Austrijska veza 2008

AUSTRIJSKA VEZA

Izložba hrvatskih umjetnika iz Austrije -  19. 5. – 4. 6. 2008.


Erich Novoszel, Bez naziva, 2002, kombinirana tehnika na platnu, 245×105 cm


Herman Hemetek, Vrtna kanta I, 2007., akril na platnu, 85×140 cm

HRVATSKI LIKOVNI UMJETNICI U AUSTRIJI

U današnjem vremenu prožimanja umjetničkih stilova i poetika, brojnih trendova prisutnih na umjetničkoj sceni u raznim zemljopisnim područjima, teško je govoriti o izrazu karakterističnom za pojedinu sredinu. Drugim riječima individualnost načina nadilazi grupiranja po bilo kojoj osnovi. Ipak, zanimljivo je promatrati, dakako na razini osobnosti, slikare i kipare jedne zemlje koji stvaraju u drugoj. Tako je slučaj s hrvatskim umjetnicima koji djeluju u Austriji, zadržavajući i dalje čvrste veze s domovinom. Konačno, radi se o prostoru bliskog umjetničkog razmišljanja.

Šestorica su autora zastupljenih na izložbi povezani u traganju za vlastitošću likovnog svijeta poštivanjem klasičnosti estetike slike i skulpture u svoj širini toga pojma. Od figuracije do apstrakcije. Tako Vladimir Bedeniković svojevrsnom varijantom naivne umjetnosti, osebujnim vidom stilizacije interpretira vedute i pejsaže dajući im šarm poetičnosti. U slikama reda umnožava gradivne jedinke, primjerice suncokrete i suncobrane, služeći se ritmizacijom boje i njenim kolorističkim krikom, poigravajući se i istovrsnošću cvjetnog u plavom do dojma dodira livade i pučine. Čistoća kromatskih partija karakteristična je i za Ericha Novoszela kroz suprostavljanje ploha jednolikog tona i uzbudljive igre apstraktnih oblika. Struktura površine jasno je organizirana, s približavanjem kolorističkih sastavnica ornamentalnom. Segmentom svog opusa Novoszel je vezan u crtež, u kojem virtuozitetom ruke uprizoruje motive erotskog ozračja. Vidom apstraktnog ekspresionizma predstavlja se Herman Hemetek u djelima pokrenutih silnica, dinamičnog kovitlanja, ali i relativno pravilno organiziranih formi. Energija boja, proizišla iz naglašene gestualnosti, kreće se ka jezgri ili se širi od nje, u poljima kromatskih zbivanja slabije ili jače zasićenosti. Edit Glavurtić dosegla je uzvišenost anđela. Minucioznošću izvedbe u dorađenosti detalja, nebrojenim partikulama što čine tkivo slike, oblikovala je bića pomno odabranih ikonografskih raspona. Simetrična organizacija u postavi likova u potpunosti je ispunila scene, dajući im lakoću uzleta, s maksimalnim uravnoteženjem vrijednosti palete u otkrivanju začudnosti ljepote. Veronika Kokalj razvija složene scenarije u maštovitim figurativnim kompozicijama s izrazitom notom sadronskog. Primijenjena razložna ekspresionistička deformacija u pregledu stavova i izgleda podržava iskričavu temperaturu humornog. Njena sklonost glazbi opredmećena je u ciklusu slika s glazbalima nosiocima radnje. Dragutin Šantek u svojoj skulpturi sklon je kombinatorici raznovrsnih elemenata. U njihovu srazu otvaraju se intrigantnosti s notom enigmatskog, koje ulaze i u prostore nadrealnog. Običan predmet i marno modeliran volumen (često i s gigantizacijom motivske potke), ravnopravno nose sadržajni sloj skulpturi, osmišljenih i u rastu i preobrazbi klasičnih kiparskih tema, obogaćenih i literarnim dosjetkama.

Krokijevskim navođenjem značajki pojedinaca na izložbi, potvrđuju se likovne samosvojnosti, ali i naznačuje i njihov umjetnički senzibilitet, sukladan vremenu otvorenih mogućnosti.

Stanko Špoljarić


Veronika Kokalj, Karneval, 2001., ulje na platnu, 72×77 cm

Dragutin Šantek, Oplodnja, 1999., patinirani gips, 45×27 cm

Vladimir Bedeniković rodio se 1944. godine u Zagrebu. Majka mu je Austrijanka, a otac Hrvat. Gotovo čitavo svoje djetinjstvo proveo je u internatu u Zagrebu. Školske su praznike djeca iz internata većinom provodila na seoskim imanjima u Podravini, što ga se kao dječaka dojmilo i u njemu ostavilo traga, koji se poslije prepoznaje i u njegovu slikarstvu. Nakon završetka obrazovanja u Zagrebu, emigrirao je 1962. godine u Salzburg, gdje se posvećuje hotelijerstvu. Kroz ovo zanimanje životni ga je put odveo u Pariz, London te na plovidbu različitim prekooceanskim brodovima diljem svijeta. U godinama putovanja u njemu se pobuđuje zanimanje za slikarstvom i posjećuje sve značajne galerije i muzeje od Rima do St. Petersburga. Počinje izrađivati crteže olovkom čuvenih djela, među kojima se nalazi i djelo Mona Lisa. Vraća se u Austriju 1974. godine. Njegov susret s umjetnicom Marijom de Posz iznio je na vidjelo njegovu stvarnu sklonost slikarstvu kojoj se u potpunosti posvećuje. Iste godine dobiva stipendiju od austrijske pokrajine Salzburg. Već 1977. godine izlazi njegova prva knjiga za djecu Das Bilderbuch vom Bauernhof (Slikovnica o seoskom imanju) u izdanju izdavačke kuće Annette Betz. Postala je bestseler i prevedena je na sedam jezika. Uslijedile su i ostale knjige za djecu poput Vladimirs Weltreise (Vladimirovo putovanje oko svijeta) te Naomi und die Geschichte der Heiligen Nacht (Naomi i priča Svete noći). Od 1976. godine njegova se djela prikazuju na mnogobrojnim samostalnim i skupnim izložbama diljem svijeta. Dobitnik je Prix Suisse International 1982 pour l’Autriche, Morges (Nagrada publike) i Prix Suisse International 1994 Prix du Public, Morges (Nagrada publike). Djela mu se nalaze u mnogobrojnim javnim i privatnim zbirkama. Izlagao je na više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji inozemstvu.

Edit Glavurtić rođena je 1965. godine u Splitu. Završila je Školu primijenjene umjetnosti u Zagrebu, odjel slikarstva 1984. godine. Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, odjel slikarstva, u klasi prof. Đure Sedera 1988. godine. Od 1988. do 1990. godine surađivala je kao asistentica scenografije u crtanoj seriji Mali leteći medvjedići u kooprodukciji Zagreb filma i kanadske televizije. Godine 1990. odlazi u Austriju i nastanjuje se u Beču. Magistrira godine 1995. na Schule für Angewandte Kunst u Beču. Uz akvarele, pejzaže i apstraktne studije, od 1997. godine počinje slikati anđele. Izlagala je na više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Bila je sudionica niza studijskih putovanja diljem Hrvatske, Austrije, Kanade i Italije (1988.-2001.). Od 2003. godine živi i radi kao slobodna umjetnica u Zagrebu i Beču.

Herman Hemetek rođen je 1944. godine u Korenjaku. Odrastao je u Zagrebu, Bjelovaru i od 1954. u Velom Lošinju. Završio je Nautičku akademiju. Od 1965. do 1968. plovio je širom svijeta, a od 1968. do 1973. godine živio je u Beču i u Münchenu. Stalno živi u Beču od 1974. godine i radi za Ujedinjene narode. Slikanjem se bavi od djetinjstva. Prvu izložbu imao je 1962. godine u Malom Lošinju. Od 1987. godine redovno izlaže. Razvitak mu prolazi kroz različite tehnike i stilove. Posljednji radovi inspirirani su njegovim predavanjima na ljetnoj akademiji u Zakynthosu 2004. godine.

Veronika Kokalj rođena je 1940. godine u Dubrovniku. Studij glazbe pohađala je u Dubrovniku, Beogradu, Zagrebu i na Sveučilištu Mozarteum u Salzburgu, a glavni predmet bio je poprečna flauta. Od 1965. godine živi u Salzburgu gdje se zapošljava kao profesorica u Glazbenoj školi. Članica je operne kuće Deutsche Oper Berlin, 2. flauta i piccolo. Paralelno studira scenografiju, kostimografiju, slikarstvo, kiparstvo – tečajevi kod prof. Hrdlitschke, prof. Operera, prof. Zenzmeiera i prof. Schneider-Manzzella. Godine 1972. stječe diplomu mag. art. Bavi se i izradom voštanih modela za zlatare. Od 1972. do 1982. radi kao nastavnica likovnog odgoja, a od 1978. do 1985. godine izrađuje lutke (portreti političara i osoba iz javnog života). Izlagala je na više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu.

Erich Novoszel rođen je 1955. godine u Novoj Gori, Gradišće, Austrija. Od 1975. do 1982. godine studirao je na Likovnoj akademiji u Beču. Između 1982. i 1983. godine pohađao je Majstorsku radionicu Krste Hegedušića. Dobitnik je Monbusho-stipendije japanske vlade od 1989. do 1995. godine u Tokiju. Od 1989. do 1992. godine pohađao je Majstorsku radionicu likovne akademije u Tokiju kod profesora Koji Enokura. Između 1992. i 1995. godine zaradio je titulu Doctor Course na National University for Fine Arts u Tokiju, u klasi profesora Koji Enokura. Izlagao je na više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Dobitnik je brojnih nagrada među kojima su: Prof. Rudolf Hausner Preis (1982.), Goldener Fügerpreis (1982.), Theodor Körner Preis (1983.), Theodor Kery Stiftungspreis (1987.) i Dr. Lorenz Karall Preis (1988.). Živi i radi u Beču.

Dragutin Šantek rođen je 1945. godine u Novakovcu u Hrvatskoj. Maturirao je u Zagrebu. U Rijeci je pohađao studij filozofije 4 semestra. Upisao je glazbu na Konzervatoriju u Beču, smjer kompozicija. Diplomirao je 1973. godine na Univerzitetu za primijenjenu umjetnost u Beču, u klasi prof. Knesla i prof. Bertonija. Bavi se slikarstvom i kiparstvom. Radio je kao glazbeni savjetnik u filmovima Fremd bin ich (film o Schubertu) i Anima (o Fantastičnoj simfoniji Hektora Berlioza). Oba filma su kandidirana za nagrade na festivalu u Cannesu u Francuskoj. Upravo priprema Wagnerova Parsifala. Izlagao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu (Austrija, Njemačka, Belgija, Norveška i Hrvatska). Djela mu se nalaze na javnim mjestima diljem Austrije i Hrvatske kao i u mnogim privatnim zbirkama. Dobitnik je nagrade Ludvig Preis i Sussman Preis. Živi i radi u Purkersdorfu u Austriji.


Vladimir Bedeniković, Bijela livada, 2004., ulje na platnu, 40×50 cm

Članovi organizacijskog odbora izložbe:
Dragutin Knežević, načelnik Odjela za hrvatsko iseljeništvo, V. Uprave Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija RH (predsjednik)
Davor Dujić, stručni suradnik u Odjelu za hrvatsko iseljeništvo, V. Uprave Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija RH
Katharina Christine Hinić, stručna suradnica u Odjelu za hrvatsko iseljeništvo, V. Uprave Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija RH
Christian J. Ebner, direktor Austrijskog kulturnog foruma, Zagreb
Ivana Šeperić, Austrijski kulturni forum, Zagreb
Renata Bačić, programska voditeljica Europskog doma, Zagreb
Ivica Rubić, ravnatelj Narodnog sveučilišta Dubrava
Svebor Vidmar, voditelj Galerije Vladimir Filakovac Narodnog sveučilišta Dubrava

Komisija za odabir radova:
Stanko Špoljarić, povjesničar umjetnosti i viši kustos (predsjednik)
Davor Dujić, stručni suradnik u Odjelu za hrvatsko iseljeništvo, V. Uprave Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija RH
Christian J. Ebner, direktor Austrijskog kulturnog foruma, Zagreb
Svebor Vidmar, voditelj Galerije Vladimir Filakovac Narodnog sveučilišta Dubrava


Edit Glavurtić, Yassiel, 2007., ulje na platnu, 70×50 cm



(iz knjige dojmova)