Ivo Friščić 1977

IVO FRIŠČIĆ

Grafička mapa Eko – 21. 12. – 30. 12. 1977.

Friščićeva  jednadžba ekološke krize

Ako bismo, pojednostavljujući, sveli Friščićevu umjetnost na slikarski komentar grada i stroja, a na takvu nas podjelu sili učestalost i traj­nost autorova zanimanja, tada i ekološki motiv spada u isti pojmovni izbor; gradski krajolik i tehnička naprava daju ekološki rezultat; ovo, potonje jednostavno se očituje kao posljedica suvremene jednadžbe stanja i logično je učinak novo nastale urbane prirode u vlasti tehničkih činjenica.

Redoslijed je: suvremeni grad, mašinerija, ekologija.

Prvi put je Ivo Friščić slikao niz u varijacijama izazvan prilikama i iz­gledom suvremenog mikro-rajona. To je značilo ustaliti se u nastoja­nju da se pronađu prikladna sredstva, da se što više obuhvati. Izazov je prihvaćen, a odgovor je nadmašio osobnu sferu. Friščić je dovršio više ulja ispremiješanih slojeva i vizura: naslikao je građevinsko-pro­metnu dinamiku.

Nije bilo dovoljno. Što je s ljudima?

U međuvremenu, između sintetske dinamike i govora o ljudima u ta­ko prepoznatom ambijentu, secira stroj, riše presjeke. Bila je to pri­prema za zrakoplovne luke i motor-kotače velikih brzina, za automo­bilsku stisku, za kožnate vjetrovke i traperice svojih vlasnika. Stilovi se mijenjaju pa i sudjeluju, dodiruju i razilaze, opet se spajaju u harmoniji velikog radnog iskustva. Slikar čovjeku ne želi pribaviti am­blemski nadomjestak, a ne prihvaća ni kanone hiperrealizma bez os­tatka.

Sad je na redu ono što je čovjek i stroj zagadio oko sebe, nerazumno potkapajući uvjete vlastitog opstanka, podvrgnuvši se opojnosti me­haničke zamjene bez primjerene kontrole. Friščić motiv intenzivira iz­dvajanjem: ničeg nema do zapremnine taloga i odpatka, nekih cjevas­tih kolosa, gluhoće, industrijskih naplavina, jalovosti; čak je i podmorje načeto u zasebnosti svog bića.

Prijeti raspad svega.

Kao umjetnik klasičnog poimanja medija, ma koliko da ga imade pre­obrće i po potreboći sasma slobodno prekraja u drukčijim sustavima, No Friščić brižljivo radi na formi i na plastičkoj vrijednosti. Strane su mu krajnosti dokinuća ili izvanestetskog djelanja. Tako njegovo kritič­ki nastrojeno slikarstvo, pazeći na način, objavljuje istodobno i me­dijsku mjeru stvari, osim one polemičko-opominjuće, potvrđujući po­etičnost autora i estetsku svrhu. Po tome je još razumljivo da je Friščić grafičku mapu “Eko”, uza sav ostali posao na akademiji, na opre­mi knjiga i za štafelajom, sam započeo i kraju priveo; dobri stari ba­kropis u funkciji Friščićeve jednadžbe odmjereno interpretiranog ap­surda ekološke krize.

Josip Škunca

Ivo Friščić rođen je 8. prosinca u Velikom Korenovu kraj Bjelovara. Godine 1965. diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Studij je nastavio na grafičkoj specijalki kod Marijana Detonija i Alberta Kinerta. Bio je suradnik i Majstorske radionice Krste Hegedušića. Od 1973. asistent je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Izlagao je na više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Dobitnik jer brojnih nagrada i priznanja.

Samostalne izložbe:
1954. Bjelovar, Dom JNA
1957. Križevci, Gradski muzej Križevci
1958. Križevci, Dom JNA
1961. Križevci, Omladinski dom
1961. Bjelovar, Gradski muzej Bjelovar
1970. Bjelovar, Gradski muzej Bjelovar
1972. Beograd, Galerija Kolarčevog narodnog uni­verziteta
1972. Zagreb, Galerija Dubrava, (Prodor crte, crteži)
1972. Zagreb, Galerija Lotrščak (site prostora, pasteli)
1972. Križevci, Dom kulture
1972. Zagreb, Galerija Forum
1973. Zagreb, OK „Jabuka,“
1973. LjubIjana, Mestna galerija
1973. Zagreb, Galerija Lotrščak. (Grafička mapa sa zbirkom Biškupić)
1973. Novi Sad, Mali likovni salon
1974. Brdovec, Zavičajni muzej Brdovec
1974. Split, Galerija umjetnina
1974. Dubrovnik, Umjetnička galerija
1974. Grožnjan, Galerija M
1974. Zagreb, Studio galerije Forum.
1974. Zagreb, Knjižara „Mladost“ (oprema knjiga)
1975. Bjelovar, Gradski muzej Bjelovar
1975. Hvar, Galerija na bankete
1975. Rijeka, Gradina Trsat
1975. Karlovac, Zorin dom
1975. Torino, Galleria internazionale eskenaziarte
1976. Zagreb, Salon „Slovenijalesa“
1976. Zagreb, Galerija Lotrščbak (Eko, crteži)
1977. Zagreb, Galerija Forum
1977. Zagreb, Salon „Slovenijalesa“

Skupne izložbe:
Od 1966. godine sudjeluje na brojnim izložbama u zemlji inozemstvu.

Nagrade:
1969. Zagreb, II. salon mladih, Nagrada za slikarstvo
1971. Rijeka, VI. bijenale mladih, Nagrada za slikarstvo
1971. zagreb, IV. salon mladih, Nagrada „Sedam sekretara SKOJ-a“ za slikarstvo
1972. Beograd, XII. međunarodni sajam knjiga, na­grada za opremu knjiga
1974. Rijeka, IV. međunarodni izložba originalnog crteža, Otkupna nagrada
1975. Zagreb, godišnja, Vjesnikova nagrada „Jo­sip Račić“ za slikara godine
1975. Zagreb, V. zagrebačka izložba jugoslaven­skog crteža, Otkupna nagrada Moderne galerije Novi Sad
1975. Tuzla, III. izložba jugoslavenskog portreta, otkupna nagrada
1975. Sombor, V. trijenale suvremenog jugoslavenskog crteža, Nagrada Zajednice kulture AP Vojvodine Novi Sad
1976. Zagreb, IX. zagrebačka izložba jugoslavenske grafike, Otkupna nagrada muzeja savremene umetnosti Beograd
1976. Split, II. bijenale suvremene hrvatske gra­fike, III. nagrada za grafiku
1977. Zagreb, VI. zagrebačka izložba jugoslavenskog crteža, Otkupna nagrada RSIZ-a u oblasti kulture
1977. gospić, XII. lički anale, Otkupna nagrada

Katalog:
1.-10. Grafička mapa Eko, 1977., bakropis, 85×77 cm
17.-24. Crteži Eko, tuš, mali format, 1977.
25.-34. Crteži Eko, tuš, sredni format, 1977.
35. Eko VII, 1976., ulje na platnu, 149×120 cm

 


(iz knjige dojmova)