Ulja, pasteli, crteži – 13. 4. – 25. 4. 1977.
Sadašnji rad Nadine Vatovec – izbor ulja postavljen na izložbi u zagrebačkoj Galeriji Dubrava odabran je iz 1974.-1977., iz vremena o kojem je riječ – može se okarakterizirati rasponom od kontinuuma pokreta, neizvjesnosti ili prelijeva plave boje i recimo kružno usmejrenog slučaja“ili pak simbioze ili komplementarnosti do čarolije spontanog, dakle unutar dihtomije figuralno/apstraktno odnosno, još preciznije, između kolebljivosti jedne osobne inačice ekspresionizma iz zbilje i ekspresije apstraktne upućenosti . Međutim, činio mi se da je ključna činjenica dvojnost, dvojakost, ispreplitanje obojeg. U jednom će času prevladati ponesenost sredstvima i tada će slikarica, u podatnosti slobodnom izražaju gesta i govoru boje, raspoložena robusno ili lirski, uprizoriti s više ili manje školovane svijesti tvarnost u tijeku, u mijeni, u bujanju ili prebiranju kao bujicu koja se kovitla, trza, taloži, praska da bi se potom smirila i slegnula u spokojstvu opstojnosti, nagomilana u potencijalne vrutke rasprsnuća, u miru vlastitog bića. Drugiput, ona će slikajući dodirnuti nešto što ne može ćutilima i što ne može uhvatiti, ali teži da bude iskaz o čovjeku u svijetu kao svjedočanstvo svijesti. Figura ili grupa ljudi stapa se u opće kretanje, no valja afirmirati i individualnost, pravo na zanose i sjetu, uspon i pad, moralnost i etičnost, sumnje. Tada Nadina Vatovec slika sukus doživljaja i osjećajnosti, bitno humanistički opredijeljena, suputnica i supatnica egzistencije, ni uvjereni pesimist ni raznježeni optimist, filozofski pomirena u opservaciji početka, trajanja i kraja.
Poglavlje su za sebe crteži. Oni datiraju još od 1960., rađeni olovkom, tušem i perom, flomasterom, kemijskom olovkom, uljanim pastelom. Neke se od spomenutih značajki slika prepoznaju i ovdje, ali ako izuzmemo pastele, gotovo srodne uljima na platnu i slikama u kombiniranoj tehnici, smijemo govoriti o risačkoj vještini, o istančanom sluhu za tok i život crte, o pripremi za dostignuća unutar slikanja 1974./77., kad se jasno profilira sinteza ranijih iskustava. Sama činjenica da se autorica odlučuje na samostalnu izložbu istom sada, premda skupno izlaže od 1955., potkrepljuje samosvijest o zrelosti izražaja za koji se spremala razmšljajući crtežom desetak godina prije.
Josip Škunca
Kataog djela:
1. Kontinum pokreta, 1974., ulje na platnu, 65×92 cm
2. Neizvjesnost ili prelijevi plave boje, 1975, ulje na platnu, 80×65 cm
3. Kružno usmjereni slučaj, 1975. ulje na platnu, 100×80 cm
4. Simbioza ili komplementarnost, 1975., ulje na platnu, 95×70 cm
5. Otkrivanje unutrašnjosti, 1975./76., ulje na platnu, 85×100 cm
6. Optička jezgra prostora, 1976., ulje na platnu, 78×96 cm
7. Razbuktala žutost, 1976., ulje na platnu, 80×10 cm
8. Poniranje, 1976, ulje na platnu, 75×100 cm
9. Rasprostiranje taloga, 1976., ulje na platnu, 80×130 cm
10. Magija boje, 1976., kombinirana tehnika, 100×130 cm
11. Oslobađanje, 1976., kombinirana tehnika, 100×130 cm
12. Čarolija spontanog, 1977. ulje na platnu, 80×100 cm
13. Slučaj učiniti bitnim, 1977. ulje na platnu, 80×60 cm
14. Mikro-makro kozmos, 1977., kombinirana tehnika, 92×72 cm
15. Zona tišine, 1977. kombinirana tehnika, 65×85 cm
16. Pastel I, 1974., pastel na papiru, 50×70 cm
17. Pastel II, 1974., pastel na papiru, 47×66 cm
18. Pastel III, 1976., pastel na papiru, 52×70 cm
19. Pastel IV, 1976., pastel na papiru, 70×52 cm
20. Pastel V, 1976., pastel na papiru, 60×46 cm
21. Pastel VI, 1976., pastel na papiru, 41×56 cm
22.-37. Crteži, 1960./77., olovka, tuš, kemijska olovka, uljani pastel na papiru
Nadina Vatovec rođena je 5. rujna 1925. u Samoboru. Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1950., u klasi profesora M. Detonija, a slikarsku specijalku završila je 1952. godine. Prvi puta izlaže 1955. godine na XI izložbi udruženja likovnih umjetnika hrvatske u Zagrebu (Umjetnički paviljon). Izlagala je i na nekoliko skupnih izložbi.
(iz knjige dojmova)
