Nikola Vrljić 2009

NIKOLA VRLJIĆ

Ptice, žabe i ostale čovjekolike životinje -  12. 1. – 29. 1. 2009.


Bez naziva, 2008., acrystal, visina približno 525 mm

O PTICAMA, ŽABAMA I OSTALIM ČOVJEKOLIKIM ŽIVOTINJAMA

Dah života, duša, sadržani su u samom korijenu latinske riječi animale što znači životinja. Sparivanje ljudskog i životinjskog elementa u jedinstveno obličje kontinuirano se proteže kroz različite civilizacijske tokove. Od staroga Egipta i pojedinih božanstava koja su na ljudskim tijelima nosili životinjske glave, poput boga Sunca Ra s glavom sokola, preko misteriozne Sfinge, koja se otjelovljavala u raznim pojavama, zatim orlovskoga nosa Juliena Sorela, ambicioznoga mladića iz Stendhalova romana Crveno i crno, do transformacije žene u pticu na nadrealnim slikarskim vizijama Maxa Ernsta – ljudima je, neovisno o geografskoj i kulturnoj pripadnosti te vremenu u kojem žive, svojstveno da prepoznaju i prenose značajke, bilo fizičke, bilo karakterne, iz životinjskoga svijeta u ljudski i obrnuto.

Ljudska je figura u potpunosti dominirala u dosadašnjim kiparskim promišljanjima Nikole Vrljića. U određenim je ostvarenjima i tematskim okupacijama napose važno uočiti sparivanje muške i ženske figure. Ono je kulminiralo djelom Obožavanje kipa – u kojemu provokativno (ako ćemo se obazirati na tobožnju političku korektnost!) združuje hiperdimenzionirane aktove, stojeću figuru kipara Vanje Radauša i njegovu klečeću muzu, adoranticu.

U razmatranju ciklusa Ptice, žabe i ostale čovjekolike životinje, čini mi se presudnim naglasiti da sada svaka figura stoji sama. Kao da se u tom momentu izdvajanja omogućuje i emancipacija, osvještavanje njezina karaktera, koji se u ovom slučaju očitovao u potenciranju animalističkoga. Fluidnost epiderme ispod koje bukti sva dramatična igra volumena, dinamična protežnost forme koja izmiče dojmu konačne dovršenosti, sklonost hipertrofiji, sve te značajke Vrljićeva kiparskoga rukopisa idealno podržavaju ovu igru kliženja daha između ljudske i životinjske stvarnosti koje se postupno ujedinjuju u jedno postojanje. Taj dah animira glavu koja je (još uvijek) nositelj kognitivne svijesti, ozrcaljene u iznimno dojmljivu izrazu lica, on potiče tijelo na primordijalnu reakciju i refleks kao što je zavođenje (žene) Mačke.

Ispreplitanje ljudskog i životinjskog svakako je intrigirajuće začudno, no zbog kipareva mudra izbjegavanja pretjerane detaljističke aluzivnosti i deskriptivnosti, ono je istodobno samorazumljivo i logično. Ta mekana granica koju dodatno podcrtava Vrljićev način tretiranja materije, prvotno gline, a potom terakote i acrystala, otvara mogućnost uvođenja u bestijarij i jedne figure koju na prvi pogled ne možemo prepoznati kao hibridno biće sa životinjskim karakteristikama. Ako bi ovakva sfingina zagonetka, koja unutar ciklusa predstavlja snažan znamen Vrljićevih egzistencijalnih promišljanja, zbunila pokojega promatrača i navela ga da pomisli kako je riječ o tematskoj nedosljednosti, dovoljno je upozoriti da biološki gledano ljudi i ionako spadaju u carstvo životinja!

Barbara Vujanović


Čovjek ptica, 2008., acrystal, visina približno 1040 mm

Popis izložaka:
1. Žabac, terakota, 2008., visina približno 235 mm
2. Čovjek zvan Žaba, 2008., acrystal, visina približno 305 mm
3. Mica, 2008., acrystal, visina približno 210 mm
4. Čovjek ptica, 2008., acrystal, visina približno 1040 mm
5. Bez naziva, 2008., acrystal, visina približno 525 mm
6. Žena i ptica, 2008., acrystal, visina približno 540 mm
7. Ptica, 2008., acrystal, visina približno mm
8. Mačka, 2008., acrystal, visina približno 400 mm


Mačka, 2008., acrystal, visina približno 400 mm

Nikola Vrljić rođen je 1980. godine u Zagrebu. Godine 2000. maturirao je na Školi za primijenjenu umjetnost i dizajn, smjer dizajn metala, u klasi profesora Hrvoja Ljubića. Diplomirao je kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2007. godine, u klasi profesora Mira Vuce. Godine 2008. upisao je poslijediplomski doktorski studij na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Izlagao je na nekoliko samostalnih i skupnih izložbi. Član je HDLU-a. Dobitnik je Treće nagrade na izložbi studenata ALU na temu Pasionska baština 2003.godine, a 2004. dobitnik je Rektorove nagrade. Izradio je nekoliko javnih skulptura među kojima je i portret dr. Franje Tuđmana iz 2008. godine, postavljen u Hrvatskom saboru. Živi i radi u Zagrebu.


Žabac, terakota, 2008., visina približno 235 mm


(iz knjige dojmova)

Izložba je potpomognuta sredstvima Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport.