Marcela Munger 1984

MARCELA MUNGER

Strukture -  13. 2. – 29. 2. 1984.

Uz ciklus Strukture

Već je Mladenka Šolman, pišući predgovorni tekst u katalogu prve samostalne izložbe Marcele Munger, uočila osobitost i važnost tehnike u ove darovite zagrebačke slikarice. Ona je tada ustanovila da se Marcela, doduše, služila papirom kao suptitutom forme, na početku svojega rada u toj tehnici, ali da je ubrzo prihvatila papir kao mogućnost novog izražaja, kao sredstvo toga izražaja. Ustanovila je tada da papir u Marcele pokriva široku skalu emocija, a da krhkosti, ranjivosti, potrošnosti i podatnosti toga materijala nalazi, istodobno, i odgovarajuće pokriće vlastitim iskustvima i spoznajama života.
Osvrćući se na tu izložbu na Radio-Zagrebu, Zdenko Rus je napisao: Ona Schwittersova, čega se god umjetnik dotakne, postaje umjetnost, nije više uobražena dosjetka euforičnog ništavitelja tradicije, nego svakodnevna pojava. Također, ona Matissova tvrdnja, da škare mogu dosegnuti više senzibilnosti nego olovka, kako nas podsjeća pisac predgovora kataloga Marcele Munger, u povodu njene izložbe u Galeriji Vladimir Nazor (Mladenka Šolman, op. p.). Ova mlada umjetnica zapanjuje izborom materijala i moći senzibiliziranja osjećajnosti do granice nekog bijelog usijanja.
Na isto će , ali sa stajališta razvitka lirske apstrakcije i i informela u pedesetim i šezdesetim godinama, i kasnijeg nadmašivanja informela, upozoriti i Zdravko Poznić, u predgovoru kataloga druge Marceline samostalne izložbe, u Salonu galerije Karas. On će napisati: U djelu Marcele Munger radi se o razmatranju raznih kategorija i osobitosti onoga već stvorenoga, neposrednog i običnog materijala, slučajnog kao što je to i priroda – bilo da je to papir ili boja, bilo polidimenzionalnost oblikovnih rezultanti, akcije gužvanja, rezanja, stapanja, premazivanja, prskanja bojom itd. I dalje: U djelu autorice taj moment omogućava da priroda materije i priroda umjetničkog čina… učini – suprotno očekivanjima… dosadašnje apstrakcije, stanoviti pomak prema vidljivom, formu izraženu perciptivnom slikovnom svježinom… Odnosnu prirodu ne samo kao opći, apstraktni tok života materije, nego i kao more, kamen, stijene, list, cvijet itd.
Zapazit će odlučujuću ulogu i posebnost papira u Marcelinom radu i Guido Quien, u osvrtu na tu drugu Marcelinu izložbu, u Čovjeku i prostoru broj 5 iz 1982. Quien tim povodom piše: Papir kojim (Marcela Munger op. p.) gradi djela više nije papir, postao je svijetlo. Dakle, priroda je ovdje samo polazište, no, možda, i povratište. Jer ovi apstraktni radovi zadržali su određeno sjećanje. Svojim svjetlosnim odrazima i mekim pretakanjima mogu biti voda, ili pak travnata livada. U svakom slučaju, upućuje nas na titrave pojavnosti, bliske lirskim nastrojenjima.
Pokazalo se tako da je Marcela već prvim samostalnim nastupom, otkad, uzgredice, ne izmiče iz fokusa kritike, postigla visoki stupanj podudarnosti između htijenja i realizacije, između duševne razložnosti i iskaza, da je tu tenziju zadržala i u prijedlozima sada proširene tematike: od ispovijednih “Prozora” i “Jutara”, do “Prirode” i “Struktura” objektivnije naravi, a i u tim novijim ciklusima ona ključna podatnost, potrošnost, ranjivost i krhkost nosi isti naboj, na obje ravni značenja djela: i kao osobna, poetizirana komunikacija, i kao toj poetici iz doživljaja djevojaštva i prirode primjereni načina izražavanja. Slikarica sugerira sličnosti, jer ih vidi i prepoznaje kao konstantu, kao nezaobilazivu unutarnju i vanjsku stvarnost u procesu koji teče. U prvome slučaju to je iščekivanje, želja, ufanje, usijanje, zebnja, žalost, u drugome šara u krznu i leptirovu krilu, vlaga u mahovini, lišaj na kori debla, oblak, sjaj i sjena, površina vode. Oba ta pola Marcelina umjetničkoga zanimanja podliježu mijeni i umijeću, pa onda i izbor materijala i način rada moraju biti u službi na tim osnovama sazdanoga artefakta (kapanje boje, otiskivanje u sitotisku, razlijevanje boje, kolažiranje, nabiranje papira, razne papirnate podloge uključujući i fotografiju – sve ono što će interpretirati različito u istome).
Malo je u nas umjetnika koji posižu za kolažom, odnosno papirom kao disciplinom a nema ih odveć ni u svijetu. Papir je, očito, tehnika djece i prostodušnih, igre i pjevanja. Ta je tehnika i podsjetnik brzog trošenja, ali zar pjesništvo od vajkada ne pije srž trenutka, hvaleći svoju istinu u zaustavljenome času!? Mikrokozmos je i makrokozmos. Crno je negacija i sinteza kao i bijelo, koje je još i svjetlost, a plava je boja bezdana i atmosfere. Eto okvirne game za izvornu građu Marcelinih kolaža/papira.

Josip Škunca

Katalog:
1. Struktura 5, 1983., kolaž, 53×71 cm
2. Struktura 6, 1983., kolaž, 53×71 cm
3. Struktura 7, 1983., kolaž, 53×71 cm
4. Struktura 8, 1983., kolaž, 53×71 cm
5. Struktura 9, 1983., kolaž, 53×71 cm
6. Struktura 10, 1983., kolaž, 53×71 cm
7. Struktura 11, 1983., kolaž, 53×71 cm
8. Struktura 12, 1983., kolaž, 53×71 cm
9. Struktura 1, 1984., kombinirana tehnika, 42×60 cm
10. Struktura 2, 1984., kombinirana tehnika, 42×60 cm
11. Struktura 3, 1984., kombinirana tehnika, 42×60 cm
12. Struktura 4, 1984., kombinirana tehnika, 42×60 cm
13. Struktura 5, 1984., kombinirana tehnika, 42×60 cm
14. Struktura 6, 1984., kombinirana tehnika, 42×60 cm
15. Struktura 7, 1984., kombinirana tehnika, 42×60 cm
16. Struktura 8, 1984., kombinirana tehnika, 42×60 cm
17. Struktura 9, 1984., kombinirana tehnika, 42×60 cm
18. Skice, 1982./1983.., serigrafija i fotografija
19. Skice, 1983., kombinirana tehnika
20. Skice, 1984., serigrafija

Marcela Munger rođena je 16. siječnja 1947. godine u zagrebu. Školu primijenjene umjetnosti, slikarski odjel, završila je u Zagrebu 1968. godine. Diplomirala je slikarstvo 1972. godine na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi profesora Nikole Reisera. Izlagala je na više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Živi i radi u Zagrebu.

Samostalne izložbe:
1978. Zagreb, Galerija Vladimir Nazor
1982. Zagreb, Salon galerije Karas
1983. Karlovac, Zorin dom
1984. Zagreb, Galerija Dubrava

Skupne izložbe:
1974. Nova Gradiška, Dom INA, Likovna kolo­nija „Strmac 74“
1975. Vinkovci, Galerija umjetnosti, Likovni salon, Likovna kolonija „Strmac“
1975. Osijek, Galerija Zodijak, Likovna kolonija „Strmac 1971.-1974.“
1975. Zagreb, Umjetnički paviljon, 7. salon mladih
1975. Prilep, XIII. internacionalna slikarska kolonija „Prilep 75“
1975.  Skoplje, Izložbeni salon na Centarot, In­ternacionalna slikarska kolonija „Pri­lep 1974.-1975.“
1967. Zagreb, Umjetnički pavilion, 8. salon mladih
1967. Zagreb, Galerija Karas, „Izložba mla­dih za dodjelu stimulacije“
1977. Zagreb, Galerija Karas, „Inovacije“
1977. Zagreb, Umjetnički paviljon, 9. salon mladih
1977. Piran, Obalne galerije, Mestna galerija, „Međunarodna izložba likovnihn umetni­ca u povodu 8. marta“
1978. Zagreb, Umjetnički paviljon, „Otkup u­mjetnina 1977.“
1978. Zagreb, Galerija Karas, VI. postav recentne hrvatske likovne urnietnosti
1978. Zagreb, Umjetnički paviljon, 13. zagre­bački salon
1979. Zagreb, Umjetnički paviljon 10. salon mladih
1979. Zagreb, Galerija Karas, VII postav recentne hrvatske likovne umjetnosti
1979. Kumanovo, Umetnička galerija, Slikarska kolonija „Prohor Pećinjski 79“
1979. Vranje, Radnički univerzitet, Slikarska kolonija „Prohor Pećinjski 79“
1979. Rijeka, Moderna nalerija, 10. bienale mladih likovnih umjetnika Jugoslavije
1979. Sarajevo, Umjetnički paviljon „Collegium artisticum“, „Izložba SHDLH“
1979. Zagreb, Galerija Dars, „Izložba grupe au­tora“
1979. Zagreb, Galerija Dubrava, „Likovni ži­vot Dubrave“
1980. Zagreb, Galerija Ulrich, „Mladi umjet­nici“
1980. Zagreb, galerija Karas, VIII. postav recentne hrvatske likovne umjetnosti
1981. Beograd, Umetnički pavilion »Cvijeta Zuzorić, „Zagrebački umjetnici mlađe generacije“
1981. Zagreb, Galerija Karas, IX. postav recentne hrvatske likovne umjetnosti
1981. Zagreb, Umjetnički paviljon, 13. salon mladih
1981. Zagreb, Galerija Dubrava, „Likovni ži­vot Dubrave“
1981. Rijeka, Moderna galerija, 11. biennale mladih likovnih umjetnika Jugosalvije
1982. Zagreb, Izložbeni salon Doma JNA, „Papiri“
1982. Počitelj, Slikarska kolonija „Počitelj“
1982. Strumica, Radnički univerzitet, „Inter­nacionalna slikarska kolonija“
1983. Plovdiv, „Internacionalna slikarska ko­lonija“
1982. Niš, Galerija savremene likovne umet­nosti Niš, Slikarska kolonija „Sićevo 83“

Nagrade:
1981. Zagreb, Nagrada za slikarstvo 13. salona mladih


(iz knjige dojmova)