IVO FRIŠČIĆ
Grafička mapa Eko – 21. 12. – 30. 12. 1977.
Friščićeva jednadžba ekološke krize
Ako bismo, pojednostavljujući, sveli Friščićevu umjetnost na slikarski komentar grada i stroja, a na takvu nas podjelu sili učestalost i trajnost autorova zanimanja, tada i ekološki motiv spada u isti pojmovni izbor; gradski krajolik i tehnička naprava daju ekološki rezultat; ovo, potonje jednostavno se očituje kao posljedica suvremene jednadžbe stanja i logično je učinak novo nastale urbane prirode u vlasti tehničkih činjenica.
Redoslijed je: suvremeni grad, mašinerija, ekologija.
Prvi put je Ivo Friščić slikao niz u varijacijama izazvan prilikama i izgledom suvremenog mikro-rajona. To je značilo ustaliti se u nastojanju da se pronađu prikladna sredstva, da se što više obuhvati. Izazov je prihvaćen, a odgovor je nadmašio osobnu sferu. Friščić je dovršio više ulja ispremiješanih slojeva i vizura: naslikao je građevinsko-prometnu dinamiku.
Nije bilo dovoljno. Što je s Ijudima?
U međuvremenu, između sintetske dinamike i govora o Ijudima u tako prepoznatom ambijentu, secira stroj, riše presjeke. Bila je to priprema za zrakoplovne luke i motor-kotače velikih brzina, za automobilsku stisku, za kožnate vjetrovke i traperice svojih vlasnika. Stilovi se mijenjaju pa i sudjeluju, dodiruju i razilaze, opet se spajaju u harmoniji velikog radnog iskustva. Slikar čovjeku ne želi pribaviti amblemski nadomjestak, a ne prihvaća ni kanone hiperrealizma bez ostatka.
Sad je na redu ono što je čovjek i stroj zagadio oko sebe, nerazumno potkapajući uvjete vlastitog opstanka, podvrgnuvši se opojnosti mehaničke zamjene bez primjerene kontrole. Friščić motiv intenzivira izdvajanjem: ničeg nema do zapremnine taloga i odpatka, nekih cjevastih kolosa, gluhoće, industrijskih naplavina, jalovosti; čak je i podmorje načeto u zasebnosti svog bića.
Prijeti raspad svega.
Kao umjetnik klasičnog poimanja medija, ma koliko da ga imade preobrće i po potreboći sasma slobodno prekraja u drukčijim sustavima, No Friščić brižljivo radi na formi i na plastičkoj vrijednosti. Strane su mu krajnosti dokinuća ili izvanestetskog djelanja. Tako njegovo kritički nastrojeno slikarstvo, pazeći na način, objavljuje istodobno i medijsku mjeru stvari, osim one polemičko-opominjuće, potvrđujući poetičnost autora i estetsku svrhu. Po tome je još razumljivo da je Friščić grafičku mapu Eko, uza sav ostali posao na akademiji, na opremi knjiga i za štafelajom, sam započeo i kraju priveo; dobri stari bakropis u funkciji Friščićeve jednadžbe odmjereno interpretiranog apsurda ekološke krize.
Josip Škunca
Ivo Friščić rođen je 8. prosinca u Velikom Korenovu kraj Bjelovara. Godine 1965. diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Studij je nastavio na grafičkoj specijalki kod Marijana Detonija i Alberta Kinerta. Bio je suradnik i Majstorske radionice Krste Hegedušića- Od 1973. asistent je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Izlagao je na više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Dobitnik jer brojnih nagrada i priznanja.
Katalog:
1.-10. Grafička mapa Eko, 1977., bakropis, 85×77 cm
17.-24. Crteži Eko, tuš, mali format, 1977.
25.-34. Crteži Eko, tuš, sredni format, 1977.
35. Eko VII, 1976., ulje na platnu, 149×120 cm
(iz knjige dojmova)
