Baštinarnica 2008

MOZAIK – PRIRODNA BAŠTINA ZAGREBAČKE DUBRAVE

 

Baštinarnica 2008. – Prirodna baština zagrebačke Dubrave na mozaicima

U sklopu programa Baštinarnica, od siječnja do studenoga 2008. godine održavala se radionica mozaika. Započela je s predavanjem prof. Smiljane Baran na temu Zaštićene biljne i životinjske vrste na području zagrebačke Dubrave, koje je polaznicima bilo poticaj u slikanju skica za izradu mozaika.

Radionica je bila organizirana tako da su polaznici na temelju svojih originalnih skica izrađivali mozaike u obliku manjih prenosivih slika. Sam tijek izrade mozaika odvijao se na sljedeći način: najprije je izrađen nacrt, tzv. karton – skica slike koja je u tehnici pastela naslikana na tvrđem papiru u veličini jednakoj veličini mozaika. Kliještima su usitnjavane raznobojne keramičke pločice, a potom su ti pripremljeni i rezani komadići glazirane keramike licem lijepljeni na pripremljeni karton. Između pojedinih kockica ostavljane su male praznine, do 1 mm, u koje je kasnije ušlo vezivo. Kockice su birane po načelu najpogodnije boje i oblika i lijepljene su na određeno mjesto skice ljepilom topivim u vodi. Polaznici su odlučivali o izboru boja i načinu nizanja elemenata, pa su upravo stoga na radovima i vidljivi različiti stilovi rada. Pojedini su polaznici izrađujući mozaik kombinirali veće i manje komade (oblike) keramike, a drugi su pak odlučili svoj mozaik izraditi od približno jednakih sitnijih oblika. Nakon što su kockice nalijepljene na podlogu, oko mozaika se postavio okvir od drvenih letvica te je u njega uliven gips. Nakon toga mozaik je okrenut te je vodom i spužvom očišćen od papira i ljepila. U radionici je, radi likovno tehničkog jedinstva, uglavnom korištena jedna vrsta materijala, no neki su polaznici u svoje radove u manjim količinama umetali i staklo kojim su željeli istaknuti dekorativne efekte na detaljima kompozicije.

Svi su se polaznici prvi put izravno susreli s ovom zahtjevnom tehnikom, jer nisu imali prethodnog iskustva u izradi mozaika. O produktivnosti radionice i velikom interesu polaznika za ovu slikarsku tehniku rječito govori dvadeset pet radova koje je izradilo svega trinaest polaznika.

U ovoj je radionici korišten samo jedan od brojnih načina primjene ove tisućljetne tehnike. Nadamo se da će biti interesa i prilike da stečeno znanje sadašnji, a i neki budući polaznici, prošire u nekom zahtjevnijem i trajnijem zadatku u Narodnom sveučilištu Dubrava.U ovoj je radionici korišten samo jedan od brojnih načina primjene ove tisućljetne tehnike. Nadamo se da će biti interesa i prilike da stečeno znanje sadašnji, a i neki budući polaznici, prošire u nekom zahtjevnijem i trajnijem zadatku u Narodnom sveučilištu Dubrava.

O mozaiku
Tradicija izrade mozaika proteže se od trećeg tisućljeća prije Krista i sumeranske arhitekture. U to je doba ukrašavanje zidova i podova kockicama terakote bilo redovita pojava. Najraniji primjeri te tehnike podni su ukrasi načinjeni od raznobojnih kamenčića. Takve primjere geometrijskih uzoraka nalazimo u Turskoj i datiraju iz 8. st. pr. Krista. Do kraja 4. st. pr. Krista, podni se mozaici više nisu izrađivali samo od oblutaka riječnog šljunka, nego i od raznih drugih materijala. Zlatno razdoblje mozaik doživljava u Bizantu (prije toga je široku primjenu imao u Grčkoj i Rimu), pa iako se i kasnije koristio, manje je bivao zastupljen nego neke druge, jednostavnije tehnike. Mozaik je slikarska tehnika koja se izvodi slaganjem raznobojnih, manje ili više pravilnih kockica kamena, obojenog stakla ili glazirane keramike koji se utiskuju u meku podlogu svježe žbuke ili cementa. Mozaikom se oslikavaju zidne, podne ili svodne površine. Oblici izvedeni ovom tehnikom više su stilizirani i pojednostavljeni što zahtijeva karakter kockica kojima se mozaik gradi.
                                                                                                                     
Dijana Nazor

Katalog djela:

1. Iva Čukelj, Orao,  29×41 cm
2. Blaženka Čukelj, Skok, 38×25 cm; Šafran, 30×40 cm
3. Matija Čukelj, Početak, 31×40 cm
4. Davor Stipić, Cvijet I, 30,5×40,5 cm; Cvijet II, 30,5×33,5 cm; Leptir, 29×40 cm
5. Vera Gašparović, Ljiljan, 30×41 cm
6. Margareta Malogorski Smoljak, Božikovina, 31×40 cm
7. Božica Tadić, Oh! Oh! Moram na dijetu!,  34×28 cm; Hajdemo na plivanje, 40×29 cm; Buđenje života, 40×29 cm
8. Ljiljana Grgić-Karamatić, Potočnica, 30×39,5 cm
9. Domagoj Kralj, Ptica pjevica, 28×40 cm
10. Tamara Štekar, Orel, 31×39 cm
11. Ružica Gajić, Zvončići, 36,5×28,5 cm
12. Damir Stipić, Kukci u travi, 40,5×29 cm; Leptir, 40,5×29 cm
13. Žvorc Biba, Kos, 34×28 cm; Šuma I, 34×24 cm; Šuma II, 25×35 cm; Flora-zaštićeno, 37×28 cm; Plavo Cvijeće,  30 x40 cm; Narančasto cvijeće,  30×28 cm

Voditeljica likovne radionice: Dijana Nazor

Ukratko o Baštinarnici

Baštinarnica je ciklus likovnih radionica na kojima se stvara na temu kulturno-povijesne i prirodne baštine Zagreba, s posebnim naglaskom na područje zagrebačke Dubrave. Radionica je pokrenuta 2005. godine, a namijenjena je mladima i odraslima. Pohađanje radionica je besplatno.
Radionice se održavaju u Kulturnom centru Dubrava, Dubrava 51 a, utorkom od 16. 30 do 18 sati. Voditeljica likovnih radionica je Dijana Nazor.
Pozivamo vas da se uključite u rad radionica, a više o projektu Baštinarnica od 2005. do 2008. godine možete pročitati