MARIJA BRANKA KOŠKOVIĆ
Skice za grafike – 12. 2. – 23. 2. 1975.
Za dignitetom poticajne kreativnosti
Ideja konstruktivizma tipčna je misao naešega stolieća – pomirimo nekako umjetnost s industrijskim razvojem! – I jedva je vjerojatno da bi je u dogledno vrijeme istisnula neka druga, ma koliko bila revolucionarna ili zanosna po drukčijim pretpostavkama, uostalom, nije li to drukčije već oko nas, čak i naiva!? Konstruktivističko ipak traje, moguće su istom varijacije.
U slučaju mlade Marije Branke Košković, koja se uskoro po završenoj Akademiji nedvojbeno i dokraja priklonila obzorju konstrukcije, jar je unutar staroga dobroga Bauhausa i ozračja neočekivanih sljedbi, inačica i daljnjih prodora, sve do zasebne estetike geometrijske disciplinarnosti, prepoznala vlastitu priliku, u njezinu dakle slučaju nije uputno tvrdoglavo nastojati no dosljednosti prvih (konstruktivističkih) općih pobuda. kao prvo, desetljeća nas dijele od Weimera, a potom: nije li stasala u međuvremenu razgranata obitelj najrazličitiiih interpretacija, kojima već niti nije do moguće izvedbe svoga projekta? Jednom prihvaćena u nadi da se nametne kao stil epohe, konstrukcija kao gradba izrodila se, na sreću, u mnoštvo individualnoga tretmana, posviedočivši istom veličinu otkrića novih oblika. tako je ostavljen prostor i inim likovnim poimanjima, a unutar neokonstruktivistizkih struja ostaju tek poslenici nove ikonike, koja se nije sasma odrekla vlastite interpretacije, i gdje je moguće kompletnom ličnošću ostvariti znakovlje nove senzibilnosti, izmakavši stupicama suhe, krajnje
objektivne i strojne logike puke industrijske serije.
I Marija Branka Košković unosi mjeru vlastitosti u likovnost zadane, no, unutar ideja, potpuno slobodne škole. Pošla je od cvijeta iz prirode, da bi završila u stiliziranom cvijetu za jednu novu prirodu likovnosti, koja bi do pomiri krajnosti tehničko-urbane stvarnosti. bilo asocijacijom na orgonsko obličje, bilo pak vedrinom obilja u boji, ali uvijek u želji da novoj stvarnosti, primjerenim sredstvima po osjećaju prida dignitet poticajne kreativnosti.
Josip Škunca
Marija Branka Košković rođena je u kutini 1942. godine. Akademiju likovnih umjetnosti završila je 1964. godine u Zagrebu, a od 1965. izlaže na brojnim izložbama u zemlji inozemstvu. Godine 1972. dobitnica je Nagrade SKOJA za grafiku i crtež u Zagrebu. Živi i radi u Kutini.
(iz knjige dojmova)
