Josip Tirić 2008

JOSIP TIRIĆ

Ulja na platnu - 20. 10. – 6. 11. 2008.


Always open, 2008., ulje na platnu, 140×160 cm

U SREDIŠTU PROMIŠLJANJA ČOVJEK

Iako u domaćim likovnim događanjima aktivno sudjeluje tek nepunih pet godina, slikar Josip Tirić već je ispunio dva zasigurno najvažnija preduvjeta za uspješno sazrijevanje svakoga mladog umjetnika: stvaralačku uvjerljivost i likovnu prepoznatljivost. Uvjerljivost ponajprije zahvaljuje svojoj izuzetnoj metierskoj potkovanosti, čije su glavne karakteristike suverena gestualnost i osjećaj za kolorizam, ali isto tako i lucidan smisao za suživot ploha. Josipove plohe katkada će se preklapati s figurativnom matricom, ali barem u isto tolikoj mjeri i neće, pridonoseći na taj način vizualnoj dinamičnosti svake od njegovih slika. Ali, za razliku od kolopleta gesti, ploha i boja što nas svojom smionom nestalnošću gotovo agresivno uvlače u Josipov imaginarij, ugođaj naslikanih prizora – koliko god se oni međusobno razlikovali – postojan je. Upravo će spomenuti ugođaj Josipu priskrbiti prepoznatljivost i jedno od istaknutijih mjesta među najmlađim hrvatskim slikarima.

Slike mu, naime, podjednako djeluju melankolično i uznemirujuće, a iz njih kao da zrači čežnja za nečim nedohvatljivim ili već odavno izgubljenim. To će podjednako važiti kako za kataklizmičke, tako i za one sadržajno znatno manje dramatične prizore. Pritom svakako valja zapaziti i izuzetno plodan dijalog što ga umjetnik uspostavlja s tradicijom, prije svega romantizmom i nordijskim ekspresionizmom. Istodobno, poput svojevrsne nadgradnje, motivi Josipovih slika uvijek posjeduju i nešto nadrealnoga. Nipošto slučajno! Riječ je o motivima do kojih slikar dolazi začudnim kombiniranjem stvarnih/realnih sadržaja preuzetih s različitih fotografija i onih posve izmaštanih situacija, pri čemu nastaju ikonografski zagonetne, ali ipak jasno strukturirane i likovno posve čitljive kompozicije.

Iako svojim dimenzijama nipošto ne dominira, u središtu Josipovih promišljanja ipak se nalazi Čovjek. On je gospodar vlastite sudbine, ali – a ovo je izuzetno važno naglasiti – loš i neodgovoran gospodar. Ratovi ili ekološke katastrofe nastaju isključivo njegovom krivnjom, a depersonalizirani likovi što ih promatramo, suočeni su s posljedicama vlastitoga (ne)djelovanja. Na pojedinim slikama to je iskazano dramatičnom narativnošću, dok će one druge prikazivati strah i osamljenost pojedinca kojemu jedino što preostaje jest vođenje nijemoga dijaloga sa samim sobom. Epoha romantizma prirodu je prikazivala divljom, nedokučivom i poželjnom. Priroda kako nam je dočarava Josip Tirić, međutim, ranjena je, bolesna i zlokobno prijeteća. U konačnici, kada dođemo do kraja – a upravo o tome govore nam ove slike – globalno i individualno neraskidivo se povezuju, a ekspresionizam i egzistencijalizam stopit će se u isto.

Vanja Babić


Crveni oktobar, 2008., ulje na platnu, 140×160 cm

Josip Tirić rođen je 20. siječnja 1982. godine u Travniku, Bosna i Hercegovina. Završio je Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna u Zagrebu. Godine 2001. upisao je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, slikarski odsjek. Diplomirao je 2007. godine u klasi prof. Zlatka Kesera. Iste godine dobio je Nagradu Akademije likovnih umjetnosti za najuspješniji diplomski rad.

Samostalne izložbe:
2008. Galerija Vladimir Bužančić, Zagreb
2008. Galerija Vladimir Filakovac, Zagreb

Skupne izložbe:
2003. Pasionska baština, Galerija Kristofor Stanković, Zagreb
2006. Velesajam kulture 3, Galerija SC, Zagreb
2007. Nagrađeni diplomanti ALU, Galerija ALU, Zagreb
2008. Donumenta 2008 – Croatia, International Festival for Art and Culture in Regensburg, Savezna Republika Njemačka


Bez naziva, 2008., ulje na platnu


Bez naziva, 2008., ulje na platnu


Bez naziva, 2008., ulje na platnu


(iz knjige dojmova)

Izložba je potpomognuta sredstvima Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport.