Vilko Žiljak 1977

VILKO ŽILJAK

Vizualna istraživanja pomoću kompjutora (kompjuterska grafika) – 24. 5. – 7. 6. 1977.


Simulacija prijelaza 2

Kompjutorski enformelist

A kad je šok od mogućnosti da se vizualno-estetsko djelo može izvesti pomoću kompjutera iza nas, kad je splasnula eufo­rija promoviranja nove, postatomske, kiber­netičke, to jest kompjuterske umjetnosti namjesto tradicionalne, manufakturne, k to­me još subjektivne i mistificirajuće, kad je matematička estetika postala tek nazubljena kota (a ne dominantni, vrtoglavi vi­dikovac) u brdovitoj panorami suvremenih estetičkih ideja – u situaciji smo da mir­nije, bez iskonskoga straha pred nepoznatim, koje automatski doživljavamo kao neprijateljsko, bez one prateće neugode da ništa nećemo i ne možemo razumjeti, pri­stupimo tom fenomenu i konkretno, Žiljko­voj kompjuterskoj grafici koja je pred na­ma.

Kao i u pristupu najtradicionainijem djelu, tako i u pristupu Žiljkovoj kompjuterskoj grafici nećemo imati šanse dosegnuti do bitnog, zadržimo li se tek na tehničkoj ana­lizi (ili analizi tehnike). Sumnjiva izjava u doba instrumentalne i instrumentalizirane svijesti u svjetlu toliko djelotvornog stava da je medij poruka. Međutim, izlažemo se toj herezi u ime samog Žiljkova djela, izdvajamo ga na taj način iz općenitosti, dakle njegovu pojedinačnost iz općih okvira, nadilazimo onu ravnodušnost koja je nemi­novno prisutna na nivou tehničke analize. Razaramo, najposlije, onu magijsku auru stroja koji misli (u ovom slučaju stroja koji crta), kojom se – paradoksalno – tako obilato služe matematički i elektronski nastrojeni likovni mislioci.

Žiljka kao kompjuterskog grafičara susreta­li smo unazad četiri godine. Najiscrpnije na samostalnoj izložbi u Galeriji suvremene umjetnosti u Zagrebu 1975. godine. Odmah je bilo jasno da je on najozbiljniji istraiživač tih novih vizualno-estetskih horizonata u našoj sredini. Suviše blizu novom otkri­ću, odveć opsjednuti „logikom“ ponašanja i „magijom“ (stroja o kojima je bilo riječi, suviše zabrinuti za budućnost umjetnosti pred mogućom najezdom besprizornog, ele­ktronskog mašinizma, čitavo to vrijeme ni­smo bili u stanju prepustiti se estetskom doživljaju, estetskoj sferi namijenjenih dje­la, kao ni estetskoj analizi to elektronske umjetnosti (predgovor spomenutoj samo­stalnoj izloži napisao je autor sam!), a ka­moli uočiti specifičnosti Žiljkova „kompju­terskog vokabulara“. Sada smo, držim, napokon u obrnutoj situaciji. Uočavamo otvo­renost i dinamičnost kompozicionih shema, visoki stupanj „ne-vjerojatnog ustrojstva“ koji izrasta iz kritične napetosti sa „entro­pijom“ (neredom), a ne sa „redundancijom“ (redom). Stoga bismo kazali da Žiljak kompjuterski crta izuzetno slobodno, ne zaro­bljava se (u biti) prastarim („redundant­nim“) kategorijama mjere, reda, broja, ko­je u kompjuterskoj praksi najčešće rezul­tiraju u najgorem ornamentalizmu. U tome je njegova osnovna specifičnost. On je kom­pjuterski enformelist.

Zdenko Rus


Simulacija prijelaza 11

Gledajući sliku nastalu s pomoću kompjutera trebalo bi za­boraviti na njezino strojno podrijetlo i bilo koju njezinu vezu sa strojem. Valjalo bi promatrati zakonitost toga podrije­tla, odnosno unutrašnju opravdanost rezultata.

Između želje za potezom ruke, kontrole nad potezom i na­gona za stvaranjem postoje veze, strukturira ih stanovita zakonitost. Tu se zakonitost može opisati, primjerice, jezi­kom matematike koji možemo proučavati i doživljavati na specifičan način. to onda omogućuje da se fenomenu likovnog pristupi na nov, drugačiji način, što tome pristupu daje i nova kvalitetu. ali, ni to nije konačna svrha „slikanja s pomoću stroja“. Tu se jednostavno radi o užitku stvaranja, o iskušavanju i spoznaji vlastite moći, vlastite sposobnosti da se zamisli i provede u djelo, da se stvori nova vrijednost, bez obzira na koji način – ,novi,, ili ,stari“.

Moji crteži rukom nastali su kao rezultat želje da doživim kontrolu nad potezom, da zamislim poistovjećenje linije po­vučene rukom i onoga što je pokreće s mogućnostima matematičkog jezika, odnosno programa koji će simulirati po­teze: vibracije, zaokrete, trzaje, blage linije, serije kontroliranih i serije nekontroliranih poteza, pijane linije, umor­ne, teške linije, skladne poteze u malom i u velikom, ne­sklad u malom i skladu velikom.

U tradicionalnom pristupu uvijek postoji razlika između skica i slike pa tako postoji razlika između mog crteža rukom, matematičkog opisa toga crteža, matematičkog dodatka početnom crtežu i konačnog rezultata izvučenog strojem. To su razlike rezultat niza čimbenika: raspoloženja, ne­mogućnosti da se u potpunosti ovlada matematikom, stro­ja i koeficijenta iznenađena u konačnom rezultata.

Vilko Žiljak


Simulacija prijelaza 1

Katalog djela:
1.-12. Mapa Simulacija prijelaza 1-12, 1976. svilotisak, 45×55 cm, nkalada 40 primjeraka
13.-24. D-10 do D-21, 1975., fotografski papir, 24×18 cm
25. dokumentacija

Vilko Žiljak rođen je u Zelini 1946. godine. Gimnaziju i Prirodnoslovno-matematički fakultet završio je u Zagrebu. Po struci je inženjer fizike. Radi u SELK-u, tvornici kompjutora. Vizualnim istraživanjima pomoću kompjutora se bavi od 1970. godine. Izlagao je na nekoliko samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu.

Samostalne izložbe:
1974. Zagreb, INA
1975. Zagreb, Galerija suvremene umjetnosti
1975. Rijeka, Moderna galerija, Mali salon
1977. Zagreb, Galerija Dubrava

Skupne izložbe:
1973. Zagreb, „Tendencije 5“, Tehnički muzej
1973. Bordeaux, Sigma 9, “Contact II”
1974. Zagreb, X. zagrebački salon
1974. Split, I. bijenale suvremene hrvatske grafike
1975. Los Angeles, ICCH/2
1975. Zagreb, X. zagrebački salon
1975. Edinburgh, Izložba suvremene jugoslavenske umjetnosti
1975. Beč, Izložba suvremene jugoslavenske umjetnosti
1975. Zagreb, Umjetnosti znanost, Izložbeni salon doma JNA
1976. Split, II. bijenale suvremene hrvatske grafike
1976. Zagreb, Konfrontacije, Galerija suvremene umjetnosti
1977. Rim, Suvremena jugoslavenska umjetnost, “Mjesec kulture SFRJ u Italiji”


(iz knjige dojmova)