Građa – tjanstveno žensko pismo 2008

GRAĐA – TAJNSTVENO ŽENSKO PISMO

1. 12. 2008. – 15. 1. 2009.

O projektu: Građa-tajanstveno žensko pismo

            Projektom Građa-tajanstveno žensko pismo, Centar za hrvatsku tradicijsku kulturu Narodnog sveučilišta Dubrava želi pokazati tradiciju u suvremenim okvirima, tj. primijeniti izvorni tradicijski predložak-vez-građu na predmetima svakodnevne uporabe.
            Stoga smo u svom radu, koji je uključio prožimanje više struka, proveli etnografsko istraživanje. Muzejska savjetnica Etnografskog muzeja u Zagrebu  Ivanka Ivkanec, obradila je zbirku resora-fragmenata veza građe u zasebnoj zbirci EMZ-ovih narodnih nošnji dinarskog areala Hrvatske. Osoba koja puno zna, istražuje i skrbi za ovo područje, brojnim sabiranjem građe na terenu, te njenim obrađivanjem u fundusu ovog muzeja, opazila je brojne zanimljivosti vezane uz osebujan vez prisutan u fragmentima uglavnom na ženskom tradicijskom ruhu. Upečatljivi kolorit, ornamentika, te mjesto ukrasa plijene pozornost neostavljajući nas ravnodušnim. Žarke boje polikromnog veza, s druge strane prisutna ornamentika u nekoliko osnovnih, vrlo starih motiva, prisutnih i u nekim dalekim kulturama, nameće brojna pitanja. 
 
           Radi li se o posebnom tradicionalnom ruhu, koje se odijevalo u prošlosti u posebnim prigodama, životnim ili godišnjim običajima? Sve upućuje da se radi o vrlo staroj narodnoj nošnji, koju nose žene, a rjeđe muškarci, u posebno svečanim trenucima života. Mogli bismo zaključiti da je riječ o obrednom ruhu, koje ima svoje korijene daleko u prošlosti, prije prihvaćanja kršćanstva, jer po svemu sudeći neki motivi, poput svastike i njene stilizacije, zmije, kruga, drva (drvo života) i stiliziranog prikaza vegetacije-razgranate grane, cik-cak ili valovite linije, upućuju na vrlo stare motive.
            Čitav vez obrađen je vrlo malim brojem vezilačkih bodova: lančanca (opletuša, ovijanac), te pisanca ili zrnčastog boda.
           
Građa je sadržana u posebnim suknenim ili vunenim dijelovima, prišivenim na gornjem odjevnom ruhu dinarskog podneblja, na carzama (haljinama bez rukava), sadacima (prslucima), pregačama, ženskim i muškim bičvama ili nazuvcima i na predmetima svakodnevne uporabe (torbe, zobnice, pojasevi, bisage).
            Ovaj vez nije ostavio ravnodušne ni naše vanjske stručne suradnice, koje godinama oplemenjuju naše programe na temu hrvatske tradicijske kulture.
           
Mlada dizajnerica Jasmina Kosanović, uključila se u navedeni projekt Radionicom za djecu i mlade, u kojoj je dulje razdoblje vodila radionicu: izrade slika od otpadnog, ali korisnog materijala (papira, kartona, drva, pluta i sl.) uz uporabu boja, radionicu oslikavanja tkanina u kojoj su nastali odjevni predmeti poput tunika, majica, korzeta, ali i modnih detalja, poput torbica.
           
U radionici oslikavanja starog namještaja i pretvaranja starog u novo, načinjen je vrlo privlačni namještaj poput ogledala ili stolića, naravno sve u stiliziranim motivima veza-građe.
            Slično, na istu temu građe, ali potpuno drugačije, radilo se u radionici hrvatskog narodnog veza. Privlači mnogo žena srednje dobi, ali i starijih ili mlađih, okupljenih oko svladavanja znanja i vještina ručnog rada temeljenog u potpunosti na hrvatskom tradicijskom vezu. Pod vodstvom umirovljenice Ljubice Hrstić, dugogodišnje djelatnice Posudionice i radionice narodnih nošnji, radionica je sudjelovala u projektu primjenom originalnih vezova i motiva, koji su svoje mjesto našli na prekrasnim pojasevima, torbama, jastucima, te brojnim varijantama stolnjaka.
            Osebujnost motiva i boja, harmoničnost veza, te ljepota boja plijeni pogled i priča priču o starinskom vezu, gotovo zaboravljenom, preostalom samo na očuvanom ruhu rijetko viđenom na folklornim smotrama ili u zavičajnim muzejima. Oživljeni vez-građa osuvremenjen na ovim uradcima, predočava javnosti dio oživljene hrvatske baštine.
 
                                                                                   mr. sc. Lucija Franić Novak