Franciska Petelinšek 1984

FRANCISKA PETELINŠEK

22. 11. – 6. 12. 1984.

Želja galerije Mirko Virius da u okviru svog redovnog godišnjeg izložbenog programa prikaže radove Franciske Petelinšek prvi put na samostalnoj izložbi u Zagrebu, naišla je na nekoliko poteškoća. Trebalo je najprije sakupiti radove iz raznih privatnih i drugih zbirki, te pronaći pogodan izložbeni prostor (galerija Mirko Virius, naime, bez vlastitog izložbenog prostora, već drugu godinu gostuje na raznim mjestima u gradu Zagrebu). Pomoć je najprije pružio Dječji dom Vladimir Nazor iz Karlovca, prihvativši našu molbu za posudbu Bakinih skulptura iz svog vlasništva. Zatim je Galerija Dubrava ustupila izložbeni prostor i uključila se u organizaciju izložbe. Ljubaznost, razumijevanje i dobra volja tih ljudi omogućili su realizaciju izložbe i najbolji su dokaz poštovanja spram ove skromne i drage starice i njezinog djela. Posebno zahvaljujem drugu Petru Caru, direktoru Dječjeg doma, na razumijevanju i ličnom angažmanu kao i na tehničkoj i stručnoj pomoći.

Blizina Karlovca i njegov likovni život razlogom su što je Baka redovni i dragi gost karlovačke Zimske likovne kolonije. U tom druženju nastale su u toku proteklih 10 godina ZILIK-a skulpture koje, zajedno sa slikama i kipovima drugih autora, ukrašavaju prostorije Dječjeg doma. Baka im je poklonila ukupno 91 skulpturu, nastalu od 1975. na I. ZILIK-u, do danas. Iz tog bogatog opusa odabrano ih je za ovu priliku 33, čija je svrha da zagrebačkoj publici prvi put predstave svoju autoricu u cjelovitijem prikazu na samostalnoj izložbi. Njihova originalnost i samosvojnost na polju naivne skulpture, vrijednost su koju je zagrebačka publika mogla tek naslutiti na nekim skupnim izložbama.

Franciska Petelinšek – Baka počela je rezbariti tek u pedesetisedmoj godini. Javnost ju je prvi put predstavio prof. Vladimir Maleković na izložbi Naivni kipari Jugoslavije u Kostanjevici na Krki, 1970. godine. U protekla dva desetljeća svog kiparskog djelovanja, izradila je velik broj skulptura. Obrađuje običnim nožem meko, još sirovo drvo, tako da se većina skulptura kasnije nažalost raspukne. Svaki komad boji vodenim bojama, a naposljetku premaže prozirnim lakom koji zaštićuje boju i daje joj sjaj. To oživljavanje skulpture čistim i jakim bojama nije nepoznato u likovnoj umjetnosti, no danas je rijetko zastupljeno. Baka se međutim ne plaši miješanja tehnika i koristi boju vjerojatno u uvjerenju da čisto kiparski elementi nisu dovoljni za željeni umjetnički efekt. Njezine skulpture uostalom malo duguju volumenu i trodimenzionalnosti – djeluju više kao obojene plohe.

Baka izrađuje najčešće ljudske figure (susjede, poznanike, historijske ličnosti, likove iz bajki) ili samo glave, rjeđe životinje, zapravo samo ono što vidi, prepozna u nekoj grani (Ptičica). Likovi su krajnje jednostavni i tipizirani, bez individualnih karakterističnih crta, čak i kada se radi o historijskim ličnostima, no plijene slikovitošću, iskrenošću i dubokim unutarnjim svijetom osjećaja. Od volumena drveta oduzima samo najnužnije, tek koliko je neophodno za formiranje željenog oblika (Časna, Glava II). Tim malim, najnužnijim intervencijama zadržava osnovnu oblinu drva do maksimalnih granica i dokazuje sve poštovanje spram materijala. Vješto iskorištava sve izbočine i nepravilnosti drveta koje uklapa u svoju kompoziciju (Pjevač).

Skulpture Franciske Petelinšek najčešće su malog formata, ima ih i od samo desetak centimetara visine. Karakteristične su za njen opus i njeno rezbarenje nožićem u vječitom nemiru vrijednih prstiju. Već kipovi u pravilu su skup figura koje, kao svaki kip, treba obići sa svih strana, ali ne zbog igre oblika već zbog raznovrsnih figura koje su reljefno istaknute na pozadini.

Izložbu skulptura Bake Petelinšek u galeriji Dubrava izvrsno upotpunjuju majstorske fotografije Marije Braut o Baki i njezinom radu na ZILIK-u, koje nam je za ovu priliku također posudio Dječji dom iz Karlovca.

Zrinka Pillauer-Marić, prof.

Katalog:
1. Nosko, 1983., visina 82 cm
2. Vladimir Nazor, 1975., visina 52 cm
3. Pijetao dječjeg doma, 1975., visina 70 cm
4. Skupina, 1981., visina 50 cm
5. Zilik 80, 1980., visina 42 cm
6. Dvoje, 1982., visina 72 cm
7. Njihova radost, 1983., visina 95 cm
8. Baku boli glava, 1977., visina 44 cm
9. Zilik 81, 1981., visina 62 cm
10. Majčino srce, 1978., visina 70 cm
11. Glavobolja, 1977., visina 41 cm
12. Bradonja, 1977., visina 35 cm
13. Figura, 1976., visina 42 cm
14. Bradonja II, 1982., visina 41 cm
15. Kuma Bara, 1983., visina 55 cm
16. Moje breme, 1982., visina 37 cm
17. Stric Joža, 1980., visina 44 cm
18. Zilik 82, 1982., visina 52 cm
19. Crni, 1981., visina 25 cm
20. Njihov cvijet, 1982., visina 36 cm
21. Mato, 1980., visina 50 cm
22. Jura zeleni, 1983., visina 52 cm
23. Dimnjačar, 1983., visina 44 cm
24. Glava I, 1979., visina 20 cm
25. Glava II, 1980., visina 15 cm
26. Časna, 1980., visina 28 cm
27. Začuđena, 1979., visina 28 cm
28. Razapet, 1975., visina 42 cm
29. Pjevač, 1981., visina 28 cm
30. Ptičica, 1982., visina 10 cm
31. Figura I, 1983., visina 15 cm
32. Figura II, 1983., visina 18 cm
33. Figura II, 1980., visina 19 cm

Franciska Petelinšek rođena je 1905. godine u Sv. Pongracu kod Celja. Godine 1930. doselila je u Dugu Resu, gdje i danas živi. Završila je četiri razreda osnovne škole. Tekstilna je radnica u mirovini. Rezbari od 1962. godine. Javnosti ju je prvi puta predstavio prof. Vladimir Maleković na izložbi Naivni kipari Jugoslavije u Kostanjevici na Krki, 1970. godine. Izlagala je na nekoliko samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Članica je Društva naivnih likovnih umjetnika Hrvatske.

Samostalne izložbe:
1971. Karlovac, Gradski muzej
1984. Svetozarevo, Galerija samoukih likovnih ume­tnika
1976. Duga Resa
1977. Sevnica, Jutranjka
1978. Karlovac, Dječji dom Vladimir Nazor,
1984. Karlovac, Dječji dom Vladimir Nazor,
1984. Zagreb. Galerija Dubrava

Skupne izložbe:
1970. Kostanjevica na Krki, Lamutov salon, „Naiv­ni kipari Jugoslavije“
1971. Trebnje, Galerija likovnih Samorastnikov, „Salon likovnih samorastnikov Jugoslavije“
1971. Duga Resa, Radničko sveučilište, „Radničko liko­vno stvaralaštvo“
1972. Trebnje, Galerija likovnih samorastnikov, „Salon likovnih samorastnikov Jugoslavije“
1972. Vidme Krško, „Kipari Duge Rese“
1972. Zlatar, Galerija izvorne umietnosti, I. sabor iz­vornih umjetnika
1972. Duga Resa, Radničko sveučilište, Radničko liko­vno stvaralaštvo
1972. Münster, Galerie Biškupić & Kuttler, „Naive Kunst aus Jugoslawien“
1973. Zagreb, Povijesni muzej Hrvatske, „Seljačka buna1573. u djelima naivnih umjetnika“
1973. Samobor, Samoborski muzej, „Seljačka buna1573. u djelima naivnih umjetnika“
1973. Karlovac, Galerija Vjekoslav Karas, „Radni­čko likovno stvaralaštvo“
1973. Zagreb, Galerija primitivne umjetnosti, „Naivni ’73“
1973. Svetozarevo, Galerija samoukih likovnih ume­tnika, Salon samoukih likovnih umetnika«
1973. Zagreb, Povijesni muzej Hrvatske, IX izložba Drustva naivnih umjetnika Hrvatske«
1975. Zagreb, Povijesni muzej Hrvatske, X. izložba Društva naivnih umjetnika Hrvatske«
1975.Zlatar, Galerija izvorne umietnosti, IV. Salon izvornih umjetnika Jugoslavije«
1976. Ernestinovo, Kolonija naivnih kipara Jugosla­vije
1976. Duga Resa
1976. Svetozarevo, Galerija samoukih likovnih umetnika, XI. izložba članova Društva naivnih likovnih umjetnika
………Hrvatske
1977. Zagreb, Galerija primitivne umietnosti; „Naivi ’77“
1979. Zagreb, Galerija Mirko Virius,.“Ljetna izložba naive“
1980. Trebnje, XIII. Tabor likovnih samorastnikov Jugo­slavije


(iz knjige dojmova)