Bara Mustafa 1985

BARA MUSTAFA

Skulpture u drvu -  5. 3. – 19. 3. 1985.

Kad se 1969. godine hlebinska domaćica Bara Mustafa počela zanimati za skulpturu u drvu – u istoj je godini realizirala i svoje kiparske prvijence – hlebinsko slikarstvo, odnosno naivno kiparstvo podravskog bazena, istom je uzimalo maha . Otprije u tome podravskom selu kraj koprivnice – a Hlebine već slove za središte jugoslavenske naivne umjetnosti, zahvaljujući ponajviše živoj legendi naivnog slikarstva, Ivanu Generaliću, i popularnom terminu hlebinska škola – kipare samo Mato Generalić, Branko Gaži i Martin Hegedušić (potonji, primjerice, izlaže još od 1958.).

Međutim, već počinju Dragica Belković i Mijo Kuzman, u Batinskoj Mato Lacković i Ljubica Matulec, u Novigradu Podravskom Kata Vizvari. Ako pak ovim imenima pridružimo kipare i izvan Podravine, koji se također javljaju oko sedamdesete – Josip Bičanić i Stjepan Škvorić u Novoj Gradiški, Josip Borščak u Zagrebu, Andrija Kusanić u Karlovcu, Katica Parađ-Vojković u Velikoj Gorici, Frančiška Petelinšek u Dugoj Resi – ustanoviti nam je da se Bara Mustafa probudila za umjetnost u trenutku kad nam je još jedan val, ne samo u Hlebinama, namicao dalju skupinu naivnih stvaralaca. Uz Petra Smajića u Ernestinovu i niz drugih kipara koji su izlagali, ili će stupiti na scenu u sedamdesetim godinama – Stjepan Kičin, Đorđe Kreća, Drago Sminderovac, Krešimir Trumbetaš, Drago Belina i drugi – i ta je grupa u mnogome pridonijela da se uskoro počela govoriti o još jednom fenomenu naivne umjetnosti u nas: o kiparstvu kao konstitutivnom dijelu naive na domaćem tlu, bez premca u svijetu po zastupljenosti kipara na izložbama, i po kakvoći njihova rada.

Dio te slave pripada zasluženo i Bari Mustafa. I ona u svojoj skulpturi nosi poruke ruralne svakodnevnice, ali je manje narativna od zatečenog podravskog kiparskog kruga. Skulpture su joj u pravilu zaustavljene u zbitom, otežalom portretu okomito postavljene figure proizvoljnih proporcija, ovisno već o elementima koji žele naglasiti. Obrada je gruba, istinita objava forme i sadržaja težačkog življenja na zemlji, ali ne i lišena neke lirske crte suživota s mještanima, spram kojih gaji neskrivene osjećaje. Majčinstvo i odgoj djece čest joj je i drag motiv. Žena s djetetom u Barinoj interpretaciji posjeduje određenu mjeru votivnoga kipa, u čemu se još ponajbolje očituje njena umjetnička filozofija.

Ima na izložbi u Galeriji Dubrava i jedan reljef u afričkom hrastu iz 1980. godine, koji se donekle razlikuje od uobičajenog rada Bare Mustafe. To je Pijac, skulptura većeg formata, u kojoj se kiparica najviše približila ikonici Ivana Generalića, a i obrada površine reljefa finija je no inače. Taj prizor sa stočnog sajma djeluje reprezentativno u opusu Bare Mustafe, kao znak pripadnosti hlebinskoj škole, ali možda u manje atraktivnim figurama suseljan, karakteristične visine oko 40 centimetara, ima više izvorne doživljajnosti i poruke koja izdvaja ovu naivnu umjetnicu od kruga kojem pripada.

Josip Škunca

Katalog:
1. Pijac, 1980., afrički hrast, 65×150 cm
2. Razmišlja, 1980., kruška, visina 21 cm
3. Ciganka s decom, 1982., orah, visina 50 cm
4. Kovač, 1982., orah, visina 30 cm
5. Klarica moli, 1983., orah, visina 23 cm
6. Dečki se nose, 1984., jasen, visina 39 cm
7. Bartol ide z goric, 1984., lipa, visina 39 cm
8. Stari frater, 1984., orah, visina 40 cm
9. Grga grozdje drožđe, 1984., orah, visina 44 cm
10. Majka nosi dete, 1984., orah, visina 43 cm
11. Ivek sa srcem, 1984., orah, visina 41 cm
12. Stra frajla, 1984., orah, visina 41 cm
13. Putar, 1984., lipa, visina 43 cm
14. Križno drvo, 1984., hrast, visina 56 cm
15. Dečki se nose, 1984., bor, visina 90 cm
16. Ciganka, 1985., jasen, visina 38 cm
17. Plesači, 1985., jasen, visina 38 cm
18. Pastir, 1985., lipa, visina 40 cm
19. Janica s cekerom, 1985., orah, visina 41 cm
20. Jožina nosi brento, 1985., lipa, visina 38 cm
21. Marica nosi grozdje, 1985., lipa, visina 37 cm
22. Majka čuva dete, 1985., lipa, visina 39 cm

Barica Mustafa rođena je 17. veljače 1935. godine u Hlebinama. Završila je sedam razreda osnovne škole. Domaćica. Skulpturom se bavi od 1969. godine. Prvi put izlagala je 1970. godine u Zagrebu, na međunarodnom susretu naivne umjetnosti Naivni 70. Galerija Primitivne umjetnosti pozvala ju je i na slijedeća dva susreta: na Naivne 73 i Naivne 77. Sudjelovala je na nekoliko kiparskih i mješovitih simpozija. Izlagala je na nekoliko samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu.

Samostalne izložbe:
1970. Hlebine, Galerija Hlebine,, (s Iva­nom Generalićem, Draganom Gaži­jem i Mijom Kovačićem)
1975. Hlebine, Galerija Hlebine, (s Kata­rinom Henc)
1976. Crikvenica, Turističko društvo Cri­kvenica, (sa Stjepanom Večenaiom i Franjom Vujčecom)
1977. Neuburg/Donau, Galerija Dauber
1978. Zagreb, Galerija Dubrava (s Dra­gicom Belković, Franciskom Petelin­šek, Katom Vizvari i Maricom Ma­vec-
………Tomljenović)
1985. Zagreb, Galerija Dubrava

Skupne izložbe:
Od 1970. izlagala je na vise od 50 skupnih izložaba u Hlebinama, Zagrebu, Svetozarevu, Trsteniku, Beogradu, Ernestinovu, Valpovu, Iloku, Vuko­varu, Brodancima, Zlataru, Vinkovcima, Osijeku, Belišću, Listici, Novom Marofu, Varaždinskim To­plicama i Mariji Bistrici te u SAD-u, SR Njemačkoj i Italiji.


(iz knjige dojmova)