili, preciznije rečeno, protoci boje, postali nekom vrstom zaštitnog znaka Kuliševog slikarstva. Oni njegovu apstraktnu sliku tematiziraju do asocijativnosti, kao primjer, skloni smo pomisliti kako slikar pokušava bojom vizualizirati zvuk, miris, svjetlost ili zadržati neki dojam registriran u prolazu. Zvučnost njegovih kolorističih kompozicija i eskapada priziva u sjećanje iskustva Kandinskog koji je doista radio na vizualiziranju zvuka, uz jednu napomenu, Kuliš nije autor sklon reinterpretacijji odnosno parafrazi. Njegovo iskustvo, premda pripada širokoj domeni „zaumnih pejzaža“ nikada nije bilo obilježeno epigonstvom što će reći nikada nije bilo obilježeno drugom fascinacijom osim one bojom.

Sasvim netipično za njegovu generaciju Kuliš nije slikar intelekta. On je slikar instinkta. I dok njegov naraštaj, opsjednut manje slikarstvom negoli poviješću slikarstva na nov način, posredstvom transavangarde, otkriva parafrazironje te utemeljuje neku novu mimikriju kojom su bile obilježene postmoderne osamdesete, Vatroslov Kuliš prihvaća avanturu koju mu nameće „slikarstvo instinkta“. Dakako, to je avantura određena disciplinom zanata što će reći, Kuliš je Odisej medu slikarima.

Lilijana Domić

Vatroslav Kuliš rođen je 7. ožujka 1951. godine u Vidošima. Školu primijenjene umjetnosti završio je u Zagrebu 1971. godine. Iste godine upisao je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. Diplomirao je 1976. godine u klasi profesora Šime Perića. Bavi se grafičkim dizajnom i scenografijom. Član je Grupe Stećak. Izlagao je na više samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Godine 1981. dobio je Nagradu za akvarel na Biennalu akvarela Jugoslavije održanog u Karlovcu.

Samostalne izložbe:
1969. Zagreb, Galerija Dubrava
1979. Varaždin, Narodno kazalište „August Cesarec“
1980. Zagreb, Galerija „Vladimir Nazor“
1980. Hvar, Galerija „Na Bankete“
1981. Zagreb, Studio galerije Forum
1981. Karlovac, Galerija Barešić
1982. Palmižana, Galerija Škorpion
1982. Zagreb, Galerija Dubrava (s Antunom Borisom Švaljekom)
1983. Karlovac, Zorin dom (s Antunom Borisom Švaljekom)
1983. Bari, Expo Arte (s Nadom Falout i Nives Kavurić-Kurtović)
1985. Zagreb, Autorski izlog knjižare „August Šenoa“
1985. Velika Gorica, Galerija Galženica
1985. Zagreb, INA-projekt
1986. Karlovac, Zorin dom
1986. Zagreb, Galerija Dubrava
1987. Zagreb, Galerija „Caffe 85”
1987. Rijeka, Galerija Kvarner Expressa
1987. Krapina, Galerija „Hušnjakovo”
1987. Dubrovnik, Galerija „Sesame”
1987. München, Njemačka, Galerija „Winakurov”
1989. Zagreb, Galerija „A”
1989. Mali Lošinj, Centar za kulturu
1989. Klek, Galerija „Stećak”
1989. Zagreb, Galerija „Forum”
1989. Slavonski Brod, Galerija „Port Artur”
1989. Zadar, Galerija “Sv. Petar i Andrija stari”
1990. München, Njemačka, Galerija „Scorpion”
1989. Ermioni, Grčka, Galerija „Porto Hydra”
1990. Novalja, Galerija „Kunkera”
1991. Zagreb, Galerija Dubrava

Nagrade:
1981. Karlovac, Galerija „Vjekoslav Karas“, Bienale akvarela Jugoslavije


(iz knjige dojmova)